Još jedan novi početak je pred svima nama – početak sasvim nove godine. Vjerujem da većina vas sada za sebe postavlja neke nove želje i ciljeve koje biste voljeli u njoj ostvariti. Dobri su takvi jasni i konkretni počeci jer nas podsjete da promislimo o tome što želimo promijeniti i što želimo ostvariti. No, kad budete osmišljavali svoje želje, ima jedno važno pitanje koje bi bilo dobro da si postavite.
Žudnja za slobodom
Ispričat ću vam na tu temu jednu zgodu koja mi se dogodila neku večer. Vraćala sam se kući iz trgovine, otključala vrata našeg dvorišta i ušla na popločanu stazu. Odjednom se prolomio glasan lavež susjedovog psa. Taj mali crni pas inače laje kad god netko prolazi ulicom, ali ovaj put me njegov lavež baš preplašio, a uskoro sam ustanovila i zašto - pas je bio u našem dvorištu! U prvi mah ga nisam vidjela onako crnog u tamnom kutu no tada sam uočila otvor na dnu drvene ograde koja je dijelila naša dva dvorišta - jedna se daska odlomila pa se pas kroz tu rupu provukao u naše dvorište.
Sada je ljutito (ili ustrašeno?) lajao na mene i nisam znala na što je spreman. Čim sam se pribrala, brzo sam širom otvorila kapiju i psu pokazala prstom na izlaz. "Izlazi van!"- rekla sam mu nastojeći zvučati autoritativno, a on je odmah poslušao i istrčao na ulicu.
Odahnula sam i zatvorila vrata za njim. Pas je počeo zbunjeno trčkarati amo-tamo našom malom slijepom ulicom i povremeno je lajao. Moj pokušaj izlaska na ulicu da pozvonim susjedu nije uspio jer je pas isti čas dotrčao i počeo žestoko i ljutito lajati pa sam se ponovno vratila u svoje dvorište. I zatim sam ga promatrala.
Zbunjenost i nesigurnost
Taj je pas cijele dane provodio u vrlo malenom i prilično pustom dijelu svog dvorišta i vjerojatno je od jada i dosade tako često lajao. Bio je veseo jedino kad bi ga njegov gazda stavio na povodac i prošetao kvartom. Sasvim sigurno je žudio za više slobode s obzirom na to da je pobjegao kroz uski otvor u naše dvorište. No, što se dogodilo kad je stvarno dobio slobodu, kad je mogao otići kamo god želi?
Mogli bismo zaključiti da će iskoristiti priliku koja mu se ukazala - da odjuri slobodno trčkarati po livadama, lajati na ptice ili naginjati mačke. Da će se bacati po hrpicama lišća i njuškati stazice među drvećem. No, ništa od toga se nije dogodilo. Kad je neočekivano dobio toliko žuđenu slobodu, pas nije znao što bi s njome. Trčkarao je lijevo - desno po malom dijelu ulice u blizini vrata svoje kuće, nekako nesiguran i zbunjen - kao da se nije usuđivao sam istražiti svijet i sve zanimljive stvari u njemu, puno zanimljivije od njegovog malog pustog dvorišta. Kao da nije mogao donositi odluke bez prisustva svog gazde. I nije se usudio udaljiti od poznatog.
Kako stojite s vlastitim željama?
No, što je za sve nas poanta ove priče o psu? Jako je važno da se i mi upitamo: "Jesmo li spremni za ono što sami sebi želimo?" Sigurno ima nekih stvari za kojima žudite, no znate li istinski što i kako biste s njima da vam se odjednom ostvare? Biste li ih znali prigrliti? Biste li znali otpustili ono što vam sada ne odgovara?
Primjerice, zna se dogoditi da ljudi silno žele odmor, a kad se konačno otiđu odmoriti nikako se ne uspijevaju opustiti. Ili si pronađu nešto što i tamo "moraju" raditi. Drugi pak silno žele rješenje nekog problema no kad se taj problem nenadano riješi, umjesto uživanja u oslobođenju, odmah pronađu novi problem oko kojega će se brinuti. Treći pak otiđu uživati s dragom osobom uz večeru u restoranu, ali svoja jela tako brzo jedu, kao da ni tada nemaju vremena za uživanje.
Kad sam održavala Radionice ostvarivanja želja, jedna od važnih komponenti bila je „priprema terena“. Jer važno je da za svoje želje budemo spremni. Da svjesno za njih pripremimo teren - u sebi i oko sebe. Pripremajte se - zamišljajte, osjećajte, planirajte, maštajte o detaljima, uživljavajte se već unaprijed, kao da vam je to što si želite normalno i prirodno i kao da je već tu. Sigurno ste takve savjete već čuli, ali je baš važno da ih primijenite. Jer tada će i vaše želje lakše pronaći put do vas. I tada ćete ih zaista moći primiti. I zadržati.
A što je bilo s malim crnim psom, pitate se? Odjednom je naišao (ili su ga anđeli poslali) jedan mladi dečko. "Ovo je pas iz ove kuće, kako to da je sam na ulici?" - upitao me vidjevši kako stojim iza svojih dvorišnih vrata. Ispričala sam mu cijelu situaciju i zamolila ga da on pozvoni susjedu. No, susjed nije bio kod kuće pa je mladić riješio problem na svoj način - uzeo je psa i prebacio ga preko ulične ograde. Svaka mu čast! Bila sam mu zahvalna, a vjerojatno i pas, barem na prvi tren. Sve dok nije osvijestio da je opet u svojoj dosadnoj, poznatoj okolini pa je ubrzo pohrlio prema rupi u ogradi. No, ja sam zagradila otvor. Prilika za ostvarenje želje često se ne ponavlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....