Igra je važna i nije rezervirana samo za djecu!

Nedavno, nakon promocije svoje knjige u Rijeci, promatrala sam četverogodišnju rođakinju kako se igra balonom napunjenim helijem, kojeg sam bila donijela sa sobom iz Zagreba. Ta jednostavna mala stvar, svijetloplavi balon u obliku srca, bila je potpuno zaokupila njenu pažnju i izazivala u njoj beskrajnu radost. U dječjoj je mašti taj balon postao sjajan prijatelj u igri - letio je, jurio za njom kad bi potrčala, spuštao se i dizao kad bi povukla ili otpustila vezicu. Smišljala je stalno nove i nove načine da se balonom igra, smije, razgovara, dodaje ga, isprobavala je sve što on može biti i što s njime može činiti. I bila je jako sretna u tom svom malom svijetu ushićenja i neprestane akcije.

A ja sam je promatrala i razmišljala o tome kolika je silna šteta što mi odrasli mislimo da je igranje rezervirano samo za djecu, što smo na igranje u svom svakodnevnom životu gotovo zaboravili. A ipak... ako nam se pruži prilika da se poigramo i tu igru si dopustimo, i mi beskrajno uživamo u tome. Primjerice, na radionicama Ostvarivanja želja, na jednom od susreta izrađujemo Čarobnu kutijicu. I svi polaznici, koje god starosti bili, vrlo se brzo počnu osjećati poput kreativne djece i, sjedeći na podu, crtajući, izrezujući i lijepeći sličice, s osmjehom i uz muziku istinski uživaju u svojim kreacijama. U drugoj se pak prilici igramo "pokvarenog telefona", koji svaki puta izazove salve smijeha i radosti.

Igra je oslobađajuća, čini nas radosnima i vraća u bezbrižnije trenutke iz djetinjstva. Osim toga, znanstveno je dokazano da igra razvija kreativnost i inteligenciju, povezuje desnu i lijevu moždanu polutku.

Tko kaže da ne bismo smjeli?

Pa zašto se onda više ne igramo? Zašto s time u odrasloj dobi prestanemo? Na svojim radionicama potičem polaznike da se kod kuće igraju svojih ostvarenih želja no kad to prvi put spomenem, nerijetko dobijem odgovor da bi se osjećali glupo kad bi to činili.

"Glupo pred kime?" - pitam ih, "Igrajte se kad vas nitko ne gleda!"
"Glupo pred samima sobom." - odgovor je koji često dobijem.
U kolektivnoj svijesti postoji uvjerenje da se odrasli ne bi trebali igrati. Molim vas prevladajte taj osjećaj, da vam je glupo igrati se pred samima sobom, zaboravite svoje godine i nepisana pravila i upustite se u igranje!

Ako si dopustite igrati se svojih ostvarenih želja, odmah ćete se drugačije osjećati - osjetit ćete se sretnije! Igrajte se dok se vozite automobilom kao da upravo odlazite na svoj posao koji obožavate, sami se sa sobom pravite da razgovarate telefonom sa svojim najdivnijim ljubavnim partnerom, napišite pismo u kojem obavještavate prodavatelja da kupujete svoju kuću iz snova... Od igranja zaista nema ni mrvu štete, a može vas beskrajno obradovati i podići vam raspoloženje.

Ono što zračiš - to i privlačiš

Već i samo igranje u mislima je izuzetno moćno. I oslobađajuće. Jeste li svjesni da, što god da se oko vas događa i kakva god bila vaša životna situacija, vi ju u mislima možete pretvoriti u nešto sasvim drugo? Jednostavno, da se zabavite, olakšate si, razvedrite se. Evo nekoliko prijedloga. Ako radite u okolini koja vam se ne sviđa, zamislite da to ustvari svaki dan gledate kazališnu predstavu. Ili, kad počnete odgovarati na e-mailove, recite si da su to sve pisma vaših obožavatelja. Dok hodate gradom, zamišljajte da ste turist koji sve te poznate ulice vidi prvi puta.

Čak i kad vam se čini da svoje životne okolnosti ne možete nikako promijeniti, podsjetite se da ih igrom, u svojim mislima, možete promijeniti u trenutku! Jer na kraju krajeva, nisu najvažnije okolnosti, najbitnije je kako se mi osjećamo. Upotrijebite igru kako biste u mnogim situacijama sami sebi pomogli. Uvijek vam je na dohvat ruke!