Ego nam je potreban za preživljavanje, ali je važno da mu ne dopustimo da upravlja našim životom

Suprug i ja u posljednje vrijeme navečer gledamo seriju "The Crown". Izuzetno je dobro napravljena i jako je zanimljivo pratiti psihološku i osjećajnu stranu svih tih stvarnih likova.

Pa sam tako u jednoj nedavnoj epizodi promatrala kako se mlada kraljica lomi između savjeta koje joj je davalo srce i onih koje su nalagali razum, ego i ljudi oko nje. Na kraju je ego pobijedio, što se u tom određenom slučaju pokazalo izuzetno lošim na duge staze.

Prepoznajete li vi u sebi te glasove? Osjećate li koliko je glas ega različit od glasa vašeg srca? Ego nam je potreban za preživljavanje, on ima svoju svrhu, ali je važno da mu ne dopustimo da upravlja našim životom. Jer on upravlja kroz svoje strahove. Ako dopustimo da on "vodi paradu", samo će privlačiti nevolje.

Kako se vi odnosite prema svojem egu? Kako se ponašate kad vam počne šaputati u uho?

Jedan od mojih omiljenih brzopoteznih lijekova, kad osjetim da se ego želi progurati u prvi plan, je - otkačim ga! Što ga češće imam priliku otkačiti, to se lakše i rasterećenije osjećam.

Postoje mnoge definicije ega i svatko ima drugačiju sliku toga što on znači i predstavlja.

U egu se nalazi i ono što zovemo niže Ja, pa zatim strahovi i oholost i nesigurnost...Ma puno toga. Povremeno u literaturi nalazim i hvalospjeve egu, ali meni osobno ga je baš gušt otkačivati! Kad god mi se prikrade sa svojim teorijama - otkopčam ga.

Sigurna sam da su i vama poznati trenuci poput ovih:

Ego se osjeća ugrožen kad neku osobu vidi kao konkurenciju...ili tvrtku. Ma čitavi su odjeli tvrtki zaposleni na proučavanju i nadmudrivanju raznih konkurencija. Osjećate li kakva je u tome energija? Stisnuta, ustrašena!

Kad moj ego zausti da bi se htio uplašiti konkurencije, ja samo duboko udahnem, mirno izdahnem i - otpušem ga! Jer znam da ono što zovemo konkurencija zapravo ne postoji! Jer svi smo jedinstveni, i ljudi i tvrtke i upravo bismo tom svojom jedinstvenošću trebali zračiti i davati je svijetu, a ne oponašati nekog drugog i onda se bojati konkurencije.

Svi smo potrebni

Kad sam bila arhitektica, u trenucima kad mi je moj ego pokušavao nametnuti bilo kakav negativan osjećaj prema "konkurenciji", ja bih ga lagano i nježno otpuhnula sljedećim objašnjenjem: "Zamisli da nema konkurencije! Da sam ja jedina arhitektica u Hrvatskoj. I da tisuće ljudi kojima treba neki projekt stoje u redu pred mojim vratima, jadni i nestrpljivi, jer ja, naravno, ne mogu stići svakome napraviti njegov projekt. Zamislila sam te jadne klijente i sebe kako pucam po šavovima i tada bih s ogromnim olakšanjem zahvalila Svemiru što postoje svi ti drugi arhitekti (ta "konkurencija") pa ja ne moram sve to sama raditi i klijenti su sretni i zadovoljni. Pri svakom sličnom pokušaju mog ega, samo bih dozvala ovu sliku i odmah bih s olakšanjem odahnula.

Isto je i danas. Sve više i više ljudi bavi se sličnim stvarima kao ja - radionicama, savjetovanjem, iscjeljivanjem... Ali svatko od nas je jedinstven i drugačiji i svi smo potrebni! Tako da, u slučaju da me moj ego pokuša uplašiti "konkurencijom", ja mu objasnim da je to sjajno, sjajno! Jer svatko od nas tko ima potrebu pomagati u podizanju svijesti i dobrog osjećaja u ljudima koji mu dolaze je dragocjen ovoj planeti. Zemljici nam dragoj hitno treba što više ljudi otvorenih srca, koji vjeruju u sebe, koji žele kreirati drugačiji, suosjećajniji i radosniji svijet!

Ma kakva konkurencija, dragi moj ego, to su sve sjajni plamići koji slijede svoj osjećaj svrhe! uživaju u tome. Baš kao i ja.

I nema nam kraja kad se ujedinimo!

Sanjine radionice i savjetovanja možete potražiti OVDJE.