Ako nekim slučajem još niste otkrili koliko je čaroban svijet kristala, možda je i za vas vrijeme da se njime oduševite

Proteklih se dana u Zagrebu u Domu sportova održavao sajam kristala. Kako sam se 2019. oduševila ovim sajmom, jedva sam ga dočekala ponovno posjetiti (nakon dvije godine pauze u kojima se nije održavao).

Kad sam zajedno s dvije prijateljice ušla u taj prostor pun svjetlucavih kamenčića, sve smo se osjećale kao da smo zakoračile u neki drugi svijet - čaroban, zavodljiv i pun tajni. Kretale smo se svaka u svojem intuitivnom ritmu od štanda do štanda, osjećajući koji nas kristali najviše privlače. Tu je bilo i velikih i malih kristala, sirovih i uglađenih, kao i onih pretvorenih u nakit. Svi ti kristali bili su poput različitih bića, svaki je odašiljao drugačiju energiju, a znale smo i da svaki ima svoje posebno djelovanje.

Privlačnost svijeta kristala

Najatraktivnije su bile geode - velike prirodne nakupine kristala. Najčešće su ljubičaste - od ametista ili bijele - od gorskog kristala. Kako sam nedavno gledala jednu radionicu o kristalima i doznala da se, osim vodom, sunčevim i mjesečevim zrakama, dimom kadulje i zemljom, mali kristali mogu čistiti i tako da se stave na veliki, tragala sam za geodom koja će me privući i koju ću upotrebljavati u tu svrhu. Kod kuće sam imala jednu manju, poput malene 'pećinice' od ametista, a sada sam željela dovoljno veliku da na nju mogu položiti kristale.

Na jednom štandu sam ju odjednom ugledala, u istom trenu nepogrešivo znajući da je to to - imala je oblik posudice iz koje mi je namigivalo tisuću bijelih svjetlica gorskih kristalića - poput neke nezemaljske čarolije kreirane od bijele svjetlosti i čistoće. „To je točno to po što sam došla!“ - pomislila sam i odmah odlučila kupiti tu magičnu 'zdjelicu'. A onda je uslijedilo iznenađenje pa sam naučila što je ustvari geoda. „Obje su u toj cijeni“ - objasnio mi je vlasnik štanda, pokazujući na sličnu 'zdjelicu' odmah pored. Zatim je uzeo obje i nakon kratkog namještanja ih sklopio jednu na drugu. Sada su tvorile nešto poput okruglastog kamena koji je izvana bio grube bijelo-žućkaste površine. „Ovakva kamenja nalaze se u pustinjskom pijesku u Maroku. Izvana se ni ne može naslutiti što se skriva u njihovoj nutrini. Posebnom tehnikom se lome i razdvajaju na dva dijela, bez da se oštete.“- objasnio mi je. Sada mi se moja geoda činila još čudesnijom. Kasnije sam pročitala da se taj proces unutarnje kristalizacije odvija tisućama godina.

Kako sam kod kuće već imala dosta kristala, nisam imala potrebu na sajmu naći još neke određene pa sam se prepustila intuitivnom traganju - zanimalo me koji će me kristali 'pozvati' da ih kupim, prema kojima ću osjetiti privlačnost, uzbuđenje i ushićenje.

Prvi je bio zeleni fluorit. Pa zatim zeleni kalcit. A onda sam otkrila prekrasni tirkizni kamen po imenu amazonit. I na kraju još jedan zeleni intrigantnog naziva - serpentin. Kupila sam sve ove kristaliće, čudeći se kako me privlače samo različite nijanse zelene. „Možda je to zato što sve više imam potrebu povezivanja s prirodom“ - pomislila sam - „a zeleno je i boja srčane čakre.“ Već ću s vremenom dokučiti razlog. U svakom slučaju, moja duša zna zašto joj u ovom trenutku trebaju baš zeleni kristali.

Pred kraj razgledavanja sve tri smo se našle na štandu na kojem se prodavao crni kamen šungit. To je zaista poseban kamen kojeg se može naći samo na jednom mjestu na svijetu (u Rusiji) i za kojeg se vjeruje da je meteorskog porijekla. Kažu da šungit štiti od elektromagnetskih zračenja i da je korisno za zdravlje držati ga u staklenki vode koju onda nakon dan-dva stajanja pijemo. To ću svakako isprobati, a svi moji zeleni kristalići već uživaju u okrilju bijele svjetlucave 'zdjelice' (koje se ne mogu nagledati).

Ako nekim slučajem još niste otkrili koliko je čaroban svijet kristala, možda je i za vas vrijeme da se njime oduševite!

Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete pronaći OVDJE.