Zapanjuje me koliko neki imaju potrebu spuštati druge da bi se bolje osjećali: pitam se bi li to rekli i uživo?

Puno je toga što ne volim. Hrane, stvari, odjeće, pa i ljudi. Poznatih i manje poznatih. No, ono što ne pamtim da sam ikad napravila jest da sam javno, ispod nečije fotografije ili članka, napisala da je netko ružan ili debeo. Iako često imam svoje mišljenje, u takvim situacijama ga zadržim za sebe. Ne vidim razlog da netko nepoznat na internetu čita moj stav o nečijim nogama ili licu. A iskreno, ne da mi se na to trošiti ni vrijeme ni energiju.

U zadnje vrijeme kao da primjećujem porast takvih komentara. Ljudi koje nitko ništa nije pitao, ali su se našli pozvanima pos*ati nečiji izgled. Ono što me donekle veseli su oni koji ih prozovu. Jer stvarno, teško je ne primijetiti ironiju.

Ljudi koji vrijeđaju najčešće nemaju što za reći osim toga. I ne, ne radi se o ukusu. Ukus je nebitan. Radi se o jalu koji izbija iz tih komentara. O potrebi da se nekoga spusti kako bi se barem na trenutak osjećali malo više.

Zamisli da netko napiše ispod fotografije poznate glumice da je “ružna k’o porez”. Komentira haljinu s crvenog tepiha kao da je modni kritičar, a ne osoba koja nikad nije bila ni blizu svijeta koji komentira.

Misle da će njihov komentar nešto promijeniti

Ali opet, nije problem u tome što netko nije bio tamo. Problem je u uvjerenju da njegovo mišljenje o tuđem izgledu mora biti izrečeno. Kao što sam rekla na početku, mnogo toga mi se ne sviđa. I mnogi ljudi. Ali nikad nikome tko je uspješniji, bogatiji ili ljepši od mene to neću uzeti za zlo. Pogotovo ako znam da su se za to gdje su danas morali potruditi.

Ne mora mi se sviđati. Ali minimum poštovanja trebao bi postojati. Ako uzmemo influencere kao primjer, što god mislili o njima, mora im se priznati barem trud i dosljednost. Sama ću se tu odmah prozvati. Ja to nemam. Nisam dosljedna, ne ulažem dovoljno truda i vremena u sebe javno. I zato nisam tamo gdje su neki koji možda imaju manje talenta, ali puno više discipline. I baš zato mi ne pada na pamet biti zlobna prema nekome tko je uspio.

A ovi koji vrijeđaju misle da su važni. Da će njihov komentar nešto promijeniti. Da će se netko zbog njih prestati pojavljivati, mijenjati izgled ili karijeru. Neće. Jedino što će dobiti je nekoliko lajkova od ljudi sličnih sebi. I možda onaj kratki osjećaj da su viđeni. Osobe koje imaju podršku, koje imaju ljude koji ih cijene i slušaju, nemaju potrebu pisati takve stvari. Jer su već važne nekome u stvarnom životu.

Zato im ne treba validacija u komentarima.

Svaki put kad vidim kako se broji novac sportašima ili javnim osobama, diže mi se kosa na glavi. Nitko od njih nije došao tu gdje je sjedeći na kauču i pišući zlobne komentare. Uložili su vrijeme, trud, disciplinu, često i zdravlje. I to zaslužuje barem osnovno poštovanje. Vrlo je jednostavno. Ako ste nezadovoljni vlastitim izgledom ili životom, nema te uvrede koja će vam pomoći da to promijenite. Gruba istina je da se za promjenu morate potruditi.

Do idućeg puta, potrudite se biti bolji od komentara na internetu. Bit će lakše svima. A najviše vama samima.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.