Uvijek u potrazi za novim lajkom: Što je digitalni narcizam koji potkopava samopouzdanje i veze

„Ogledalce, ogledalce, reci mi tko je najljepši na svijetu?” Čuvena rečenica iz dječje bajke danas je poprimila novi oblik, prevedena na jezik društvenih mreža. Više je ne izgovaramo glasno, ali je ponavljamo potiho svaki put kad pregledavamo lajkove ispod svojih objava ili kad gledamo tuđe profile. Današnje ogledalo više nema zlatni okvir: ono je sada ekran s plavom svjetlošću koji mjeri našu vidljivost i prevodi naše samopouzdanje u brojeve. Odraz koji nam daje pokazuje ne samo tko smo, već i tko želimo biti.

- Digitalni narcizam proizlazi upravo iz te stalne napetosti između imidža i validacije, između želje za prikazivanjem i straha od nedostatnosti. Više ne tražimo samo da se nekome svidimo, već da budemo viđeni, prepoznati, prihvaćeni. U svijetu u kojem se postojanje podudara s vidljivošću, hvalisanje je postalo novi način postojanja – smatra prof. Antonella Somma, izvanredna profesorica kliničke psihologije na Fakultetu psihologije Sveučilišta Vita-Salute San Raffaele u Milanu.

Što je digitalni narcizam

Sam narcizam nije nova pojava. To je tema koja se široko proučava u psihološkoj i kliničkoj literaturi.

- Međutim, posljednjih desetljeća interes za ovaj aspekt osobnosti enormno je porastao, dijelom i zato što su društvene mreže ponudile novi oblik izražavanja – kaže stručnjakinja. Napominje da nije sasvim točno reći da društvene mreže „stvaraju” narcizam, već da one nude medij koji pojačava i čini vidljivom tendenciju koja je već prisutna kod pojedinca.

- Oni s predispozicijom za narcizam pronalaze u digitalnom prostoru plodno tlo za pokazivanje svojih osobina, mjesto gdje će zadovoljiti svoju potrebu za odobravanjem i divljenjem drugih te za izgradnju idealne slike o sebi – objašnjava prof. Somma.

Potreba da vam se netko divi

Digitalni svijet zapravo nudi moć koja je u stvarnom životu mnogo ograničenija: kontrolu nad vlastitom slikom o sebi. Putem društvenih mreža možemo birati što i kada ćemo objavljivati, kako ćemo se predstaviti i koliko ćemo naglaska dati fotografiji ili trenutku u našem životu.

- To je okruženje u kojem svatko može odabrati i oblikovati svoju sliku kako bi je prikazao u najboljem izdanju, gradeći dobro uređenu i, često, idealiziranu verziju sebe – kaže prof. Somma. Ipak, kako ističe, važno je razlikovati ponos od narcizma. Objavljivanje fotografije sportskog ili radnog postignuća, na koje ste s pravom ponosni, ne znači da ste narcisoidni. Narcizam se pojavljuje kada vaša samopercepcija postane grandiozna i pretjerana: u tom slučaju dijeljenje nije prvenstveno komunikacija ili sudjelovanje, već traženje potvrde i komplimenata. Cilj nije „pokazati tko sam”, već „natjerati druge da me vide i prepoznaju kao posebnog”. Web, sa svojom sposobnošću pojačavanja, filtriranja i kontrole svakog detalja, tako postaje savršena pozornica za prikazivanje identiteta skrojenog po mjeri, digitalnog odraza koji se ne podudara uvijek sa stvarnošću, ali koji odgovara na duboko ukorijenjenu ljudsku potrebu da osoba bude viđena i da joj se netko divi.

Narcizam se gradi polako i dugo

U korijenu narcizma leži potreba za vanjskom potvrdom kako bi se ojačalo samopoštovanje. Cilj, često nesvjesno, jest drugima izgledati onakvima kakvi bismo željeli biti, a ne onakvima kakvi zapravo jesmo.

- Kao da svaki dan moramo pokazati nešto što nam pomaže održati grandioznu verziju sebe, iako znamo da to nije sasvim stvarno. To je zamorno stanje jer osjećaj vlastite vrijednosti ne dolazi iznutra, već stalno ovisi o pogledu i procjeni drugih – pojašnjava prof. Somma.

No, odakle dolazi ta sklonost? Kao i kod svih osobina ličnosti, ne postoji jedan uzrok, već je narcizam rezultat kombinacije dispozicijskih i okolišnih čimbenika. Neki ljudi zbog predispozicije razvijaju veću osjetljivost na procjenu drugih, a drugi odrastaju u obiteljskim kontekstima gdje su odobravanje i divljenje ključni za osjećaj prihvaćenosti. Narcizam se gradi tijekom vremena, razvija se tijekom djetinjstva i adolescencije, kada osoba počinje definirati svoju individualnost, a zatim se s vremenom stabilizira, postajući dio načina na koji pojedinac percipira sebe i odnosi se prema drugima. U prošlosti se narcizam obično pripisivao iskustvima emocionalne deprivacije tijekom djetinjstva, no novije studije sugeriraju da može proizaći i iz suprotnog procesa, odnosno iz pretjerane roditeljske idealizacije ili uzdizanja svog djeteta, što djetetu daje nerealnu sliku o sebi. U oba slučaja stvara se jaz između toga kako se netko osjeća i kako bi želio biti viđen, a ta neusklađenost može postati izvor nesigurnosti i stalne potrage za odobravanjem.

Posljedice na narcisa i na one oko njega

Digitalni narcizam može postati problematičan, posebno za one koji ga doživljavaju. Iza samouvjerene i briljantne slike koja se često projicira na internetu, krije se stanje krhkosti i kroničnog nezadovoljstva. Ako samopoštovanje stalno ovisi o procjeni drugih, svaki nedostatak priznanja, poput ignorirane objave, propuštenog komentara ili gubitka pažnje drugih, može se pretvoriti u osobni neuspjeh.

- Završavamo u stalnom čekanju potvrde. No, posljedice ne utječu samo na narcisoidnu osobu. U nekim slučajevima, potreba za odobravanjem može dovesti do korištenja druge osobe kao sredstva za dobivanje priznanja. Ali kada drugi postane neophodan za definiranje moje vrijednosti, lako ga je tretirati kao alat, a ne kao sugovornika. To dovodi do neuravnoteženih odnosa, često bez reciprociteta, gdje je fokus na vlastitim potrebama i važnosti, a to vodi u egocentrično ponašanje, ravnodušnost prema potrebama drugih i osjećaj superiornosti koji može otežati uspostavljanje autentičnih i stabilnih veza – pojašnjava prof. Somma.

I gubljenje vremena je posljedica

Digitalni narcizam utječe i na vrijeme provedeno na internetu. Brojne studije pokazuju da ljudi s visokim narcističkim osobinama imaju tendenciju provoditi više sati na društvenim mrežama i češće komunicirati putem sadržaja koji objavljuju. To više nije „normalna” upotreba, povezana s potrebom za komunikacijom ili informiranjem, već prava digitalna ovisnost, gdje je velik dio dana zaokupljen potrebom za objavljivanjem, provjerom, interakcijom i primanjem odobrenja. A to, pak, za posljedicu može imati smanjenu kvalitetu sna, pogoršanje odnosa u stvarnom životu, socijalnu izolaciju, smanjenu tjelesnu aktivnost te povećanu anksioznost i depresiju.

Put izlaska

Stručnjaci upozoravaju da rješavanje problema digitalnog narcizma nije lako, posebno zato što oni koji su njime pogođeni često toga nisu svjesni. Slika konstruirana na internetu može postati toliko sveobuhvatna da je osoba više ne doživljava kao nešto umjetno, već kao stvaran i bitan dio svog identiteta. Ipak, nešto se može učiniti. Na individualnoj razini, prvi korak je priznati nelagodu. Stalno traženje vanjske potvrde, osjećaj frustracije ili iritacije kada objava ne dobije dovoljno pažnje ili doživljavanje tjeskobe tijekom „digitalne tišine” znakovi su na koje treba obratiti pažnju. U tim slučajevima, može biti korisno otići na psihološko ili psihijatrijsko savjetovanje te odabrati pristup koji najbolje odgovara prirodi problema. Kognitivno-bihevioralna terapija pokazuje se učinkovitom kada korištenje društvenih mreža postane bihevioralna ovisnost. Intervencija se usredotočuje na praktične aspekte, poput upravljanja vremenom provedenim na internetu, podizanja svijesti o vlastitim digitalnim navikama i razvoja alternativnih strategija za regulaciju emocija. To je vremenski ograničen proces koji pomaže u vraćanju ravnoteže u svakodnevnom životu bez nužnog neposrednog rješavanja problema dubljih osobina ličnosti. Situacija je drugačija za osobe s izraženijim narcisoidnim karakteristikama. U tim situacijama, terapijski rad ima za cilj istražiti korijene stalne potrebe za odobravanjem. Psihoterapija u tom smislu potiče postupan, ali čvrst proces obnove sposobnosti reguliranja samopoštovanja i jačanja emocionalne regulacije. Drugim riječima, osoba uči da više ne ovisi o pogledu drugih kako bi se osjećala „ispravno” i dobro sama sa sobom.

Kad se riješite ovisnosti o lajkovima, vraćate se istinskom životu

Važnu ulogu imaju i osobe koje žive pored digitalnog narcisa. Član obitelji ili prijatelj može pažljivo i taktično ukazati na pretjerano ponašanje, poput vremena provedenog na internetu ili nerazmjernih reakcija na negativan komentar ili lajk. No, ključno je izbjegavati osuđivanje ili izravnu kritiku. Cilj nije optužiti, već poticati svijest i, ako je potrebno, potaknuti na traženje stručne podrške.

- Osnovni problem narcizma je teškoća u reguliranju vlastitog samopoštovanja. Oni koji stalno traže vanjsko odobravanje ne mogu si dati osjećaj vrijednosti i prihvaćanja. Svaku kritiku ili nedostatak pažnje doživljavaju kao ranu. A cilj terapijskog procesa je upravo obnoviti tu sposobnost, naučiti tolerirati nesavršenosti, neuspjehe, pa čak i tišinu, što u digitalnom svijetu može izgledati nepodnošljivo. Pronalaženje ravnoteže nije trenutačni proces, ali je moguć. Rad na sebi ne znači samo poboljšanje kvalitete vlastitog života, već i života vaših najbližih. Jer kada više ne budete trebali biti „viđeni” da biste se osjećali živima, konačno ćete se vratiti istinskom životu – poručuje prof. Somma.