Urednik na HTV-u o bolesti s kojom se godinama mučio: To je takva patnja, a mnogi misle da je samo vrtoglavica

Menier napada iznenada, posve neočekivano. Možda baš u trenutku kad vam život ide punim jedrima i mislite da ste nezaustavljivi. Ranku Varlaju se taj prvi napadaj i prvi susret s bolešću kojoj tada nije znao ni ime dogodio 2011., na skijanju, kad je bio u punoj snazi, letio od projekta do projekta u Sportskom programu HRT-a i režirao prijenos Snježne kraljice na Sljemenu koji je baš te godine u njegovoj režiji bio najgledaniji prijenos skijanja na svijetu. Dok se zasluženo opuštao i uživao u skijanju, počele su mu se događati prve žestoke vrtoglavice i prvi napadaji.

- Napadaj se ne događa postupno, već naglo. Jednostavno se dogodi u trenutku, kao da vas je nešto pogodilo, užasno vam se zavrti, oblije vas hladan znoj, problijedite, počne strahovita mučnina, povraćanje... I to traje nekoliko sati, a onda treba neko vrijeme da dođete k sebi. Ako uspijete zaspati nakon toga, probudite se jako iscrpljeni, a zatim se te vrtoglavice lagano smiruju i sve se polako vraća u normalno stanje - prisjeća se Ranko kojem se takav napadaj tada na skijanju ponovio još tri-četiri puta. Naravno da se preplašio jer nije znao što mu se to događa pa je po povratku u Zagreb otišao svom prijatelju, dr. Šućuru, koji mu je dijagnosticirao Menierov sindrom.

MARKO TODOROV CROPIX

- Odmah sam počeo čitati svu moguću literaturu, tako da sam ubrzo znao podosta o tome. No, možete naučiti svašta o simptomima i slično, ali ne možete pronaći ništa o tome kako biste se izliječili. Onda sam krenuo svim mogućim specijalistima otorinolaringologije, međutim oni vam samo izmjere sluh jer on s vremenom propada od toga. Tako ja danas imam samo 50 posto sluha na desnom uhu, dok mi je na lijevom sluh odličan pa sada moram dobro paziti na to lijevo uho, čuvati ga od pretjerane buhe i slično - kaže Ranko, koji se već naučio živjeti s nagluhošću na desnom uhu. Nije ni imao izbora jer, kako su mu rekli liječnici, aparatić ne koristi kod propadanja sluha samo na jednom uhu, tako da slušni aparat kao opcija nije postojao.

- Što se tiče same bolesti, od 2011. do 2017. stalno sam obilazio liječnike. Nisam se nikada predavao, ali po pitanju liječenja nisam dobio ni od koga ništa. Njihovi savjeti bili su tipa "čuvajte se, pazite se", uglavnom su mi mjerili sluh, naručivali bi me za šest mjeseci na kontrolu, a onda bi mi ponovo izmjerili sluh da vide kolika je progresija njegova propadanja - priča Ranko, kojem se zbog svega toga počeo javljati i panični poremećaj, što nije neuobičajeno kod te bolesti.

Povratak na posao

Menierova bolest bila je triger za panični poremećaj, no Ranko se i dalje nije predavao. Počeo je, osim otorinolaringologa, obilaziti i druge liječnike, psihijatre i psihologe, tražeći način da riješi barem taj novi neugodan simptom. Dobio je lijekove i bio dva mjeseca na bolovanju, no za samu bolest, kaže, to ništa nije pomoglo.

- Jednostavno sam bio doma jer sam se užasno čudno osjećao u glavi od tih lijekova i svega, no jedan dan sam odlučio da više ne mogu biti kod kuće i gledati u zid i vratio sam se na posao. Bilo mi je u prvo vrijeme jako teško ponovo raditi - priznaje Ranko, no dodaje da unatoč nepredvidljivosti te bolesti nije imao straha da će mu se napadaj dogoditi uživo tijekom emisije.

- Da, to je nevjerojatno. Kao redatelj, tada u Sportskom programu, imao sam prijenose emisija uživo, no to je takva koncentracija da jednostavno ne stignete razmišljati ni o čemu drugome. Moglo mi se dogoditi, ali nije, hvala Bogu. Možda jest na nekom poslovnom putovanju, ali to sam nekako prebrodio. I nekako sam uspijevao funkcionirati.

Ranko Varlaj je urednik projekta ‘Istrage prometnih nesreća‘. Privatni album/Facebook

Jako mu je pomogao, kaže, razgovor s jednom starom profesoricom i psihoterapeutkinjom koja je imala sličan problem u životu.

- Ona je iz nekog razloga padala u nesvijest i onda mi je pričala o tome kako je bila u Americi, na što sam je začuđeno pitao: "I vi ste s takvim problemom bili u Americi?" Ona je na to jednostavno odgovorila: "Da". Na taj način nekako sam uspio shvatiti da se svaki čovjek mora znati nositi sa svojom bolešću. Mislio sam - pa ako ti s takvom bolešću ideš u Ameriku, onda se vjerojatno i ja moram pomiriti s tim da mogu funkcionirati s Menierom u svakodnevnom životu i jednostavno se tome prilagoditi, što sam na neki način i pokušavao učiniti - kaže Varlaj, kojem su se tijekom svih tih godina s podjednakom učestalošću događali ti ružni napadaji. I dalje je uporno obilazio liječnike i čitao svu dostupnu literaturu jer smatra da čovjek mora znati što više o svojoj bolesti, no isto tako smatra i da se to ne smije skrivati od drugih ljudi.

- Oni moraju znati što je i o čemu se radi - ističe, a toga se i sam držao i otvoreno je o tome sa svima razgovarao.

"Da, to i ja imam"

Na pitanje je li upoznao još nekoga s tom bolešću s kim bi mogao podijeliti iskustva i saznanja, Ranko odgovara: - Znate što, upoznavao sam mnoge ljude i kome god bih rekao da imam Menierovu bolest, svi bi rekli: "Da, da, to i ja imam, meni se isto stalno vrti u glavi". No, ljudi ne mogu shvatiti kakva je to patnja. Jedno je kad vam se onako "obično" zavrti zbog promjene vremena ili nečeg sličnog, kao što se i meni prije mnogo puta dogodilo. Ali to nije ni slično Menierovu sindromu. Menierov sindrom je takav napadaj da ne možete vjerovati kako to izgleda. Čovjek koji to nije prošao ne zna kakva je to patnja, kao što ni čovjek koji nije prošao bubrežne kamence ne zna kakva je to bol. Sreo sam zapravo vrlo malo ljudi koji su stvarno imali Menierov sindrom, ali nitko od njih nije rekao da se izliječio poput mene - kaže Ranko, koji je slučajno krajem 2016. čuo za profesora Šubarića, otolaringologa u KB-u Dubrava.

- Otišao sam k njemu na razgovor i on mi je rekao da je prije koju godinu u literaturi pročitao da se injekcijama deksametazona kroz bubnjić postižu određeni rezultati kod nekih pacijenata s Menierovim sindromom - govori nam.

Privatni album/Facebook

Ranko se tada odmah, bez oklijevanja, dogovorio da to isproba i da dolazi k njemu na terapiju deksametazonom dva mjeseca, po jednu injekciju tjedno.

- Bio sam spreman na sve. Nisam znao ni ima li to nekih mogućih nuspojava, ali u takvim trenucima čovjek mora isprobati sve, pa čak i alternativu. Ja sam i to isprobao, i homeopatiju i bioenergiju, sve moguće osim akupunkture, ali nije bilo nikakvih rezultata. Tako da sam pristao i na te injekcije bez razmišljanja - kaže Ranko, kojem se nakon šeste od ukupno osam injekcija opet dogodio jak napadaj pa je već pomislio da ni od toga neće biti ništa, no, srećom, ipak je završio terapiju do kraja.

- Od posljednje injekcije, u veljači 2017. do danas nisam imao više ni jedan napadaj. I sada se, nakon sedam godina bez napadaja, smatram izliječenim i preporučio bih svakome da to isproba - kaže Ranko, koji od te terapije nije imao ama baš nikakve nuspojave, a danas više ne odlazi ni na kontrole. Zanimalo me misli li da bi, da mu je sada dijagnosticirana Menierova bolest, godinama bio prepušten lutanju od liječnika do liječnika ili misli da bi mu u današnje vrijeme odmah bila predložena takva terapija.

- Nisam siguran, možda neki liječnici to rade, a neki ne, ne znam. Onaj profesor koji me izliječio ubrzo poslije toga otišao je u mirovinu, tako da sam stvarno imao ludu sreću što sam mu uletio u tih zadnjih nekoliko mjeseci što je radio u KB-u Dubrava. No, ono što bih svakako želio poručiti nekome tko se razboli od takve bolesti jest da se ne smije predati, da mora tražiti rješenje, mora vjerovati u to da možda postoji negdje neki lijek koji bi mu mogao pomoći. A u međuvremenu da nekako nauči živjeti s tim, ali ne smije se predati. Nikada ne znaš, medicina u svijetu strahovito napreduje i svakim danom netko negdje radi neko istraživanje koje možda može pomoći - poručuje Ranko, napominjući da je važno doći i pravom liječniku koji prati svjetske trendove u svom fahu, što je i više nego točno sudeći po njegovu slučaju.