Sve se dogodilo u sekundi. Bilo je to 1988. Imala sam samo tri godine te sam živjela s obitelji na selu i po prirodi kakva jesam, uvijek sam nešto istraživala. Tog sam dana veselo skakutala oko bake koja je pripremala hranu za životinje. Već u sljedećem trenutku, kada nije bilo nikog oko mene, nepažnjom sam upala u tu istu kantu s kipućim ostacima hrane. Hitno sam prevezena u Klaićevu bolnicu gdje su roditeljima doktori obznanili da su opekline trećeg i četvrtog stupnja te da su zahvatile 50 posto tijela. Najviše su stradala leđa i unutarnja strana bedara te su mi bubrežne funkcije bile pred otkazivanjem. Nakon hitne operacije, s otvorenim ranama, prebačena sam u šok sobu. Roditeljima je rečeno neka se ne nadaju previše jer svega 10 posto djece ovo preživi. Ipak, već nakon 10 dana dogodilo se čudo i na opće oduševljenje liječnika, preživjela sam i odlično se oporavila. U bolnici sam provela oko mjesec dana, započinje svoju priču Kristina Iveković (39), dugogodišnja glazbenica i radijska novinarka.
Tjelesni ožiljci dio su Kristininog identiteta i duboko su povezani sa svime što radi. Protkani su i kroz glazbu, pozornicu te izložbu fotografija Zlatna kora koja je prvi put prikazana u svibnju 2023. Izložba se u ovoj simpatičnoj Zagorki s istarskom adresom kuhala, kako nam kaže, još od tinejdžerskih dana.
- Iako je dugo bila samo dio mojih misli, drago mi je da je ova je izložba ugledala svjetlo dana baš savršeno vrijeme kad sam udružila snage s Gradskim društvom Crvenog križa Pula i izv. prof. Svenom Maričićem Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli koji su još 2022. pokrenuli projekt humanitarnog karaktera, Zlatna ribica koji za cilj ima prikupiti stipendije za obrazovanje motiviranih i izvrsnih budućih studenata, ponekad i slabijeg imovinskog statusa, na području Istarske županije. Zlatnom sam korom, među ostalim željela istaknuti svijet kontradiktornosti u kojem s jedne strane veličamo individualizam, a onda mladima kroz društvene mreže namećemo standarde dobrog izgleda, važno je uputiti im ohrabrenje i motivaciju. Učinilo mi se najbolje da to prikažem kroz fotografiju u čemu su mi svojim profesionalnim okom pomogli fotografi Marijana Banko i Danijel Bartolić, a kao modeli su mi se pridružili Katarina Trajkovski, Marin Novak i Jakov Mareljić, osobe koje također imaju opekline po tijelu.
Osim što smo kroz objektiv izložili javnosti svoje ožiljke, odlučili smo dodati im umjetničku notu iskoristivši drevnu japansku kintsugi tehniku. Njome je taj narod polomljenu keramiku lijepio zlatom i tako nečemu što je bilo oštećeno, dao još veću vrijednost. Ovom smo snažnom simbolikom kroz fotografije željeli dati do znanja da su ožiljci neizbježni u životu svakoga od nas. Iako su ovim projektom vidljivi, simbolična nota upućuje na očima nevidljive ožiljke boli, traume, gubitke i padove koji ostavljaju tragove u nama, no koje itekako možemo prihvatiti u učiniti ih ljepšima.
Osim toga, izložba je dobila i znanstvenu notu iza koje ponovno stoji pulsko Sveučilište i prof. Maričić. S pomoću 3D tehnologije smo napravili novo čitanje tih ožiljaka gdje su moja leđa dobila oblik vaze. Ova je inovacija 2023. dobila zlatnu medalju na najvećem europskom sajmu inovacija, iENI - priča nam ponosno Kristina i dodaje kako je do sada skupljeno pet stipendija, tri su od donora iz Švicarske.
Od početka sam bila ponosna na svoje ožiljke
Priznaje nam kako možda ne bi bila tako čvrsta i pozitivna da se ta tragedija dogodila u kasnijim, tinejdžerskim godinama. Ipak, uvjerena je da su trenuci odvojenosti od roditelja u tako ranoj dječjoj dobi ostavili na njoj psihološke posljedice. U početku je roditeljima savjetovano da o proživljenom traumatičnom događaju pred njom ne govore ništa. Ipak, Kristina bi čula njihova šaputanja s gostima koji su dolazili u posjete.
- Dijete kao dijete, iskreno, razigrano i otvoreno, nisam shvaćala zašto šapuću. Za razliku od odraslih, moj dječji razum nije mogao shvatiti riječi poput poteškoća, traume ili ismijavanja zbog ožiljaka koje nosim. Štoviše, uživala sam što sam u centru pažnje, što svi o meni nešto govore i što im mogu pokazati ono što imam, a oni nemaju. Ti ožiljci za mene zapravo nikad nisu predstavljali prepreku, već sam ih u ranom djetinjstvu normalno prihvatila kao dio sebe i s ponosom ih pokazivala. Kad bi mi mama, u najboljoj namjeri da me zaštiti, govorila da odjenem nešto duže i da tako sakrijem ožiljke, znala bih je zbunjeno pogledati i odgovoriti kako nema potrebe jer su oni moji i čine me posebnom. Ni djeca me, nakon dva pokušaja, nisu više zadirkivala. Jednostavno su shvatili da ne reagiram na njihove provokacije i ubrzo su me prihvatili takvom kakva jesam, što je izuzetno važno. Onakvima kakvima sami sebe prihvaćamo, prihvatit će nas i okolina. Moji me ožiljci nikad nisu činili nesigurnom, već ih oduvijek s ponosom nosim. Volim se našaliti i reći da su moj orden, moj nakit - govori Kristina.
Pozornica kao ispušni ventil
Već više od 20 godina koliko se bavi glazbom, Kristinu mnogi prepoznaju i kao hrvatsku Tinu Turner na koju izgledom doista i podsjeća. No, uz ovu veliku divu veže je i nešto više, a to su ponovno simbolično isprepleteni ožiljci koje Kristina ističe na svakom koraku pa tako i na pozornici. Stoga i ne čudi da je pokrenula još jedan projekt.
- Glazba je moja prva ljubav, moj ispušni ventil. Kada imam nastupe tad se osjećam potpuno slobodno, nesavršeno savršena, baš kao i Tina Turner čiji život nisu obilježili samo slava, već i brojni unutrašnji traumatični ožiljci koje je doživjela. Moji su vanjski, a pozornica je savršeno mjesto na kojoj mogu drugima reći da ih razumijem i kakve god ožiljke nosili, važno je da ih prigrlite i potražite oslonac u drugome - zaključuje razgovor hrvatska KrisTina Turner koja će uskoro sa svojim The KrisTINA‘s Show! - great Tina Turner tribute u Zagrebu održati slavljenički koncert u čast 85. rođendana glazbene dive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....