Šute, trpe i nadaju se da će proći. Urolog Nikles otkriva kako se danas liječi najčešći seksualni problem kod muškaraca

Dok se o erektilnoj disfunkciji posljednjih godina sve otvorenije razgovara, muškarci koji prerano ejakuliraju često godinama šute, uvjereni da su jedini kojima se to događa ili da je riječ o nečemu što jednostavno moraju prihvatiti.

Prerana ejakulacija jedan je od najčešćih muških seksualnih problema, ali i jedan od onih o kojima se najmanje govori.

Posljedice nisu samo seksualne. Takav problem može ozbiljno narušiti samopouzdanje, partnerski odnos i kvalitetu života, a upravo zbog osjećaja srama mnogi pomoć potraže tek nakon nekoliko godina.

Ipak, medicina danas na preranu ejakulaciju gleda kao na stanje koje se može uspješno liječiti, a ne kao na "nedostatak" ili pitanje muškosti. Važno je razlikovati prolazne epizode, koje su normalan dio života, od trajnog problema koji zahtijeva stručnu procjenu. Dobra vijest je da danas postoje učinkovite metode liječenja - od bihevioralnih tehnika i vježbi do lijekova i individualiziranog pristupa, ovisno o uzroku.

O tome kada je vrijeme za pregled, koliko su učinkoviti popularni savjeti s interneta, kakvu ulogu imaju stres, anksioznost i pornografija te mogu li se iza prerane ejakulacije skrivati ozbiljniji zdravstveni problemi, razgovarali smo sa dr. sc. Svenom Niklesom, dr. med., urologom iz Specijalne bolnice Sv. Katarina, koji se u svakodnevnoj kliničkoj praksi bavi dijagnostikom i liječenjem muškog reproduktivnog i seksualnog zdravlja.

Statistike pokazuju da muškarci u prosjeku čekaju tri do pet godina prije nego što potraže pomoć, govori nam urolog

KARLA KURPEZ CROPIX

Preuranjena ejakulacija je, unatoč stigmi i sramu, jedan od najčešćih seksualni problema kod muškaraca. Učestaliji je čak i od erektilne disfunkcije. Epidemiološki podatci bazirani na upitnicima procjenjuju da će između 20 i 30 posto muške populacije u nekom trenutku svog života iskusiti ovaj problem. Važno je razlikovati dvije vrste: primarnu (cjeloživotnu), gdje problem postoji od prvog seksualnog iskustva i sekundarnu (stečenu), koja se javlja kasnije u životu nakon razdoblja normalne kontrole. Postoji i prolazna faza kada se to događa povremeno, primjerice uslijed dužeg razdoblja apstinencije, promjene partnera, razdoblja intenzivnog stresa na poslu ili velikog fizičkog umora. To su normalne fiziološke varijacije.

Indikacija za posjet urologu je kada to stanje postane pravilo koje traje dulje od tri do šest mjeseci. Klinički gledano, ako se ejakulacija redovito događa unutar jedne do dvije minute od penetracije (kod nekih pacijenata i prije same penetracije) te ako to uzrokuje značajan psihološki teret, osjećaj srama i izbjegavanje intimnosti tada je vrijeme za pregled. Muškarci često u tišini pate godinama, narušavajući partnerske odnose, a radi se o medicinskom stanju koje modernom urologijom možemo vrlo učinkovito staviti pod kontrolu.

Na internetu se često preporučuju vježbe, stop-start tehnika ili metoda stiskanja. Imaju li te metode doista znanstveno uporište i kojim muškarcima mogu pomoći?

Da, bihevioralne tehnike poput "stop-start" metode ili metode stiskanja (da se pritisne glavić penisa i kratkotrajno zadrži pritisak) apsolutno imaju znanstveno uporište. One čine temelj seksualne terapije. Njihov je neurobiološki cilj potaknuti neuroplastičnost te smanjiti osjet. Možemo reći na neki način "reprogramirati" pacijentov mozak i tijelo da nauče prepoznati onu suptilnu granicu, takozvanu "točku bez povratka", te da svjesno odgode ejakulaciju.

Ovim metodama bih pridodao i vježbe mišića zdjeličnog dna (Kegelove vježbe). Jačanjem tih mišića muškarac dobiva bolju mehaničku i neurološku kontrolu nad samim činom ejakulacije.

Ipak, moram biti realan, ove metode primarno pomažu visoko motiviranim muškarcima, jer zahtijevaju tjedne ili mjesece strpljivog ponavljanja. Još važnije, zahtijevaju iznimnu suradnju i razumijevanje partnera. Iz kliničke prakse vidimo da teže oblike prerane ejakulacije ove tehnike ne mogu riješiti same. Najbolje i najbrže rezultate pacijenti postižu kada ove vježbe kombiniramo s lijekovima, barem u ranoj fazi terapije. Lijek "kupi vrijeme" i vrati samopouzdanje, a vježbe dugoročno stabiliziraju kontrolu.

Koliko važnu ulogu imaju stres, anksioznost i pritisak da se "bude dobar u krevetu" u nastanku prerane ejakulacije? Može li psihološki faktor biti glavni uzrok?

Psihološki faktor igra golemu, a kod sekundarnih oblika preuranjene ejakulacije često i presudnu ulogu. Uvijek volim naglasiti da je naš najvažniji seksualni organ zapravo mozak. Suvremeni, ubrzani način života, kronični umor i svakodnevni stres izravno utječu na našu neurokemiju, prvenstveno na razine serotonina koji djeluje kao svojevrsna "kočnica" za ejakulaciju. Tu veliki problem igra i pretjerana konzumacija pornografskog sadržaja. To osobito viđam kod mlađih muškaraca koji uslijed toga razvijaju i erektilnu disfunkciju, a danas nerijetko viđam i suprotni problem gdje dolazi do problema anorgazmije. Problema gdje muškarci ne uspijevaju doći do orgazma često kao posljedica smanjenog seksualnog nadražaja. Stvarnost nije onako kako je to prikazano u porno filmovima. Ljudi često zaboravljaju da su to profesionalni glumci.

Tu onda govorimo o pritisku izvedbe (tzv. performance anxiety), on stvara nevjerojatno destruktivan začarani krug. Fiziološki gledano, anksioznost aktivira simpatički živčani sustav, mehanizam "borba ili bijeg". Ta pojačana adrenalinska aktivnost direktno i snažno ubrzava refleks ejakulacije. Muškarac u odnos ulazi sa strahom hoće li "izdržati", što ga čini hiperfokusiranim na vlastitu izvedbu umjesto na užitak (fenomen promatrača). Zbog toga, jedan ili dva neuspjeha mogu prijeći u obrazac ponašanja gdje anksioznost postaje i glavni okidač i glavni uzrok problema.

Najbolje i najbrže rezultate pacijenti postižu kada vježbe kombiniraju s lijekovima

Vera Prokhorova/Shutterstock

Lokalni anestetici, najčešće lidokaina i dolokain, u obliku sprejeva ili krema, sigurna je i klinički odobrena terapijska opcija prve linije. Njihov je mehanizam tako da blago desenzibiliziraju osjetljive živčane završetke na glaviću i frenulumu penisa, čime se podiže prag podražaja i produžuje vrijeme do ejakulacije. Posebni kondomi s debljom stijenkom ili unutarnjim premazom djeluju na sličnom principu mehaničke barijere.

Međutim, iako su dostupni bez recepta, imaju svoje mane ako se ne primjenjuju pravilno. Najveći praktični problem je prijenos anestetika na vaginalnu sluznicu partnerice, što njoj može izazvati utrnulost i potpuno uništiti seksualni užitak. Zato uvijek savjetujem pravilnu primjenu. Preparat treba nanijeti 10 do 15 minuta prije odnosa kako bi se upio, a zatim obavezno vlažnom maramicom ili vodom temeljito obrisati višak ili koristiti kondom preko toga. Također, kod muškaraca prekomjerna doza može dovesti do prejakog gubitka osjeta, što posljedično rezultira padom erekcije jer izostaje adekvatna stimulacija. Dodatno se radi smanjenja trenja mogu koristiti i lubrikanti.

Kada preporučujete lijekove i koliko su oni učinkoviti u liječenju prerane ejakulacije?

Farmakoterapija je u modernoj urologiji promijenila dosta toga i često je prekretnica u liječenju. Rutinski se oslanjamo na lijekove iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), koji su izvorno razvijeni kao antidepresivi. Na neki način možemo reći da je ovaj učinak otkriven slučajno jer je poznata neurofarmakološka nuspojava tih lijekova odgoda ejakulacije. Mi tu "nuspojavu" pretvaramo u primarni terapijski učinak. Danas imamo i lijek koji je dizajniran i službeno odobren isključivo za preranu ejakulaciju. Djeluje iznimno brzo i uzima se "na zahtjev", 1 do 3 sata prije odnosa, bez potrebe za svakodnevnim uzimanjem. Još jedan lijek čija je uloga u ovom kontekstu otkrivena slučajno odnosno kao nuspojava na terapiju su PDE5 inhibitori. Mogu se slobodno našaliti i reći da mi liječimo nuspojavama.

PDE5 inhibitore (poput sildenafila i tadalafila) uvodimo u specifičnim situacijama. Često vidimo da muškarac s godinama i komorbiditetima počinje gubiti erekciju, pa u panici podsvjesno ubrzava stimulaciju kako bi postigao ejakulaciju prije nego što izgubi erekciju. Uvođenjem lijeka za potenciju, pacijentu dajemo "potporu" te on zna da će erekcija biti stabilna, što automatski drastično smanjuje anksioznost i posljedično produžuje odnos. Učinkovitost ovih farmakoloških pristupa je izrazito visoka.

Preuranjena ejakulacija vas ne definira, nije mjera vaše muškosti, niti je znak bilo kakve osobne slabosti

NDAB Creativity/Shutterstock

To je iznimno važno pitanje i točno onaj razlog zašto ovaj problem zahtijeva liječničku obradu, a ne samo "guglanje" simptoma. Osobito moramo biti oprezni kada se sekundarna preuranjena ejakulacija pojavi iznenada kod muškarca u tridesetim ili četrdesetim godinama koji ranije s tim nije imao problema. Najčešći prikriveni uzrok je prostatitis, upala prostate. Prostata je sjecište važnih živčanih puteva, a kronična upala ili kronični zdjelični bolni sindrom iritira te živčane završetke, spušta prag osjetljivosti i znatno ubrzava ejakulaciju. Često su drugi simptomi upale vrlo blagi ili ih pacijent ignorira. Nadalje, hormonalni disbalans, prvenstveno hiperfunkcija štitnjače (hipertireoza), ubrzava cjelokupni metabolizam i sve reflekse u tijelu. Ne smijemo zaboraviti ni metabolički sindrom i dijabetes, koji s godinama dovode do mikro-oštećenja krvnih žila i živaca (neuropatija), što izravno mijenja osjet i centralnu kontrolu nad zdjelicom. Kod ovih stanja ipak nešto češće viđamo problem anorgazmije. Urološki pregled stoga nije samo rješavanje simptoma, već ozbiljna evaluacija kojom moramo isključiti organske bolesti u pozadini.

Koji je vaš najvažniji savjet muškarcima koji se godinama bore s ovim problemom, ali zbog srama odgađaju odlazak liječniku?

Moj najvažniji savjet i glavna poruka je demistificirati ovaj problem. Preuranjena ejakulacija vas ne definira, nije mjera vaše muškosti, niti je znak bilo kakve osobne slabosti. Riječ je o neurobiološkom i psihološkom refleksu koji u određenom trenutku ispadne iz ravnoteže. U urološkim i androloškim ambulantama to je naša svakodnevica. Bitno je istaknuti da je ovo jako često problem te vi niste ni prvi ni jedini s tim problemom.

Statistike pokazuju da muškarci u prosjeku čekaju tri do pet godina prije nego što potraže pomoć. Tim odgađanjem, isključivo zbog potpuno nepotrebnog srama, samo produljujete vlastitu agoniju i nepopravljivo narušavate kvalitetu veze sa svojom partnerom. Prvi korak je iskren razgovor s partnerom i prelazak preko praga urološke ordinacije. No jednom kada ga napravite, shvatit ćete da na raspolaganju imamo cijeli arsenal vrlo učinkovitih i provjerenih alata. Rješenje postoji, liječenje se danas visoko individualizira, a kvaliteta seksualnog života može se vratiti puno brže nego što to pacijenti na početku mogu i zamisliti.