Plačete na filmove? Niste slabi, već emocionalno vrlo inteligentni

Koliko puta ste gledali film u kinu, koji je bio toliko dirljiv da suze niste mogli zadržati. Sjetimo se samo 'Titanica', 'Bilježnice', 'Dnevnka Anne Franck' ili filma 'Život je lijep'. Pazili ste da vas osoba koja je s vama ne vidi (a zapravo i ona plače).

Znanstvenici kažu da su osobe koje plaču zbog dirljive scene u filmu emocionalno stabilnije, jače, društvenije i velikodušnije.

Upravo je suosjećanje važna vrlina, jer je znak visoke emocionalne inteligencije. Odnosno, ako plačete zbog tužnih scena, imate i nevjerojatne socijalne vještine pa su suze znak emocionalne stabilnosti, a ne slabosti.

Mašta radi svašta

Sljedeći put kada budete zadržavali suze tijekom filma, sjetite se da su 'plačljivci' mnogo maštovitiji od 'tvrdih oraha'. Sposobnost da vas izmišljeni lik može dirnuti u srce, te da se bez problema stavljate u njegovu kožu (iako to nema veze s vašim životom) govori puno o vama. Puno dobrih stvari.

Tko više suosjeća?

Poznata je činjenica kako su sociopati vrlo inteligentni, no oni unatoč tome, neće moći shvatiti dinamiku odnosa fiktivnih likova. Naravno, oni će je razumijeti, ali neće suosjećati. Drugima pak mozak funkcionira tako da se rasplaču nakon katarze u radnji filma. Dok gledamo emotivne scene, mozak otpušta oksitocin, snažan hormon i neurotransmiter koji nas 'tjera' da budemo osjećajniji i povezuje nas s drugim ljudima.

U jednom eksperimantu, jednim volonterima su pustili dirljivu scenu u kojoj otac razgovara sa sinom o njegovom karcinomu u terminalnoj fazi, dok su drugima pustili scenu gdje su tata i sin u posjetu Zoološkom vrtu. Ovi prvi imali su 47 posto više oksitocina u krvi od onih koji su gledali izlet sina i oca. Nakon eksperimenta, volonetrima je bila ponuđeno da doniraju novac potrebitima. Oni koji su pustili suzu pokazali su se darežljivijima, te su bili sretniji od onih koji nisu dali novac.