Osobe s poremećenom strukturom ličnosti jednostavno nikada ne mogu voljeti nekoga jer oni nemaju sposobnost empatije, niti ju mogu razviti. To znači da su zakinute za ljubav te poznaju samo patološku ljubav prema sebi i prema nikom drugom.
‘Čudno‘ ponašanje
Mnogi ljudi žive u vezama u kojima jedan od partnera ima poremećenu strukturu ličnosti. Najčešće je to narcisoidni poremećaj, iako ima i dosta psihopatija u vezama. Nažalost, psihički poremećaji u narcisoidnih likova najčešće ostaju ispod radara, dakle vrlo se rijetko nekome dijagnosticiraju, osim ako se uz narcizam ne veže i neki psihotični poremećaj (npr bipolarni poremećaj), zato što oni misle da je s njima sve OK, i da ne treba njima psihološka pomoć, nego njihovim supružnicima, djeci, itd.
Kako sve to obično započinje u vezama? U prvoj fazi sve je super. Cvatu ruže. Već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, partner počinje uviđati ‘‘čudno‘‘ ponašanje svoje druge polovice. Međutim, iz ljubavi i straha da ne ostanu sami, unatoč znakovima koji im se ne sviđaju u ponašanju s njihovim partnerima, jer su nesretni u takvim vezama, ipak žive u nadi da će se stvari promijeniti na bolje kada dođu djeca.
Život djece po standardima poremećene osobe
Sve su to nažalost krive pretpostavke zato što narcisoidnom roditelju djeca često služe samo kao pomoćni alat za ispunjavanje njihovih potreba i kao objekt koji posjeduju, jer takve osobe nemaju onaj instinkt za zaštitu i ohrabrivanje svog potomstva. Ako su djeca dobra, pametna i vrijedna, više problema za njih jer će narcisoidni roditelj vidjeti u njima svoj trofej i kontinuirano ih maltretirati svojim potrebama i nerealiziranim željama, koje će patološki projicirati u djeci.
Ako se u djetinjstvu ne uspostavi zdrava veza između roditelja i djeteta, slijede posljedice za djecu, a manifestirat će se na različite načine.
Kad su u pitanju djeca, u najvećem broju slučajeva, osobe s poremećenom strukturom ličnosti gaje vrlo visoka očekivanja od njih. Tjeraju ih i pritišću da moraju imati 5.0 uspjeh u školi, da budu uspješni u nekoj aktivnosti s kojom se bave (sport, balet, glazba,…), da pohađaju fakultete prema njihovom izboru, itd. Uglavnom, petljaju se u sve sfere života ne samo tijekom odrastanja nego čitav život.
Ne prihvaćaju ‘‘ne‘‘ kao odgovor kao i prosječne rezultate jer njihov sin ili kćer moraju biti iznad prosjeka. U osnovi, takve osobe gledaju na svoju djecu kao na dio svoga selfa, a ako ta njihova očekivanja ne budu ispunjena prema njihovim kriterijima i standardima, lako se otuđuju od djece ili im uskraćuju pažnju.
Temelji za zdravu strukturu ličnosti i osjećaj samopoštovanja grade se u ranom djetinjstvu
Djeci je potreba bezuvjetna ljubav kako bi mogli rasti i razvijati se u sigurnu osobu koja će razviti osjećaj samopoštovanja prema sebi i prema drugima, što neće biti slučaj ako odrastaju s narcis roditeljem. To je ujedno i ključan faktor i odgovor na pitanje hoćemo li kao jednog dana odrasle osobe moći uspostaviti zdrave odnose s drugima, i kakvu ćemo imati sliku o sebi, kakav će nam biti prag tolerancije na stres, itd.
Naviknuto na takav obrazac roditeljskog ponašanja, dijete se osjeća dužnim da ispuni svaku moguću stvar koju inače ne bi trebalo. Budući da radi o vrlo nesretnim i neispunjenim osobama s niskim samopouzdanjem, narcisoidni roditelj opteretit će na dijete veliki emocionalni teret. Dijete će koristiti i kao rame za plakanje i izvor emocionalne utjehe. Često takav roditelj zahtijeva da ne stupa u bračne odnose samo kako bi mogli na sebe privući svu njihovu pažnju.
Kako dijete raste i sazrijeva i postaje svjesnije onoga što roditelj radi, psihopatske strukture ličnosti idu čak korak dalje pokušavajući poljuljati samopouzdanje djeteta časteći ih ružnim komentarima i kritikama. S druge strane, ako je dijete uspješno u nekoj aktivnosti roditelj preuzima zasluge na sebe pa dijete s vremenom počinje stjecati osjećaj da ništa ne vrijedi i to ih često prati čitav život.
Inače, djeca koja su odrastala uz roditelje s poremećenom strukturom ličnosti, pate od niza psihičkih problema - nedostaje im samokontrole, imaju nisko samopouzdanje, poremećen identitet, skloni perfekcionizmu i poremećajima u prehrani, sklonija su anksioznosti, depresiji, itd.
Potražite stručnu pomoć
Ako ste se negdje prepoznali kao dijete roditelja iz opisa, i čitav se život trudite da nekome nešto dokazujete i budete bolji od drugih da bi zaslužili nečiju ljubav, dajte se probudite iz hipnoze i prestanite to činiti. Ne stavljajte svoj život na stand-by.
Ako niste bili te sreće da vas roditelj nije znao cijeniti kao dar, otrijeznite se i nastavite dalje koračati kroz život visoko uzdignute glave, jer vi to zaslužujete i možete.
Ako ste razočarani, depresivni, anksiozni, ili imate neki anksiozni poremećaj, potražite psihološku pomoć. Roditelji su takvi kakvi jesu i ne možemo ih birati. Stoga ne gubite vrijeme nastojeći i očekujući da se oni mijenjaju zbog vas jer se to neće dogoditi. Jedina osoba koju možemo mijenjati i usavršavati smo mi sami. Svatko za sebe.
Mirella Rasic Paolini, holistički psihoterapeut