Neke žene nisu feministice, a nisu ni žene... već su samo frustrirane

Slobodna sam to reći, jer i ja sam žena.

Ne smatram sve muškarce istima, ali ne idealiziram niti žene, jer nismo sve iste. Neke od nas, nikada ne bih voljela vidjeti kao majke i supruge, jer one su sve osim brižnih, nježnih i dragih bića. One su hodajući koktel divljih hormona, bijesa i nadrkanosti. Nema ni PMS veze s time, već njihova priroda.

Pa se nađu...

Često se poveže grupa njih, pa nastane neka udruga, kojoj je jedini cilj udarati ispod pojasa, po svemu i svakome tko ne dijeli njihove "ideale".

Misliti da je biti žena neko bogom dano pravo za vršenje terora nad muškarcima, djecom i ostalim ženama koje ne dijele takve stavove, je radikalnost, a ne napredak i govori samo o kompleksima koji se pod krinkom dobronamjernog udruženja, liječe na svima ostalima.

Jer ako nisi dio te šeme, ti si odmah problem.

Nisu sve žene svetice i vrijeme je da ih prestanemo takvima prikazivati. Nismo više nemoćne, potlačene i bez prava glasa. Odavno brijemo noge, a štiklama gazimo sve pred sobom. Ne tvrdim s druge strane, da nema muškaraca koji su jednostavno idioti, ima, ali ne mogu i ne smiju uvijek biti krivi za sve.

Samo da se zna

Žene jednako maltretiraju, vrijeđaju i vrše mobing. Rade to u rukavicama, rade to drugačije ali također vrše teror. Zastrašuju, zloupotrebljavaju svoj položaj, ucjenjuju suzama i manipuliraju. Neke žene su jednostavno opasnost za okolinu. Nekim ženama ne smiješ reći ni da je sunce žuto jer bi to mogle shvatiti kao napad na sebe.

A kad im spomeneš da npr. ima divnih očeva, one to automatski dožive kao napad na Svetu Majku u sebi, pa te razapnu i preko novina i tv-a i blogova i komentara po Fejsu, jer si se usudio reći tu strahotu da je neki muškarac dobar otac.

Pitam ih, jesu li si tu bebu same napravile? Kad su već tako Bogom dane, možda su same sebe oplodile?

I nije li njihov stav uvreda njihovim očevima, koji su ih voljeli i s ljubavlju podigli? Ne mislite li da svojim očevima dugujete to priznanje i poštovanje?

Neke žene kad se razočaraju u ljubavi, mrze sve muško što hoda. Zaboravljaju pri tom da imaju oca, brata, prijatelja. Zar su ti muškarci također krivi što su one naišle na neku budalu pa se razočarale? I da li možemo uvijek za sve kriviti samo muškarce?

Za vezu je potrebno dvoje.

Dvoje u odnos ulazi, dvoje se je*e da prostite, svađa i razilazi. Dvoje.

Osobne frustracije

Nikad nije kriva samo jedna strana. Stanimo na kraj glupim stereotipima u kojima je žena uvijek napaćena svetica, a muškarac pijani kurviš. Crno bijeli svijet ne postoji. Uvijek postoje nijanse, a svaka je priča individualna.

No ja sam realna, većina će se žena naljutiti na prvi redak ovoga teksta i razapeti me u komentarima. Neće htjeti čitati sve argumente koje sam navela. Još jednom će dokazati da su robovi svojih hormona i uvjerenja da moraju braniti "svetu ženstvenost", koju nisam niti napala.

Neće shvatiti da je biti žena prelijepi dar, da tu istu ženstvenost treba slaviti, a ne je zloupotrebljavati i koristiti kao izgovor za liječenje osobnih frustracija.

Zaključit ću samo, da se rađamo kao osobe sa ženskim spolnim organima, ali o nama ovisi hoćemo li zaista postati Žene u punom smislu te riječi. Ili ćemo taj dar majke prirode odbaciti da bi bile velike “Feministice”.