‘Ne vjerujem u horoskop, samo očajno želim da opet bude dobro‘

Ne vjerujem u horoskop. Ili barem tako kažem naglas. U sebi sam malo manje sigurna. Zadnjih dana svugdje iskače taj neki Uran u Biku. Navodno završava neki ciklus koji je trajao sedam ili osam godina. Razdoblje koje je mnogima bilo teško, turbulentno, iscrpljujuće. I sad, kao, dolazi nešto lakše. Bolje. Smirenije. I onda se uhvatim kako mislim: “Dobro, možda stvarno.”

Ne očekujem da će mi planeti riješiti život

Ne na način da očekujem da će mi planeti riješiti život dok sjedim doma i čekam. Nego kao neki mali vjetar u leđa. Kao potvrda da nije sve bilo uzalud. Da možda stvarno dolazi faza u kojoj će biti lakše disati. Jer, ako sam iskrena, zadnja godina koja mi je bila stvarno dobra bila je 2018. I od tada kao da se nešto stalno vuče. Malo stane, pa opet krene. Malo se sabereš, pa opet ispočetka. I sad mi netko kaže da je to bio neki ciklus. I ja mu skoro povjerujem. Ne zato što vjerujem u planete. Nego zato što mi treba neko objašnjenje.

Daj svojoj anksioznosti ime

Nedavno sam čula da ljudi s anksioznošću znaju svojoj anksioznosti dati ime. Kao da je osoba. I onda joj kažu:

“Ne, Vesna, danas ne. Nemam vremena za tebe.” I to im pomaže. Ne rješava problem, ali ga stavlja na mjesto. Daje mu granicu. Daje osjećaj kontrole. I shvatila sam da možda i ja radim isto. Samo sam svojoj fazi dala ime “Uran u Biku”. Možda sam potpuno promašila adresu. Možda nema nikakve veze s planetima, nego s godinama, odlukama, gubicima, životom koji ide kako ide. Možda sam ja sama kriva. Ili zaslužna. Ili sve pomiješano. Ali mi je lakše kad to nekako imenujem.

Kad mogu reći: “Ok, to je bilo to razdoblje. Sad ide nešto drugo.” Možda je to autosugestija. Možda placebo. Možda čista glupost. Ali iskreno, koga briga ako pomaže?

Ako pomaže, dobro je

Živimo u vremenu u kojem se očekuje da sve razumijemo, objasnimo, kontroliramo. A realno, većinu vremena samo pokušavamo preživjeti dan bez da se raspadnemo. Ako će nekome pomoći horoskop, neka bude horoskop. Ako će nekome pomoći vjera, neka bude vjera. Ako će nekome pomoći da svoju anksioznost nazove Vesna i pošalje ju na pauzu, neka bude Vesna. Dokle god nas to ne odvodi u krajnosti, nego nam pomaže da izdržimo, stvarno ne vidim problem. Ja ću možda i dalje govoriti da ne vjerujem u horoskop. Ali kad mi treba malo nade, malo smisla i malo lakše disanje, neću se previše buniti ako mi ga donese neki Uran.

Do idućeg puta, možda nije toliko važno u što vjerujemo, koliko nam pomaže da izdržimo.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.