‘Ne izgledam uopće loše za svoje godine, ali ne razumijem zašto nisam privlačan ženama‘

Imam 63 godine, razveo sam se prije tri godine i ne mogu ostvariti novu vezu s ‘domaćom‘ ženom. Sviđam se jedino Azijatkinjama na radu u Hrvatskoj, one vide nešto u meni što domaće žene ne vide. Čak sam imao i kratku vezu sa Slovenkom, ali je propala zbog udaljenosti. Naše žene jednostavno previše traže. Ne izgledam loše za svoje godine, nemam bora, visok sam 185 cm, ispod 100 kg i ne razumijem zašto nisam privlačan ovdašnjim ženama, neke su mi prigovarale da sam previše miran, druge da sam predaleko, iako sam za 50 minuta u Zagrebu, gdje i radim.

• Čitatelj

Odgovara Petra Pinjuh, savjetnica za odnose i intimu te hipnoterapeutkinja

Petra Pinjuh, hipnoterapeutkinja, edukator, savjetnik za partnerske odnose i osnivačica programa Love Formula®

Foto: Privatna arhiva

Dragi čitatelju,

Vaše sam pitanje pročitala nekoliko puta. Napisali ste da ne izgledate loše za svoje godine, nemate bora, napisali ste koliko ste visoki, koliko imate kilograma. Da ste zaposleni. Da vam je Zagreb udaljen pedesetak minuta. Da se sviđate Azijatkinjama. Ali nigdje mi niste napisali kakav je osjećaj biti pokraj vas. Nigdje nisam pročitala: „Uz mene se žena puno smije.“ „Uz mene se osjeća mirno.“ „Znam slušati.“ „Znam biti nježan.“ „Žena se uz mene osjeća viđeno.“ I mislim da upravo tu leži odgovor.

Muškarci svoju privlačnost vrlo često procjenjuju kroz ono što vide u ogledalu i u usporedbi s muškarcima iz okoline. Žene mnogo češće svoju odluku donose prema onome što osjećaju dok su pokraj muškarca.

Naravno da je izgled važan. Naravno da žene vole zgodne muškarce. I da, primijetit će da je muškarac visok 185 centimetara. Ali nijedna žena neće ostati zato što ste visoki. Ostat će zato što se uz vas osjeća dobro. To je velika razlika.

Sigurna, voljena i svoja

To mogu potvrditi i iz vlastitog iskustva. Kao mlada žena prije braka itekako sam mogla birati. Među muškarcima koji su mi se kroz život udvarali bilo je vrlo bogatih, pa i onih koji su mi mogli ponuditi život o kakvom mnogi sanjaju. Ali ni uz jednoga nisam osjetila ono što sam osjetila uz svog supruga. Uz njega nisam morala biti ljepša, tiša, bolja ni drugačija da bih bila voljena. Osjećala sam da me vidi, podržava i prihvaća upravo takvu kakva jesam. Nije me osvojilo ono što mi je mogao ponuditi materijalno, nego ono što je budio u meni. Osjećaj da sam sigurna, voljena i slobodna biti svoja, na što me uvijek poticao i podsjećao, da ne zaboravim tko sam. I upravo me taj osjećaj zadržao uz njega kroz godine. Jer na kraju ne ostajemo uz nekoga zbog života koji nam može kupiti, nego zbog života koji uz njega možemo osjećati.

U svom radu često susrećem muškarce koji vjeruju da je problem u godinama, novcu ili izgledu. A onda ih pitam jedno jednostavno pitanje: Kakav je osjećaj biti s vama? Ne što imate. Ne kako izgledate. Nego... Kako izgleda jedno poslijepodne provedeno s vama? Jeste li znatiželjni? Postavljate li pitanja? Znate li slušati? Flertujete li? Znate li stvarati osjećaj lakoće? Ili razgovor vrlo brzo postane popis vaših postignuća, bivše supruge i svega što nije u redu sa ženama? Jer vjerujte mi, žena će puno prije pobjeći od ogorčenosti nego od sijede kose.

Šlag na torti

A sada dolazimo do dijela koji mi je posebno zapeo za oko. Napisali ste da se najviše sviđate ženama iz Azije koje rade u Hrvatskoj, dok naše žene, kako kažete, „previše traže“. Mislim da se upravo u toj rečenici skriva jedna velika zabluda.
Ne zato što su Hrvatice bolje ili lošije. Ne zato što su Azijatkinje bolje ili lošije.

Ovdje je iznimno bitno naglasiti činjenicu da ljudi koji žive u različitim životnim okolnostima često imaju različite prioritete. Mnoge žene koje su napustile svoju zemlju i došle raditi u Hrvatsku napravile su to kako bi sebi i svojoj obitelji osigurale bolji život. U takvim okolnostima sasvim je razumljivo da će sigurnost, stabilnost i pouzdan partner imati veliku vrijednost. To nije pitanje nacionalnosti, nego životne situacije.

S druge strane, velik broj žena u Hrvatskoj danas ima vlastitu karijeru, vlastita primanja i vlastitu sigurnost. I upravo zato dolazimo do najveće promjene koja se dogodila između generacije naših baka i majki i današnjih žena.

Žene danas više ne traže muškarca koji će ih spasiti. Traže muškarca koji će obogatiti njihov život, da naglasim, traže muškarca koji će obogatiti njihov, već ispunjen život, kojemu muškarac dolazi kao šlag na tortu... Prošla su vremena kada su žene ostajale u lošim odnosima jer nisu imale izbora.

Danas većina žena može sama zaraditi, sama putovati, sama kupiti stan ili automobil, sama odgojiti dijete i sama izgraditi život kojim se ponosi. I poznajem izuzetno puno žena u 50+, 60+ godinama koje imaju „posebnog prijatelja“ i žive odvojeno, nalaze se kada im odgovara, putuju kada im odgovara, no svatko drži svoje kućanstvo za sebe.

Žena danas ne bira iz potrebe. Bira iz želje. I zato kriteriji nisu postali viši, kako ste napisali: „naše žene jednostavno previše traže.“ Kriteriji su postali potpuno drugačiji. Više nije dovoljno biti visok, zaposlen i uredan. Potrebno je uz sve to, biti i emocionalno siguran. Znati razgovarati. Poštovati granice. Imati svoj život. I stvoriti osjećaj da žena uz vas može biti potpuno svoja.

Žene mnogo češće svoju odluku donose prema onome što osjećaju dok su pokraj muškarca.

Gyorgy Barna/Shutterstock

Žena danas ne bira iz potrebe. Bira iz želje

Ako žena danas mora birati između odnosa koji joj oduzima slobodu i vlastite slobode, vrlo često će izabrati biti sama, uz vlastitu slobodu. Ali ako upozna muškarca uz kojeg može biti i slobodna i voljena, tada više ne mora birati. Tada dobiva oboje. I zato sam u vašem pismu osjetila jednu rečenicu koja nije napisana, ali kao da lebdi između redaka: „Ja sam dovoljno dobar. Problem je u ženama.“

Ako u to povjerujete, zatvorili ste vrata svakoj budućoj vezi. Jer tada više ne istražujete sebe. Samo skupljate dokaze da žene traže previše. A ljudi gotovo uvijek pronađu ono što traže. Ako tražite potvrdu da su žene nemoguće, pronaći ćete je. Ako tražite način da postanete muškarac uz kojeg se žena osjeća dobro, pronaći ćete i njega.

I za kraj...

Nemojte se pitati: „Što žene traže?“ To je pogrešno pitanje. Pitajte se: „Kako se žena osjeća nakon što sa mnom provede jedno poslijepodne?“ Jer žene neće pamtiti koliko ste visoki. Koliko imate kilograma. Niti koliko imate bora. Pamtit će kako su se osjećale dok su bile pokraj vas. Zbog toga će poželjeti ostati.
Jer ljubav rijetko počinje onime što vidimo. Gotovo uvijek počinje onime što osjećamo.

Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.