Hoćete li čuti nešto šokantno? Ja ove godine nisam bila na moru. Ni djeca, ni muž. I evo, još smo živi i zdravi, a i prilično zadovoljni.
Znate već ono uobičajeno pitanje koje kreće među prijateljima, poznanicima i susjedima još početkom lipnja 'Kamo ćeš na more?'. 'Neću nikamo', odgovaram uz iznenađen i sućutan pogled.
Sugovornik najčešće ne skriva svoje zaprepaštenje time kako ja ne idem na more, a da to mogu reći bez suza i razočarenja svojim životom.
Zar je moguće uopće preživjeti ljeto bez mora? Pa prateći društvene mreže posljednjih mjesec-dva čini se da samo potpuni luzeri ove godine nisu okusili njegove čari. Ali, mogu vam reći da uopće nije loše.
Svaki dan smo na rijeci
Što se mene tiče, bitno je da je toplo, a ljeto mi je lijepo bilo gdje. Posebno u mom dvorištu punom rascvalih ruža. Otkad smo lani otkrili prekrasna kupališta na rijeci Kupi, koja je od nas udaljena desetak kilometara, nema dana da nismo tamo. Popodne, odmah nakon posla, već smo na putu prema svom omiljenom odredištu. Voda nije slana, ali je svejedno jako lijepo i osvežavajuće.
I djeca obožavaju naša popodnevna kupanja. Iako su do sad svake godine bili na moru, ne vide problem u tome što ove nismo išli. Oni ne kompliciraju poput odraslih.
'Mi kao da smo bili na moru, samo kod bake u Slavoniji', objasnila mi je 6-godišnja kćer neki dan. Njoj je ionako ljetovanje tamo gdje joj je lijepo.
A tek prazne gradske ulice. Odlazak na sastanak bez živciranja i bar tri prometna čepa u kojima prolaze minute duge kao sati. Pa centar pun turista oduševljenih našim predivnim gradom, gomila noćne zabave na otvorenom, fontane u kojima se brčkaju djeca, šetnje uz Savu s pogledom na zalazak sunca i tek pokošenu trave...
Bez posla nisam htjela misliti na more
Mislim, neću lagati, volim i ja onaj miris smilja i lavande dok šećem uz morsku obalu. Volim osjećaj soli na koži. U mojih 38 godina svako ljeto je bilo rezervirano za odlazak na more. Ne dugo, ali barem tjedan dana. Osim kod bake, išla bih redovito s obitelji još negdje na Jadran. U srednjoj školi sam krenula na luda ljetovanja s društvom pa mirnija u dvoje... Da mi je netko prije rekao da ću ovako smireno podnijeti neodlazak na more rekla bih mu da je lud.
Ali, život je tu da nas iznenadi. A ove godine jednostavno nije bilo prilike za odlazak. Prvo mi se nije činilo primjereno razmišljati o moru dok nisam imala posao.
Budući da nemam rodbinu i prijatelje sa slobodnim vikendicama, a i nitko mi nije ponudio boravak kod sebe, to veselje košta. I to prilično.
A meni se ovog ljeta, nakon što smo početkom godine iskusili osjećaj kad nemaš čime platiti račune, jednostavno ne da potrošiti više od pola plaće za tjedan na moru.
Moja kuća je moj odmor
Jednostavno ne razumijem grcanje u dugovima cijele godine zbog jednog mora. A nije da mi kod kuće nije dobro. Volim biti doma. Tu mi je lijepo i tu isto odmaram.
Inače ne volim odgađanja stvari koje voliš i rečenicu 'budemo iduće godine', ali u ovom slučaju čini mi se potpuno OK. I zanimljivo, iako cijelo ljeto radim, osjećam se kao da sam na godišnjem. Drukčijem, ali opet godišnjem.
Suncem i djecom punim baterije za one sive dane koji nas čekaju. Ionako sam u posljednje vrijeme shvatila da je moj život moj najbolji odmor. Pa makar i bez mora.
