Moždani udar u 48. godini: bolne simptome koje ni liječnik nije prepoznao Zagrepčanka je proživljavala četiri dana

Moždani udar, naročito onaj koji pogađa u mlađoj dobi i kad nema izraženih rizičnih faktora ni bolesti, događaj je koji savršeno pokazuje koliko smo svi krhki i kako nam se život može preokrenuti od danas do sutra. Zdravi smo, nemamo nikakvih problema, ne uzimamo lijekove, vodimo relativno zdrav život te i ne pomišljamo da smo kandidati za moždani udar. A možemo biti. Baš kao što je to bila Višnja Bebek, 56-godišnja Zagrepčanka s adresom u Samoboru, koja je u 48. godini doživjela moždani udar. Nije imala nikakvih zdravstvenih problema ni kroničnih bolesti, nije uzimala nikakve lijekove i zapravo se osjećala zdrava kao dren i u punoj snazi. A onda joj se, kako kaže, kao grom iz vedra neba dogodio moždani udar.

U intenzivnoj jedinici Višnja je provela 16 dana

Neja Markičević/CROPIX

Nestvarna glavobolja

- Četiri dana prije moždanog udara osjećala sam slabost, imala sam glavobolje i povraćala nekoliko dana. Bilo je to jesensko doba pa sam mislila da je neka viroza. Otišla sam liječniku te je on prema krvnoj slici koju sam napravila zaključio da je vjerojatno riječ o virozi. No, kad sam te večeri legla u krevet, nakon pola sata probudila sam se s nestvarnom glavoboljom i vrtoglavicom. Inače nikad nisam imala glavobolje i sve mi je to bilo sumnjivo pa sam rekla suprugu da se osjećam jako loše i da me odvede na hitnu - prisjeća se Višnja koja je tek poslije shvatila da su to zapravo bili baš tipični simptomi moždanog udara. Kad su stigli na hitnu, Višnja je imala i dvoslike te joj se već malo počela zatezati desna strana lica.

- Dok sam ležala na hitnoj, imala sam i čudan osjećaj kao da mi se iz sinusa slijeva sekret, a zapravo sam već počela gubiti funkciju gutanja i to mi je curila slina, samo što to tada nisam shvaćala - kaže Višnja koja je ubrzo potom završila na četverosatnoj operaciji ugradnje stenta u mozgu.

Nemogućnost gutanja je užasna

Postojala je, kaže nam, velika vjerojatnost da se neće probuditi nakon operacije. Srećom, probudila se i onda provela još 16 dana u intenzivnoj jedinici. Vid joj se vratio, no ostala je oduzetost lica i nemogućnost gutanja, zbog čega je dobila nazogastričnu sondu te je hranu primala tim putem. Bilo bi za očekivati da će žena koja je do jučer bila u punoj formi, radno aktivna i samodostatna biti u šoku i očaju kad se probudi u takvom stanju, no Višnja se tome nije prepustila ni na trenutak, već se odmah idućeg jutra bacila na vježbanje.

- Najveći problem bilo mi je gutanje i to mi je zaista bilo stravično, ali nisam očajavala nego sam počela vježbati mišiće stavljajući žličicom jogurt u usta i pokušavajući gutati. Nije išlo, ali nisam gubila volju, shvatila sam da moram pokušavati. Prepoznala sam u sebi golemu psihičku snagu za koju dotad nisam ni znala da je imam. Nisam ni pomislila na odustajanje, iako je to kad ne možeš gutati nezamislivo strašno. Toliko strašno da se nisam uopće uspjela bojati, kao da mi mozak nije dopustio da gubim vrijeme na strah kako bih se mogla izvući iz toga. Jer ti moraš u sebi naći snagu za to - kaže Višnja, ističući da je imala veliku podršku supruga i prijateljica, ali da je najbitnije da čovjek sam u sebi pronađe snagu za dalje jer bez toga nema ničega.

Vježbanje s fizioterapeutom nakon proživljenog moždanog udara izuzetno je važno, poručuje gospođa Višnja

Neja Markičević/CROPIX

Vježbati treba početi - jučer

Pravi rad na izlječenju počeo je tek kad se vratila kući. Iako se vratila vrlo slaba jer je u 18 dana izgubila 16 kilograma, Višnja nije ležala i odmarala se.

- Kad dođeš kući, onda tek počinje liječenje. Naravno, u bolnici te spase, ali doma počinje priča tvojeg oporavka. Odmah sam si išla skuhati juhu, to sam pasirala u kašu i stavljala u sondu, a istodobno sam pomalo probavala jesti i na žličicu. Nije išlo, ali bilo mi je važno da mozgu pošaljem inpute kako bi on povezao te okuse i dao signale neuronima da počnu funkcionirati jer kad jedeš na sondu, i ne osjetiš da jedeš. Tako sam ja to sebi laički objasnila - opisuje Višnja koja je ubrzo počela vježbati s fizioterapeutom i u domu zdravlja i kod kuće.

- Bila sam u tome neumorna jer sam negdje čula da u takvim situacijama treba početi vježbati - jučer. To znači da odmah moraš krenuti s vježbama i to mi je ostalo zacrtano u glavi. Imala sam jedino taj cilj. Nisam razmišljala ni o kome i ni o čemu nego o sebi i kako da se izvučem. I tako sam za mjesec dana, uoči Božića, već počela lagano gutati. Taj dan neću nikada zaboraviti, to se ne može usporediti ni s čim - kaže Višnja.

Uporno do cilja

Tri mjeseca nakon moždanog udara oporavilo joj se lice, vratila sposobnost gutanja, a i fizički se oporavila jer je počela puno hodati, a fizička sprema je, kako kaže, itekako bitna za oporavak. No, smatra da je za njezin oporavak jako važno i to što je počela "guglati" o onome što joj se dogodilo tek kad se posve oporavila.

- Nisam htjela hrpu raznih informacija koje će me poljuljati na putu do mog cilja. Odabrala sam jedan smjer i tim smjerom šibala. Mislim da je to jako bitno jer kad si bombardiran različitim informacijama sa svih strana, postaješ konfuzan, a tu nema mjesta za konfuziju. Morate biti uporni, kao vojnik. Ja sam to bila i vjerujem da sam zato uspjela - smatra naša sugovornica.

Napukla aneurizma

Naravno da je nakon takvog iskustva Višnja pokušala shvatiti i zašto joj se to dogodilo. Prije moždanog udara bila je pušač pa je mislila da je to možda bio uzrok.

- To sam jasno pitala svoju doktoricu, no ona mi je odgovorila: "Gledajte, nigdje ne piše da je uzrok cigareta". Meni je zapravo napukla aneurizma u mozgu, što je izazvalo moždano krvarenje, a ta anomalija mogla je biti i genetska, no ja svejedno sigurno više neću pušiti. Znam da pušenje ne pomaže krvožilnom sustavu, ali da je to kod mene bio glavni uzrok, nije - kaže Višnja kojoj su nakon moždanog otkrili povišen kolesterol za koji nije znala jer ga prije nije kontrolirala. Sada je na doživotnoj terapiji lijekovima za visoki krvni tlak, kolesterol i protiv zgrušavanja krvi, no nije uvela nikakve drastične promjene u svojim životnim navikama.

- Pazim se i puno se krećem, jednostavno mi takav život sada odgovara, a i čovjek u određenim godinama mora početi više paziti na zdravlje. Nisam ja neki sportski tip, ali, evo, maloprije sam dizala bučice jednostavno zato da izbacim negativnu energiju - priča nam Višnja.

Višnja je sudjelovala u kampanji Dan crvenih haljina koja ima za cilj podizati svijest o moždanom udaru u žena

ZVONIMIR FERINA

‘Ne živim u strahu od novog udara‘

Kako kaže, njezino je dijete odraslo pa ima dovoljno vremena da se posveti sebi.

- Radim ono što želim, uz kavicu pogledam neku seriju, odvojim si trenutke mira. Mada nisam ni prije bila u stalnom stresu, sada si priuštim još više vremena za sebe - priznaje Višnja koja se nekoliko mjeseci nakon moždanog vratila na posao.

- Ostalo mi je urezano u pamćenje kad mi je moja neurologinja rekla: "Nemojte vi sebe sada tretirati kao nekog pacijenta". Ljudi se znaju staviti u taj "psihički mod" jer se poslije moždanog često javlja strah od ponovnog udara. No, ja ne živim u strahu jer je taj strah pokretač puno negativnih stvari u organizmu. Dogodit će se ono što se mora dogoditi, a dotad se neću ograničavati strahom - odlučna je Višnja.

Kontrolirajte krvni tlak i kolesterol

Ono čega je sada svjesna, što bi napravila drugačije i što bi preporučila svima jest da kontroliraju krvni tlak i kolesterol. To ona sama nije činila, ali sada zna koliko je to bitno i kakve se neugodne i teške situacije time mogu spriječiti.

- Što se tiče simptoma, ključno ih je prepoznati i odmah reagirati. Ako se nekome dogodi, kao što je to bilo kod mene, da se jave glavobolje koje traju, a naročito ako im osoba inače nije sklona, trebalo bi odmah reagirati. Mislim da čak i osobe koje inače povremeno imaju glavobolje osjete da je ovo nešto drugačije, da je ova glavobolja neuobičajena. Pogotovo ako je glavobolja koja se odjednom javlja praćena povraćanjem. Razgovarajući s drugim ženama koje su doživjele moždani udar, primijetila sam da su sve imale slične simptome. Kod svih su se provlačile glavobolje. Pa i moj suprug, koji je nakon mene također doživio moždani udar, imao je prije toga neuobičajenu glavobolju. Ja sam mu odmah rekla: "Zovi hitnu" i zaista je to bio moždani udar. Ja sam to znala i u biti sam mu spasila život ili sam ga možda spasila velikog hendikepa koji je mogao biti posljedica, a to je jako važno - poručuje Višnja te podsjeća da nam svaki neuobičajen simptom i nešto što inače ne osjećamo treba pobuditi sumnju i navesti nas da potražimo liječničku pomoć.