Gdje je nestala želja za odrastanjem? ‘Maksi‘ adolescencija je novi trend među mladima

Danas se, kada se govori o mladim ljudima, sve češće govori o „maksi adolescenciji”. To označava produžetak klasičnog razdoblja koje proživljavaju tinejdžeri, a koje obuhvaća djetinjstvo i odraslu dob. To su one godine u kojima još ne rade, ali uče i pripremaju se za ulazak u novu fazu života. Međutim, danas se čini da mladi ne samo da doživljavaju produženu adolescenciju, već imaju i malo želje za odrastanjem.

Zašto su naša djeca u maksi adolescenciji

Prema nedavnoj studiji provedenoj na 8 milijuna mladih, tinejdžeri danas rade manje nego u prošlosti (samo se sjetite svih povremenih poslova koje ste vi nekoć revno odrađivali kako biste zaradili novac za izlaske s prijateljima i male dnevne troškove), manje izlaze (socijalna izolacija se povećava zahvaljujući društvenim mrežama i svijetu online igara), pa čak i manje voze. Pogotovo je to uočljivo u SAD-u, gdje mladi mogu dobiti vozačku dozvolu sa 16 godina, no raste broj dječaka i djevojčica koji preferiraju da ih i nakon te dobi voze roditelji ili se jednostavno oslanjaju na Uber.

Društvene promjene

Prema istraživačima, dok je adolescencija nekada završavala oko 18. godine, danas doseže čak i do 25. godine, dobi u kojoj su ljudi donedavno već bili diplomirali i često već neko vrijeme radili. Društvene promjene su neporecive: veća nesigurnost posla doprinosi tom fenomenu, jer je danas teže naći posao i osamostaliti se, no to nije jedino objašnjenje.

- U stvarnosti postoji i biološki razlog, takozvana kasna adolescencija. Takvo dulje trajanje adolescencije uvjetovano je i trenutkom u kojem mozak postiže svoje optimalno funkcioniranje, uz potpuni razvoj najvećeg broja neurona. To se često događa postupno sve do 25. godine jer se do tada razvija i mozak – pojašnjava Marco Pandolfi, pedijatar, specijaliziran za psihologiju adolescencije.

Tinejdžeri u 25. godini?

- Danas se adolescencija produžila do 25. godine, u nekim slučajevima i zbog upotrebe droga. Studije koje koriste magnetsku rezonanciju, na primjer, pokazale su da droge sprječavaju normalan razvoj neurona, a to ograničava zrelost mozga - objašnjava Pandolfi, bivši ravnatelj Odjela za adolescentnu medicinu bolnice Fatebenefratelli u Milanu.

No, ulogu u tome imaju i društveni mediji. Prema mnogim stručnjacima, društveni mediji smanjuju interakcije uživo, kao i online igre. Izazovi na daljinu, ispred ekrana, s konzolom ispred vas i vašom "profesionalnom" stolicom, transformirali su ono što je nekada bio oblik igre u imerzivniju aktivnost. Kao da je svijet videoigara zamijenio sukobe u stvarnom životu. Online igre pružaju sigurniju platformu za sukob: ako izgubite u igri, posljedice su virtualne, a novi pokušaj udaljen je samo jedan klik. To stvara privid visoke socijalne i kompetitivne angažiranosti, ali bez fizičkog rizika i dublje emocionalne ranjivosti koju nosi kontakt uživo. Ne treba podcijeniti ni činjenicu da su videoigre savršeni strojevi za lučenje dopamina jer za uspjeh ovdje nije potreban dugotrajan trud s neizvjesnim ishodom kao u stvarnom životu.

Mladi su zadovoljniji svojim online životom

Stoga se čini da adolescenti osjećaju više zadovoljstva u online životu nego u životu uživo. Prema nekim studijama, sustav nagrađivanja ima više koristi od intenzivnih i neposrednih podražaja, poput igranja videoigara, koje pružaju gotovo trenutne povratne informacije. S druge strane, posao ili učenje više ne predstavljaju cilj kojem treba težiti jer zahtijevaju dugoročno ulaganje. Istodobno, razgovori uživo čine se previše zahtjevnima ili dosadnima. Neki će to nazvati lijenošću, ali stručnjaci to ponašanje pripisuju fiziološkoj promjeni: smanjenju prefrontalnog korteksa.

Nije samo lijenost

Doista, neka su istraživanja proučavala biološke promjene, analizirajući kako određene aktivnosti favoriziraju amigdalu, najstariji i najinstinktivniji dio mozga, u odnosu na prefrontalni korteks koji je odgovoran za složeno razmišljanje, planiranje i kontrolu impulsa, a koji se razvija upravo tijekom prijelaza iz adolescencije u odraslu dob.

- Mnoge studije potvrđuju da oni koji kompulzivno igraju videoigre ili kupuju srećke izvode radnje koje modificiraju njihov mozak, koji se s vremenom promijenio, između ostalog i zbog podražaja koji su nekad bili nepostojeći i sporiji. Nemojmo zaboraviti da smo prešli od televizije do interneta, i sada do umjetne inteligencije – ističe Pandolfi.

Promjene među generacijama

- Nažalost, učinci ovih promjena posebno su vidljivi onima koji rade s adolescentima. Neki su poremećaji postali učestaliji. Kada smo otvorili ambulantu za adolescente u Fatebenefratelliju, imali smo šest kreveta i liste čekanja od nekoliko mjeseci, a danas je to više od godinu dana. Potražnja je velika i u drugim ustanovama za psihijatrijsku rehabilitaciju adolescenata. Osjećaju se učinci Covida, socijalne izolacije, ali i promjenjivog odnosa između mladih i njihovih obitelji, koje su sklone udovoljavati zahtjevima svoje djece za trenutne nagrade – kaže dr. Pandolfi.

Preispitivanje uloge roditelja

- Stimulacija kojoj je mozak danas izložen, tražeći brzo zadovoljstvo koje jednako brzo nestaje, potičući tjeskobu u potrazi za novim podražajima, dovodi do nemogućnosti dugoročnog razmišljanja i sve snažnije želje za zadovoljavanjem trenutnog užitka. Bilo da se radi o skuteru ili novoj videoigri, videopozivu ili Instagram priči, sve se događa prebrzo. Idealno bi bilo vratiti uloge majki, „dovoljno dobrih”, a ne savršenih, i očeva koji će biti prisutni i svojim primjerom voditi mlade osobe u pravom smjeru – zaključuje dr. Pandolfi.