Onima koji se sada suočavaju s akutnom malignom bolesti poručujem da ostanu hrabri, jaki i pozitivni - kaže Lucija
 
 FOTOGRAFIJE: NEJA MARKICEVIC/CROPIX
Mi, mladi iz udruge Krijesnica

Lucija je najtežu dijagnozu dobila kao srednjoškolka, sada pomaže djeci oboljeloj od raka

Mladi "survivori" volontiraju u udruzi za djecu oboljelu od malignih bolesti i svojim iskustvom najviše pomažu onima koji se suočavaju s dijagnozom. Ovo je priča jedne od njih

Svake godine kod nas oko 200 djece dobije dijagnozu maligne bolesti. Udruga Krijesnica već više od 20 godina pruža potporu oboljelima i članovima njihovih obitelji - od podrške, savjetovanja, terapije do smještaja tijekom liječenja. Njihovi mladi "survivori" volontiraju u udruzi i svojim iskustvom najviše pomažu onima koji se suočavaju s dijagnozom. Ovo je priča jedne od njih. Lucija Dorotić (25), prvostupnica je komunikologije, a s teškom dijagnozom suočila se na početku srednje škole.

Pokušavala sam ostati pozitivna

- Dijagnozu sam dobila u siječnju 2011. Nije bila dobra. Dijagnosticiran mi je glioblastom IV. stupnja i liječenje je počelo jako brzo. Mislim da mi je najteže pala izoliranost od ljudi. To je bio period kad sam tek krenula u srednju školu i upoznala puno novih ljudi te mi je falilo to druženje s vršnjacima, a nisam ih vidjela od postavljanja dijagnoze do povratka u školu, što je trajalo nekoliko mjeseci. Jedva sam dočekala "povratak u civilizaciju" nakon liječenja - priča Lucija.
Znam da mnogo oboljelih ima problema s time, ali ja sam već bila donekle izgrađena osoba, znala sam što mi je, o čemu želim razgovarati, o čemu ne želim i slično... tako da nisam imala problema s povratkom u školu. Jedino što mi je išlo na živce je sažaljenje koje su drugi pokazivali prema meni kad sam se tek vratila, ali morali su se i ljudi oko mene priviknuti.

Prirodno je i da su roditelji zabrinuti za zdravlje svoga djeteta, pogotovo kad je riječ o ovako teškim dijagnozama. Koliko god su moji imali razumijevanja za mene, imala sam i ja za njih. Pogotovo kad je riječ o mojoj majci, koja je sve proživljavala sa mnom. Pokušavala sam nekako stalno biti pozitivna u svim etapama liječenja, sve što je bilo teško, gledala sam kao prolaznu stvar i u sebi sam znala da će završiti, to mi je pomoglo da prođem sve to i danas budem tu gdje jesam - kaže Lucija. Danas je i ona volonterka u udruzi Krijesnica.

Tu smo svi jednaki

- Kad dobijete dijagnozu za koju ne znate kako će završiti, a svjesni ste da je riječ i o mogućem smrtnom ishodu, jako je važno imati pokraj sebe nekoga tko je preživio takvo što kako biste jačali svoju nadu u ozdravljenje. Kad je kraj vas netko tko je prebolio tako tešku bolest, lakše je vjerovati da ćete i vi uspjeti u toj borbi. Onima koji se sada suočavaju s akutnom malignom bolesti poručujem da ostanu hrabri, jaki i pozitivni - kaže Lucija. Na posljednjoj je godini studija, a slobodno vrijeme, među ostalim, provodi i sa svoja tri psića. Iako je prošlo mnogo vremena od liječenja, s obzirom na vrstu tumora Lucija se još uvijek kontrolira jednom godišnje, ide na MR, EEG, kontrole vida i sluha.

image
FOTOGRAFIJE: NEJA MARKICEVIC/CROPIX CROPIX

Mladima Krijesnice priključila se, kako kaže, zbog potrebe za društvom koje razumije ono što je proživjela.- U tom sam društvu jednaka kao i oni, nema sažaljenja, nema predrasuda i osjetljivih pitanja. A s druge strane, tako i ja svojim iskustvom mogu pomoći nekome tko je sada u procesu liječenja. Kampovi i izleti su mi najdraži dio Krijesnice jer nam daju priliku da se još bolje povežemo, družimo, izmjenjujemo iskustva. Također, uvijek su u to uključene raznorazne radionice u kojima prevladavamo neke svoje strahove i upoznajemo i sami sebe, ne samo jedni druge - kaže Lucija.

Linker
25. studeni 2024 01:43