Probajte napokon udovoljiti sebi, ne drugima.
 Foto: iStock
Završeci i počeci

Koje namjere i izbore želimo za sebe u novoj godini?

Moja proslava blagdana bila je jednostavna ove godine, otpuštala sam postizanja savršene slike Božića, kakav bi trebao biti, provodeći vrijeme u tišini, razmišljajući o tome što meni Božić istinski predstavlja.

Piše: Asja K. Kuzmanić Roje, integrativna terapeutkinja • CIR


Kako dolazimo do konca ove godine, pozivam vas da pogledate na cikluse koji završavaju u nekim područjima vašeg života. Premda im se mnogi opiru, završeci imaju jednaku važnost kao i počeci. Kreiranjem neke vrste osobnog, intimnog rituala/ceremonije kroz namjeru u tom činu, oslobađamo se svega čega smo se držali, a što nas je sputavalo u životu, rastu. Zatvaranjem starog, otvaramo se novome. Simbolično rečeno "rezanje pupkovine", završetak događanja, mjesto za tugovanje i otpuštanje su važni aspekti života koje često previdimo. A zatvaranjem prošlosti - pomičemo se naprijed.

Postati uistinu tko jesi je proces razotkrivanja svih lažnih vjerovanja uvjetovanih od nas samih, iz vremena dječjih boli, koja još uvijek kao jeka nesvjesno uvjetuju o tome tko bi trebali biti. Prirodna radost, entuzijazam, snaga, strast, kreativnost mašte i ljubavi su sputani, mijenjani od strane roditelja ili društva - koje je isto učinilo i njima. Ego boli, jer su nas od malena usmjeravali o tome kako se ponašati i u što/koga da vjerujemo. Boli nas ljepota rađanja novoga života, jer staro (sigurno) umire. I taj unutarnji proces boli. I bol traje neko vrijeme. I onda popusti i omekša, prođe.

Ljepota nereda novog rođenja

Blagdansko razdoblje svake godine za mene donosi mješavinu radosti i tuge, uspjeha i neuspjeha, patetično rečeno "komedije i drame". I ove godine nije bilo drugačije. Imala sam sjajne uspone i isto tako padove u mračnu dolinu. Smijala sam se sebi zbog toga, "ne držeći" se za emocije koje su se izmjenjivale kao plima i oseka, istovremeno sam udisala u čudu ljepotu ovoga svijeta, ponizno, zbog prisutnosti Duha u mom životu, osjećajući duboku zahvalnost za sve ugodne i neugodne ljude, događaje i prilike koje su otvorile moje srce za ljubav, suosjećanje i zajedništvo, sa sobom i s drugima. Isto tako sam plakala i bjesnila i suočavala se sa strahovima, razočaranjima, sramom, sumnjama.

Uz Božić odmah iza ugla, osjećala sam novi aspekt sebe kako se rađa. I ono što sigurno znam da s bilo kojim rođenjem, postoje i porođajni bolovi, koje osjećam neko dulje vrijeme.

Moja proslava blagdana bila je jednostavna ove godine, otpuštala sam postizanja savršene slike Božića, kakav bi trebao biti, provodeći vrijeme u tišini, razmišljajući o tome što meni Božić istinski predstavlja. Meni taj dan rođenja Krista predstavlja rođenje Srca i Svjetla, Opraštanja.

I oprostila sam tuđim lošim postupcima. Oprostila sam "oprosti-nisam-namjerno" ljudima. Pa čak i onima koji su "namjerno". Oprostila sam sebi na svojim neispunjenim snovima, slikama, dogovorima, greškama, svojim i tuđim očekivanjima. Oprostila sam "grešnima", svjesna da sam i sama griješila.

Duhovno gledano, to je bio Kristov put. Jednostavno i jedinstveno Svjetlo i Svijest Srca koje svatko do nas, nosi u sebi. Opraštanjem, sebe oslobađamo od zadržavanja prošlosti i zamjeranja. Otvaramo prostor u sebi za novo.

Biti otvorena i slobodna za udahnuti živi Život, guleći pri tom sa sebe nepotrebne sputavajuće slojeve, svjesna sam da se oslobađam priča prošlosti tek kada prestanem bježati od nje, kad se prestanem skrivati od unutarnjih demona, odabirući voljeti i taj dio sebe, u cjelovitosti - i sjeni i svjetlu. Tada mojoj "drami i patnji" dolazi kraj, osjećam da počinjem istinski živjeti i gdje god da idem, ne skrivam se više. I u miru sa sobom, mogu kročiti s lakoćom, znajući da mogu pasti milijun puta i da ću se uzdignuti s jednakim entuzijazmom.

Proces novog rođenja rijetko je slika savršenog događaja, zamotanog u sjajni papir, vrpce i mašne. Čin poroda je neuredan. Bilo u bolnici, domu ili u svakodnevnom vašem životu, nije uredno zapakiran s mašnama, nagradama, priznanjima i postignućima. Može biti bolno i zastrašujuće i zahtijeva golu ranjivost, ozbiljan trud i puno disanja, predavanja snazi i hrabrosti - IZNUTRA.

Ako nećete vi, tko će?

A ipak, to je najznačajnija Tajna života koju možemo osjetiti i izraziti. Svjetlo Srca dolazi u ovaj svijet kao dijete. A novi život - dijete često dolazi uz plač, udaranje i vrištanje, ili možda zadržavanje daha, ali to dijete može promijeniti vaš svijet. Njegujte ga. Dajte mu prostora da u potpunosti izrazi sebe, raste, razvija se i znatiželjno istražuje. Dijete u vama - zna što vam treba. Vaše unutarnje dijete je Svjetlo i Put Srca vašeg svijeta. Nije savršeno, nije potpuno zrelo, nije rođeno prema svjetskim standardima, ali će vam vratiti ono što ste izgubili i naučiti vas gdje pronaći, ono za čim tragate. Budite zreli, odgovorni, suosjećajni roditelj, kakvog ste jednom davno trebali, svom unutarnjem djetetu. Podržite ga, postavljajući mu suosjećajne granice, kako bi raslo sigurno, zaštićeno i voljeno.

Niste došli na ovaj svijet sakriti svoj entuzijazam i strast, svoje srce i svjetlo od drugih. Nitko od nas nije. Vrijeme je da odlučite i vi, tko ste. Uistinu. Tko želite biti. Ne ono što su vam roditelji, učitelji, poslodavci, partneri i bezbroj drugih rekli ili odlučili da vi jeste. Prestanite vjerovati u gluposti, neka odu zajedno sa starom godinom. Živite svoj Život. Ako nećete vi, tko će?

Želim vam nove početke. Vjeru u nove mogućnosti. U sreću, ljubav, radost, zadovoljstvo. Neću vam ih poželjeti, jer ako u to ne vjerujete vi sami, nećete ih ni imati, koliko god vam ja to snažno željela.

Moja želja vama, za ovaj Božić i Novu Godinu je da u potpunosti prihvatite nered, nesavršenost i nemir koji prati novo rođenje, te da sa zahvalnošću slavite darove koje je vaše unutarnje dijete došlo donijeti. Nadam se da ćete u Novoj godini otvoriti najdivniji poklon koji postoji, a nalazi se unutar vas samih. Kada se vratimo Sebi, tu pronalazimo sve što smo ikad željeli od drugih i od svijeta.

Linker
18. studeni 2024 05:25