Kino kao terapija: Redovito gledanje filmova može poboljšati mentalno i fizičko zdravlje

Kada glumica plače na velikom platnu, i mi plačemo s njom. S druge strane, smijeh na filmu može u nama izazvati radost. To je kao da živimo drugi život: suosjećamo s protagonistima filma i to nam čini dobro. Posljednjih godina pojavila se specifična disciplina, kinematoterapija, koja se koristi u bolnicama, centrima za liječenje i staračkim domovima.

Gledanje nekoga kako plače može aktivirati krugove u našem mozgu slične onima boli ili tuge

SRDJAN RANDJELOVIC/SHUTTERSTOCK

Kada se kino zamrači, počinje čarolija. Gledanje određenih filmova, kod kuće ili ispred velikog platna, može nam pomoći da prepoznamo emocije, suočimo se s teškim situacijama ili vidimo nove perspektive: utjecaj je toliko snažan da je kino opisano kao nešto što ima terapeutsku moć. Prema studiji, redovito odlaženje u kino može doprinijeti poboljšanju mentalne i fizičke dobrobiti. No, zašto nas film toliko očarava? Jedna je hipoteza da uranjamo u radnju i kao da doživljavamo prikazane priče i osjećaje. To je dobro objasnio Vittorio Gallese, neuroznanstvenik iz tima Giacoma Rizzolattija, koji je 1992. otkrio takozvane zrcalne neurone. Ove živčane stanice, koje se nalaze u premotornom korteksu i drugim područjima povezanim s kretanjem i percepcijom, aktiviraju se i kada izvodimo radnju i kada promatramo nekoga drugoga kako izvodi istu radnju. One su biološka osnova empatije, jer gledanje nekoga kako plače može aktivirati krugove u našem mozgu slične onima boli ili tuge, dok promatranje smijeha može probuditi radost. Upravo zrcalni neuroni su ti koji generiraju odgovore slične onima koje bismo doživjeli izravno doživljavajući situaciju prikazanu u filmu. Rezultat je da se prepoznajemo u ulogama, dijeleći njihove nade, ali i njihov bijes i strahove, dopuštajući filmskoj fikciji da nam omogući da iskusimo stvari koje su nam u stvarnosti uskraćene ili ih je teško obraditi.

Moć priča

Nema sumnje da gledanje filma utječe na sve nas: to je univerzalna moć priča i slika da nas duboko dirnu, nasmiju ili razvesele. Intenzivni filmovi poput „Jedna bitka za drugom”, „Hamnet”, „Sentimentalne vrijednosti” ili „Grešnik”, nedavno nagrađenih Oscarima, izazivaju posebno snažna iskustva, ali čak i mainstream filmovi, poput dugo očekivanog Vrag nosi Pradu 2, uspijevaju privući publiku.

Filmska terapija

Posljednjih godina pojavila se nova disciplina: filmska terapija, to jest korištenje filmova kao potpore psihoterapiji. Studije o njezinoj stvarnoj kliničkoj učinkovitosti zahtijevaju daljnja istraživanja, ali ima ih iz dana u dan sve više, a filmska terapija prihvaćena je i u mnogim bolnicama, centrima za liječenje i domovima za starije i nemoćne. Od 2013. uvođenje filma u zdravstvene ustanove misija je MediCinema Italia, neprofitne organizacije koja gradi i oprema vrhunske kino-dvorane unutar bolnica i centara za skrb. Inspirirana je organizacijom MediCinema UK, osnovanom u Velikoj Britaniji 1996. godine s ciljem promicanja sedme umjetnosti u zdravstvenim ustanovama u terapijske i rehabilitacijske svrhe, uključujući pacijente, obitelji i njegovatelje te humanizirajući iskustvo hospitalizacije.

- Radili smo sa starijim pacijentima koji pate od kognitivnog pada ili sa psihijatrijskim pacijentima koji imaju slabe podražaje. Skupina žena s ginekološkim tumorima, liječenih u poliklinici Gemelli u Rimu, uspjela je puno bolje upravljati svojom anksioznošću nakon što je pogledala niz odabranih filmova – objašnjava predsjednica Fulvia Salvi.

Čak i gledanje filmova na kauču kod kuće pruža podražaje i poruke svakome od nas

DEXONDEE/SHUTTERSTOCK

Kontinuirana istraživanja

Čak i gledanje filmova na kauču kod kuće pruža podražaje i poruke svakome od nas. Samo se sjetite kultnih klasika poput „Život je lijep”, drame pretvorene u komediju koja nas uči da imamo vjeru čak i kada se čini da je sve izgubljeno, ili „Forresta Gumpa”, koji cijeni raznolikost prisutnu u svakoj osobi.

- Činjenica da kino može imati konkretnu iscjeliteljsku funkciju također je dokazana opsežnom znanstvenom literaturom, iako još uvijek nedostaje univerzalna metodološka standardizacija za testiranje učinaka filmske terapije – kaže Gabriella Bottini, redovita profesorica kognitivne neuroznanosti na Sveučilištu u Paviji i voditeljica Centra za kognitivnu neuropsihologiju u bolnici Niguarda u Milanu. Talijanska revizija, objavljena 2022. u časopisu Frontiers in Psychology, ponudila je prvu sveobuhvatnu sliku o tome kako se filmovi i audiovizualni sadržaji koriste kao alat za liječenje psihijatrijskih poremećaja poput autizma, shizofrenije i općenito za liječenje poremećaja u vezama. Od 38 analiziranih studija, 36 ih je pokazalo značajnu učinkovitost ove intervencije. Terapijski potencijal pokretnih slika stoga je konkretan i zaslužuje daljnje istraživanje – navodi Bottini.

Neuroznanost otkriva

Pitanje je što se zapravo događa u mozgu?

- Neuroznanost nam danas omogućuje proučavanje područja mozga koja se aktiviraju izloženošću raznim umjetničkim oblicima, uključujući kino. Na primjer, promjene u cerebralnom protoku krvi, smanjenje stresnih reakcija i promjene u kardiovaskularnoj aktivnosti fiziološki su pokazatelji učinkovitosti filmske terapije – pojašnjava Bottini.

Zaključuje da si malu „terapiju” svatko može priuštiti i kod kuće. Komedija, kao žanr, svakako ublažava pritisak stresa, dok avanturistički zapleti pružaju nalet adrenalina. Odaberite prema raspoloženju, ali nikako ne propustite priuštiti si terapiju dobrim filmom.