Imali su ga Albert Einstein, Leonardo da Vinci, Agatha Christie… AD(H)D suputnik je i Justina Timberlakea, Michaela Phelpsa, Simone Biles, Alexa Partridgea i mnogih drugih među kojima je i influencerica Karla Zelić, 32-godišnja Porečanka sa zagrebačkom adresom. Hrabrost i odvažnost, ali i ranjivost, nježnost, radoznalost, kreativnost i autentičnost samo su neke osobine ove mlade žene koje izražava kroz objave na svom Instagram profilu. Uz modu, otvoreno govori i o mentalnom zdravlju koji je bio povod našeg susreta. Karli je naime u ožujku 2023. dijagnosticiran poremećaj nedostatka pažnje, odnosno ADD.
No, dijagnozi je prethodilo niz drugih mentalnih stanja počevši od dijagnoze depresije i narkolepsije s kojima se naša sugovornica borila još od razdoblja tinejdžerstva.
- Pred kraj srednje škole sve je izraženiji postao osjećaj pospanosti preko dana, dok su paralize u snu bile česta pojava noću. Dolaskom na fakultet u Zagrebu s vremenom sam počela osjećati prazninu. Stvari koje bi me inače ispunjavale poput slušanja glazbe, druženja s prijateljima, kreativnog izražavanja, putovanja - sve mi je postalo besmisleno. Osjećala sam neobjašnjivu tugu, a sve što sam dotad voljela mi je postalo naporno i nezanimljivo. Bilo mi je teško fokusirati se i ubrzo sam izgubila interes za učenje, nisam izlazila, bilo mi je teško uopće prisiliti se ustati iz kreveta i gubila sam apetit. To bih proživljeno razdoblje opisala kao življenje na autopilotu od kojeg sam željela pobjeći. Željela sam se odmoriti od svih tih osjećaja koje sam proživljavala. Kad sam uspjela doprijeti do sebe i shvatila da više ne mogu, razgovarala sam sa svojom obitelji i izrazila da mi je potrebna pomoć. Otišla sam psihijatru koji mi je u 21. godini potvrdio dijagnozu depresije. Dobila sam antidepresive. Koristila sam ih oko godinu dana i zaista su mi pomogli da izađem iz te najgore faze, "podigli" su me i dali mi snagu da se dalje borim uz psihoterapiju - opisuje Karla ovo nimalo ugodno mladenačko razdoblje života.
Ipak, osjećaj da nije dobro i da treba pomoć, a potom terapija i redoviti odlasci psihijatru i psihoterapeutu pomogli su njezinom mentalnom blagostanju. Uz to, ističe, smanjila se i učestalost neugodnih paraliza u snu.
Burnout
Ova mlada žena polako se vraćala u život i uz povratak na fakultet, počela graditi influencersku karijeru koja je joj je iz hobija polako prerasla u uspjesan full time job. Dodatno je učvrstila odnos sa svojom Instagram zajednicom (danas ih je više od 33.000) s kojom, osim modnog izričaja, redovito komunicira važnost brige o vlastitom mentalnom zdravlju. No, kao i sa svim usponima i padovima u životu, Karla je prije dvije godine ponovno iskusila ovo potonje i to kroz težak burnout, stanje koje je, kako ističe, sustavno negirala sve dok se nije dogodio krah.
- Baš sve što sam htjela u toj 2022., događalo se. Bila je to godina prepuna poslovnih prilika i novih poznanstava. No, unatoč pozitivnim iskustvima, broj obveza je toliko bujao. Bilo mi je teško reći ne prilikama za koje sam dugo radila, a sve su se pojavljivale u istom trenutku te mi je bilo teško prioritizirati stvari. U tom košmaru sam polako pocela zapostavljazi sebe i brigu o svom mentalnom zdravlju, koja mi je inace bila prioritet. Govorila sam si ‘Samo da preživim još ovaj tjedan’ i tako sve do kraja godine kad sam doživjela težak fizički, psihički i digitalni burnout. Muka mi je bila od same pomisli da nekome moram odgovoriti na poruku, odraditi snimanje, dogovarati se s klijentima... Mobitel je u tom trenutku postao moj najveći neprijatelj i sredstvo gađenja. Uz to, na zdravstvenoj razini su mi se poremetili hormoni, nisam funkcionirala, svega mi je bilo previše i bila sam konfuzna. Nered je vladao mojom glavom i oko mene. Užasno sam se prepala pa poučena prethodnim iskustvom brige za mentalno zdravlje, odlučila sam se na mjesec dana maknuti od svega. Prvih sam deset dana samo spavala, a zatim otišla kod sestre u Amsterdam - opisuje Karla stanje kontinuiranih stresora koji su rezultirali teškim burnoutom.
Znala je da tjedan dana odmaka od svega neće pomoći, međutim, nije ni pomišljala da čak ni mjesec dana neće učiniti veliku razliku. Povratkom u radnu rutinu, odlučila je da se neće ponovno upuštati u ludi tempo, no unatoč laganom startu, odmah je primijetila neobične znakove.
- Prvi simptom koji sam primijetila bila je smanjena kognitivna sposobnost. Za objavu fotografija i tekst za koje mi je inače bilo potrebno oko 10 minuta, odjednom se sve odužilo na 30. Shvatila sam da nemam više dobar fokus na zadatke, da mi ponovno smetaju jaki zvukovi glasova i glazbe u okolini, da postajem preosjetljiva, da me sve guši i da se ne mogu koncentrirati na to što radim. Prokrastinacija se u meni još više potencirala, postala sam impulzivna. Iz ponovne sam zabrinutosti prvo počela ‘guglati’ što mi se događa. Svi simptomi na koje sam naišla u člancima bili su jednaki mojima i upućivali su na ADHD/ ADD. Nakon toga sam se naručila na testiranje u polikliniku Kocijan Hercigonja, razgovarala sa psihijatrom i timom stručnjaka koji su nakon detaljne obrade potvrdili da imam ADD - kaže nam.
Dijagnoza AD(H)D-a utvrđuje se kroz sljedeće postupke: razgovorom s timom stručnjaka kojeg čine psihijatar, psiholog, neurolog i defektolog, rješavanjem upitnika i rješavanjem T.O.V.A testa varijabilnosti pažnje. Uz takozvani nepažljivi tip ADD za koji su tipični simptomi niski raspon pažnje, distraktibilnost, slaba organizacija i prokrastinacija, Karli su ustanovili i anksiozno - depresivni poremećaj, koji je nastao kao posljedica burnouta i ADD-a, čije je akutno stanje ponovno rješavala terapijom, antidepresivima i anksioliticima.
Sitnim požarima do dijagnoze
Danas naša sugovornica shvaća, štoviše, uvjerena je da joj je iskustvo burnouta pomoglo u dolaženju do konačne dijagnoze, ADD stanja. Smatra da su simptomi koji su je pratili kroz život, bili samo sitni požari koji su kulminirali onim glavnim, burnoutom, kada nijedan simptom više nije mirovao. Također, Karla je naučila i još uvijek prihvaća da njezin mozak jednostavno funkcionira drugačije od 90 posto neuro-tipičnog svijeta.
- Imam neurodivergentan mozak koji po svojoj strukturi na drugačiji način regulira razinu dopamina i serotonin. Sad kad sam tog svjesna, razumijem zašto sam prethodno iskusila faze depresije, anksioznosti, zašto sam tijekom dana žudjela za snom i zašto su tijekom burnouta bile aktivirani sve lampice u mojoj glavi. Zbog toga što sam se preopteretila obavezama, ciljevima i planovima, što je dovelo do burnouta, simptomi ADD-a su se jos vise aktivirali i potencirali. Mogu reći da od dobivene dijagnoze, otkako sam saznala da moj mozak prebrzo radi, shvatila sam da postoji mogućnost da ću puno brže iskusiti umor, pad energije, pa i burnout. Zbog toga svjesno radim više pauza, odlazim na kognitivno-bihevioralnu psihoterapiju, zdravije se hranim i pod obavezno sam ubacila tjelesnu aktivnost koja mi pomaže u dizanju dopamina. Uz to, strukturiram si podsjetnike za obveze koje me čekaju i najvažnije - ne pristajem na sve. No, budući da je sve još friško, i dalje učim - kaže nam.
Osobe s ADD-om kao dio zajednice
Nažalost, danas se termini poput depresije, AD(H)D-a i drugi često zlorabe zbog čega se umanjuje njihovo pravo značenje. Nije isto biti malo tužan i imati depresiju, nije isto biti povremeno zabrinut i imati anksiozni poremećaj. Također, nije isto skrenuti misao na drugu stvar i imati kontinuirani nedostatak pažnje zbog mozga koji prebrzo radi. Kad ovo shvatimo, lakše možemo prihvatiti osobu koja stoji ispred nas i njezine potrebe.
- Otkako sam otkrila da imam ADD vidim koliko su moje osobine kao izražena kreativnost, mnoštvo ideja i "thinking outside the box" zapravo prednost i dar neurodivergentnog mozga. Bilo ih je jednostavno previše, a ja nisam znala što s tim napraviti. Sada si mogu objasniti zašto mi je bilo teško fokusirati se i na učenje. Sve su te kockice dobile svoj naziv - ističe.
Terapija
Lijekovi za ADHD su psihostimulansi koji se često zlorabljuju. Njihova je glavna uloga povećanje lučenja hormona dopamina i norepinefrina. Osim što povećavaju pažnju i smanjuju impulzivnost, mogu djelovati i na smanjenje agresivnosti, ublažavanje poteškoća s praćenjem školskih i radnih obveza, socijalne poteškoće i drugo. Međutim, kako nam objašnjava Karla, sve je individualno i važno je da je osoba pod stručnim nadzorom psihijatra s kojim može istitrati dozu i lijek koji je za njezin slučaj potreban.
- Važno je razumjeti da terapija nije magična pilula koja će riješiti problem s ADD-om već sljedeći dan, ali lijekovo za ADHD, uvelike mogu pomoći pojedincima i olakšati im život. Antidepresivi koje sam u početku dobila pomogli su mom stanju depresije, međutim, nisu pomogli simptomima ADD-a. Stimulansi kod oboljelih pomažu fokusirati mozak, no ne odgovaraju svakome i važno je pronaći onaj koji pojedincu odgovara - objašnjava Karla koja u ovom trenutku još uvijek u potrazi za na svojom odgovarajućom terapijom i lijekom, naglašavajući kako je u Hrvatskoj izbor lijekova vrlo ograničavajuć te je teško je doći do recepta, čak i kad imaš dijagnozu.
Želi pomoći drugima
Do tad, Karla koristi sve dostupne alate koji joj pomažu normalnije funkcionirati u svakodnevici, a želja joj je pokrenuti konkretnije projekte u skorijoj budućnosti, koji će se fokusirati na stvaranje sigurnog i otvorenog prostora za sve koji se bore s mentalnim problemima, kao što to radi već niz godina kroz svoje društvene mreže.
- Živimo u zbilja kaotičnom svijetu. Suludo, međutim, jedna od najvećih privilegija postala je moć usporavanja. Biti nedostupan je granica na koju toliko zaboravljamo, a koju je više nego ikad potrebno njegovati. Zato i dolazi do burnouta zbog kojeg se mnogi godinama oporavljaju. Svojim iskustvom želim pomoći drugima. Više osluškujmo sebe kako bismo na vrijeme mogli zatražiti pomoć - zaključuje Karla i poručuje da je mentalno zdravlje najvažnije.