Kako su društvene mreže prestale biti društvene: vrijeme koje provodimo na njima se smanjilo

Je li vam se u posljednje vrijeme dogodilo da otvorite Instagram, ali ne da vidite što vaši prijatelji rade, već samo da skrolate? Gledate videosnimke neznanaca, poneki oglas, objave s komentarima ljudi koji se svađaju... I zatvarate aplikaciju osjećajući mučninu. Neki to zovu umorom od Instagrama, a radi se zapravo o mentalnom umoru od društvenih mreža općenito, koji mnoge, u kombinaciji sa strahom od izlaganja sebe u tako neurotičnom okruženju, navodi na povlačenje. I onda slijedi sve manje fotografija, nula komentara i javno iznesenih misli. To je neka vrsta tihog odustajanja od društvenih mreža: pretplaćeni ste, ali ne sudjelujete. Samo promatrate.

Manje povezivanja i više pasivnog skrolanja

Ako vam je opisani scenarij poznat, niste sami. Prema Financial Timesu, nakon vrhunca 2022. godine, vrijeme provedeno na društvenim mrežama se smanjuje, a neki i potpuno odustaju. Studija provedena na 250 000 odraslih osoba u više od 50 zemalja pokazuje da ljudi u dobi od 16 i više godina provode gotovo 10 posto manje vremena na društvenim mrežama. Najznačajniji pad primjećuje se među mladima, koji su nekada bili najaktivniji. Ipak, nije riječ samo o minutama. Društvene mreže promijenile su se i po svojoj prirodi: od mjesta povezivanja postale su mjesta pasivnosti. Broj korisnika koji ih posjećuju kako bi razgovarali s prijateljima ili upoznali nove ljude smanjio se za više od 25 posto u 10 godina. Međutim, nesvjesno skrolanje se povećalo: ljudi otvaraju aplikaciju bez razmišljanja, kako bi ublažili prazninu ili dosadu.

Bio jednom Facebook...

Tamo negdje oko 2008. današnji četrdesetogodišnjaci otvarali su profile na Facebooku kako bi bili u kontaktu s prijateljima, članovima obitelji i rodbinom koji nisu u blizini. Bilo je to i iskreno mjesto na kojem su mogli podijeliti svoje osjećaje, pronaći neku dragu osobu s kojom su davno izgubili kontakt. Za milenijalce, društveni mediji bili su samo društvene mreže, mreže za okupljanje ljudi. A zatim su one postale društveni mediji, a sadržaj je uzeo prednost nad povezivanjem. Kreatori, brendovi, oglašavanje... Algoritam je zamijenio kronološki redoslijed: više ne vidimo što naši prijatelji rade, već što nam umjetna inteligencija odluči pokazati. Preporučeni videosnimci koji nas drže prikovanima za ekran.

Enšitifikacija u tijeku

Serena Mazzini, stručnjakinja za društvene mreže i autorica knjige „Tamna strana društvenih mreža”, objašnjava taj proces terminom koji je skovao kanadski novinar Cory Doctorow: enšitifikacija. Opisuje kako platforme iznevjeruju svoje početno obećanje. Dočekuju vas nudeći usluge koje ne biste pronašli nigdje drugdje, mjesto za izražavanje i povezivanje, a zatim izdvajaju vaše podatke i na kraju vam nude samo sadržaj koji niste odabrali. Kada se to dogodi, korisnici se počinju povlačiti. Umor od svega što se odvija na društvenim mrežama također je posljedica ekstremne polarizacije. Ako napišete „Jutros sam bio na odličnom doručku”, nitko ne odgovara. Ali ako napišete „Je li kod vas porasla cijena kave?”, počinje rasprava. Zapravo, sama struktura platformi temelji se na stvaranju podjela.

Mamac za bijes, parasocijalni odnosi i frustracije

Nije slučajno da je „rage bait” (mamac za bijes), sadržaj posebno osmišljen da nas naljuti, riječ 2025. za Oxfordski rječnik engleskog jezika. A Cambridge je za svoju riječ odabrao parasocijalno: one jednostrane, „lažne” odnose koje ljudi uspostavljaju sa slavnim osobama, influencerima i chatbotovima. Tu su i frustracije koje društveni mediji u mnogima izazivaju. Vidjeti druge ljepše, bogatije i više cool, navodi vas da se osjećate neprikladnima, kao da ste luzer ili živite neki propali život. Mnogi osjećaju nepovezanost između virtualnog i stvarnog svijeta. Ako ste se s društvenim medijima sreli prerano, dok još niste razvili sposobnost kritičkog razmišljanja kakva dolazi s godinama, njihov utjecaj može biti poguban. Milenijalci su, stoga, još dobro prošli: oni su se susreli s društvenim mrežama u njihovim najboljim godinama, ali ih se sjećaju i drugačije. A dovoljno su u međuvremenu sazreli da ih mogu kritički sagledati. I mnogi od njih, kad danas pomisle da objave neki post, zaustave se i zapitaju ima li to smisla. A odgovor je, sve češće, ne.

Niti jedan post, stotine repostova: tako izgledaju novi digitalni dnevnici mladih

A nove generacije? One sve manje objavljuju. Ali zato imaju mnogo repostova: ponovnih objava, to jest dijeljenja tuđih objava ili videosnimaka. To je skriveniji, neizravniji način izražavanja. Ne moraju pronalaziti riječi: netko ih je već napisao. Ako netko pogleda vaše repostove, pronaći će dio vašeg identiteta, onoga što volite, podržavate, mislite... Ali ne sve i nije sve sto posto istinito. Mnogi mladi koriste društvene mreže da si prikrate vrijeme, mnogi na TikToku pronalaze odgovore na svoja pitanja i to im pruža olakšanje. Mnoge plaši izloženost tolikom broju ljudi i zato ne žele komentirati nijednu objavu. A prije nego što nešto objave, ako uopće objave, razmisle o tome sto puta. Mnogi tinejdžeri, ako ne i većina, imaju i drugi profil koji prate samo bliski prijatelji. To im se čini sigurnije jer je manje osuđivanja. Stručnjaci i školski psiholozi to potvrđuju. Primjećuju da postoji trema zbog objave među mladima. Brinu koliko će i hoće li uopće dobiti lajkove ako nešto objave te kako će to drugi komentirati. Zato je repostanje ili ponovno objavljivanje za njih vjerojatno dobar način da drugima kažu nešto o sebi, a da to zapravo ne kažu.

Umjetna inteligencija i društveni mediji

Umjetna inteligencija doprinosi ovoj već složenoj slici. Meta i OpenAI najavili su nove platforme koje će biti ispunjene videosnimcima generiranim umjetnom inteligencijom, ultraobrađenim sadržajem dizajniranim za maksimiziranje oslobađanja dopamina uz minimalnu informacijsku vrijednost. To je svojevrsna brza hrana za mozak.

- Pod kognitivnom smo opsadom. SORA 2 je OpenAI-jev model koji generira videosnimke toliko realistične da prepisuju povijest. Može stvoriti neizrečeni govor Martina Luthera Kinga ili prikazati alternativnu verziju pada Berlinskog zida. Više ne znamo je li sadržaj istinit ili lažan. Sve to skupa dovelo nas je tu gdje smo sada. Današnji četrdesetogodišnjaci upoznali su onu spontanost života na društvenim mrežama u njihovo „zlatno doba”, milenijalci se pomalo svode samo na promatranje sadržaja, a današnji petnaestogodišnjaci se izražavaju skrivanjem iza tuđih riječi i objava. Tri generacije zarobljene su u istoj virtualnoj petlji, no pitanje je hoćemo li uspjeti pronaći snagu da se iz nje izvučemo – pita se Mazzini.