Kako ne odgojiti narcisoidno dijete

Samoživost je potpuno normalan period u razvoju i odrastanju djeteta. Vrijeme je to kad djeca vode računa samo o sebi i svojim potrebama. Iako je istina da su djeca i mladi mnogo sebičniji od odraslih osoba, stručnjaci tvrde da nikada prije djeca nisu u tolikoj mjeri bila koncentrirana na sebe same kao što je to slučaj u današnje vrijeme.

- Stalno postavljanje svojih fotografija, popularnih 'selfija' na društvenim mrežama, beskonačan broj mladih koji misle da sami po sebi i svojim postojanjem zaslužuju život na visokoj nozi i unosne, dobro plaćene poslove odmah nakon školovanja ukazuje da je ova nova generacija sebična i narcisoidna - upozorava dr. Laura Markham, klinički psiholog u New Yorku i autorica knjige "Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting." ("Miran roditelj, sretno dijete: Kako prestati vikati i postati povezan").

Tinejdžeri imaju sve veće samopouzdanje

Najnovija američka istraživanja, među kojima su i ona dr. Jean M. Twengea, profesora psihologije na Državnom sveučilištu u San Diegu, ukazuju da je narcizam, ne samo među tinejdžerima nego i među starijim studentima, u sve većem porastu. Zašto je to tako i je li tajna u snažnom samopoštovanju ili prenapumpanom egu? Potpuno je razumljivo da svaki roditelj želi da njegovo dijete tijekom odrastanja razvije jak osjećaj samopouzdanja. Istraživanja pokazuju da današnja djeca imaju snažnije samopouzdanje nego što su ga imale prethodne generacije. Neke američke studije otkrile su da je 80 posto učenika srednjih škola 2006. godine pokazalo mnogo veću razinu samopoštovanja nego što su je imali oni iz generacije 1998. godine.

Druga studija objavljena u Journal of Experimental Social Psychology otkrila je da su u posljednjih pet godina djeca razvila nivo samopouzdanja koji je usporediv onom odraslih osoba. Iako je visoka doza samopoštovanja dobra stvar, neki stručnjaci kažu da mnogi roditelji zapravo podižu sebičnu djecu, a jedan od problema je tzv. helikopter roditeljstvo.

Djeca uopće ne mogu funkcionirati bez mame ili tate. To je čest slučaj koji se odvija kod bogatih roditelja ili onih koji žele svojoj djeci pružiti bolji život nego što su ga oni sami imali. To stvara određenu zabrinutost i osjećaj anksioznosti kod djece, ali s druge strane stvara i lažni osjećaj važnosti. Naime, potpuno je jasno da svaki roditelj svom djetetu želi samo najbolje, a pod time se misli da mu hoće pružiti kvalitetan život, dobre i kvalitetne uvjete odrastanja, ali i da dijete s druge strane razvija samopouzdanje i sigurnost u sebe.

Djeca se ne trude jer roditelji uvijek rješavaju sve probleme

Iako imaju najbolje namjere, oni su prenapadni, u svakom trenutku su spremni rješavati probleme svog djeteta koje im je centar svijeta. No, takva djeca, umjesto da postanu samostalna daleko su od tog zamišljenog ideala. Djeca koja odrastaju uz 'roditelje helikoptere' teže prestižnom životu i visokom standardu jer su naučeni da su nezamjenjivi i idealni, ali bez velikog vlastitog ulaganja. Znaju da se ne moraju previše truditi jer su navikli da roditelji sve rješavaju umjesto njih. Zato lako odustaju od životnih izazova i odrastaju u nesigurne osobe.

Roditeljstvo nije jednostavan podvig, to je vrlo važna i ozbiljna životna uloga, naglasak treba biti na razumijevanju, ljubavi i podršci, ali bez pretjerivanja. To je ključ za podizanje zdravog i razumnog djeteta, onog koje se neće razvijati u samoživu osobu koncentriranu samo na sebe i svoje potrebe. Bez obzira na dob svojeg djeteta, pokušajte vidjeti svaku situaciju iz svoje perspektive i biti empatični, ali uvijek postavite granice. Ako potrebe vlastitog djeteta neprestano stavljate iznad tuđih i ne postavljate granice u njegovom ponašanju, u onome što smije, a što ne smije, šaljete mu poruku da je ono daleko važnije od svih i iznad potreba drugih ljudi. Umjesto da previše naglaska stavljate na vrhunske rezultate u školi i u sportu, što kod njega može stvoriti anksioznost, usredotočite se na stvaranje jake radne etike i odgovornosti.

Foto: iStock

Djeci uvijek budite podrška, ali nemojte rješavati sve njihove probleme umjesto njih.

Učite ih zahvalnosti i empatiji

Nađite priliku učiti svoje dijete zahvalnosti tako da cijene ono što imaju i budu empatični prema drugima. Na primjer, djeca mogu donirati igračke, volontirati, pomagati starijima. Neka osjete i nesreću, to nije nikakva tragedija: Morate dijete pustiti da bude i nesretno, no morate ga podržati i osnažiti da prođe kroz taj osjećaj, da shvati i nauči da je nesreća podnošljiva. Na taj način djeca postaju otpornija i kompetentnija.

Roditeljstvo je veliki izazov, velika odgovornost, ali i obaveza. Ne ustručavajte se učiti, čitajte knjige o roditeljstvu, dobrom i kvalitetnom odnosu sa svojim djetetom i puno ćete više shvatiti, naučiti i znati postaviti svoje i djetetove granice.

Volite ih baš onakve kakvi jesu

Svatko je jedinstven, ali nitko nije poseban. Umjesto da ih stalno kritizirate ili stalno dižete na pijedestal, volite ih baš onakve kakvi jesu.
Većina roditelja će se složiti da je podići sretnu djecu često lakše reći nego učiniti. Jeste li ih hvalili previše ili premalo? Jeste li ih dovoljno 'stegnuli'? Učite li ih pravim vještinama i vrijednostima? Na to je teško naći pravi i jedinstven odgovor jer je svako dijete drugačije. Najveća stvar koju možete učiniti je shvatiti i biti u kontaktu s djetetovom osobnošću, razumjeti ga tko je. Tek kad shvatite i uočite njegove talente pomoći ćete mu da napreduje i zdravo se razvija.