U godinu i pol imala sam tri pobačaja, oko sedmog tjedna trudnoće, i od tada osjećam mješavinu ljutnje i ljubomore kad čujem za nečiju trudnoću, čak i ako se radi o meni bliskoj osobi. Bojim se da se pretvaram u groznu, zavidnu osobu kakva nikada nisam bila. No sada ne mogu podnijeti pogled na trudnice i žene s malom djecom i ne znam kako da se riješim tog užasnog osjećaja.
- Martina, Osijek
Pobačaj je težak gubitak. To nije samo gubitak bebe nego i zamišljene budućnosti. Teško je to podnijeti, a još i teže ako ste to doživjeli više puta. I stručnjaci se slažu u tome da su osjećaji gorčine, ljubomore, pa i bijesa, posve normalni u takvoj situaciji, kao i to da se ne morate sramiti i mrziti zbog svojih misli jer, na kraju krajeva, postoji vrlo velika razlika između onoga što netko misli i onoga što čini. Ruth Bender Atik, direktorica Dobrotvorne organizacije Miscarriage Association u Engleskoj, koja nudi podršku ženama koje su pobacile, ističe da je jako važno da žene budu svjesne toga da su takvi osjećaji normalni i razumljivi te da nisu jedine koje se tako osjećaju.
- Doživjeti pobačaj ili nekoliko njih u relativno kratkom vremenskom periodu snažan je udarac. To što su se možda dogodili u ranoj fazi trudnoće ne čini ih manje bolnima i ne znači da se niste povezali s plodom koji ste nosili u sebi. To što osjećate ljubomoru na bilo koju trudnicu, čak i na bliske prijateljice i kolegice, ili vas nerviraju nečije žalopojke zbog teške trudnoće ne znači da postajete grozna osoba, nego samo da ste ljubomorni. Da, može biti vrlo teško slušati žene kako se žale na trudnoću, velik trbuh i mučnine ili novopečene majke koje se žale zbog toga što im beba ne da spavati - kaže Bender Atik. To ne znači da ste se promijenili kao osoba, nego je to ono što trenutačno osjećate.
Pokušajte izgovoriti
Bender Atik predlaže da se zapitate što bi se dogodilo kad biste bliskoj prijateljici povjerili kako se osjećate. Ponekad se negativne emocije mogu intenzivirati i "zagnojiti" ako ih držimo u sebi dok se, kad ih izgovorimo i izbacimo iz sebe, one razblažuju i umanjuju.
- Možda neka od vaših prijateljica isprva i neće znati što bi odgovorila na takvo priznanje, pa je to za obje prilika da razmislite i porazgovarate o svemu. Što mislite da bi se moglo dogoditi kad biste prijateljici rekli: "Zaista mi je drago zbog tebe, ali moram priznati i da zaista osjećam ljubomoru"? - pita Bender Atik podsjećajući da imate pravo na malo pažnje, nježnosti i tješenja od strane bliskih osoba.
Uostalom, dodaje, vrlo je hrabro i moćno izgovoriti takvo priznanje jer umjesto da se iscrpljujete bježeći od negativnih osjećaja gorčine i ljubomore, spremni ste stati i suočiti se s njima. To vam također pruža priliku da barem djelomično steknete kontrolu nad situacijom.
- Sigurno u vašem životu i sada postoji mnogo toga zbog čega možete biti sretni, no nije sve tako jednostavno i sve to ne može ispuniti prazninu koju trenutačno osjećate. Svaka žena koja je pobacila zaslužuje svu moguću podršku, kako od stručnih osoba tako i od najbližih. A najbolji početak da dobijete podršku jest da si dopustite da budete uzrujani i ljubomorni - kaže Bender Atik.
Istraživanje iz 2015. godine pokazalo je da je od 5500 žena koje su pobacile njih čak dvije trećine osjećalo da ne mogu razgovarati o tome s najboljim prijateljicama. Više od trećine osjećalo je da ne može o tome razgovarati ni s partnerom.
- Toliko je krivnje koja se, često neizrečeno, povezuje s pobačajem, unatoč činjenici da se pobačaj gotovo nikada ne može povezati s nečim što je žena učinila ili nije učinila - ističe profesorica Jacky Boivin, psihologinja specijalizirana za plodnost i reproduktivne probleme. Iako bi, kaže, bilo logično očekivati da ljudi uvijek imaju jednako suosjećanje kad trudnoća završi pobačajem, najčešće nije tako. - Ljudi ne priznaju uvijek ili ne mogu shvatiti koliko stresan može biti rani pobačaj. Tipično komentiraju: "Ne brini se, to se događa, barem si uspjela zanijeti." Sve prije šesnaestog tjedna trudnoće klasificira se kao rani pobačaj, no osoba koja je bila trudna tri mjeseca to ne osjeća kao "rano". Biologija je jedno, a psihologija drugo i te žene osjećaju snažnu povezanost s bebom i u prva tri mjeseca. U skladu s tim, pobačaj može izazvati sve emocije kao i nakon smrti bliske osobe: tugu, ljutnju, strah i gubitak kontrole - pojašnjava Boivin napominjući da su, naravno, prisutne i ljubomora i zavist.
Tabu emocija
Ljubomora je vrlo česta i uobičajena emocija nakon pobačaja, smatra i dr. Ana Nikčević, psihologinja sa Sveučilišta Kingston specijalizirana za žensko reproduktivno zdravlje. O tome kaže:
- Poslije pobačaja može biti teško gledati trudnice. To je potpuno prirodno jer netko drugi dobiva ono što ste vi toliko željeli i izgubili. Zavist je u našem društvu tabu emocija. Teško ju je priznati drugima, nije društveno prihvaćena, iako je svi ponekad osjećamo. Kod pobačaja, teško je tu emociju priznati i samoj sebi. Žene mogu misliti da je ne bi smjele osjećati i da bi zapravo trebale biti sretne zbog drugih ljudi koji očekuju dijete. A to može dovesti do vrlo intenzivnog osjećaja krivnje, naročito prema prijateljima.
Zato se vrlo važno osloboditi srama i krivnje zbog vlastitih osjećaja. To će biti lakše ako imate na umu da su zavist ili ljubomora zbog nečije trudnoće uobičajene i normalne.
- Niste prvi, a ni jedini koji se tako osjećaju nakon ranog pobačaja. Sljedeći put kad se budete ljutili na sebe zbog toga što ste ljubomorni na nečiju trudnoću, pokušajte sebi reći: "Ljubomorna sam, to je normalno i opraštam si to." Tim riječima podsjetit ćete se da zbog te ljubomore niste loša osoba. Nije da niste sretni zbog drugih, nego ste tužni zbog vlastitog gubitka i nema smisla mrziti se ili sramiti zbog takve reakcije jer je ona posve normalna. Radije pokušajte podijeliti s nekim svoje negativne osjećaje jer ćete na taj način spriječiti njihovo jačanje. Ako mislite da to nikako ne možete izgovoriti pred nekim, pokušajte napisati pismo trudnici, znanoj ili neznanoj, ili vlastitom partneru, u kojem ćete objasniti kako se osjećate - savjetuje Carly Snyder, psihijatrica specijalizirana za reproduktivno zdravlje. Dodaje da to pismo nikada ne morate poslati, ali važno je da stavite na papir to da biste se željeli radovati tuđoj sreći, no tuga zbog vlastitih razbijenih snova trenutačno vam to ne dopušta.