Jedino dijete u obitelji je egoist, najstarije je šef, najmlađe je vječna beba, a srednje je zapelo između svih. Stereotipi ili?

Jeste li bili prvo dijete u obitelji, a time i zvijezda čiji sjaj nije mogao potamniti ni dolazak mlađeg brata ili sestre pa se i danas osjećate pomalo ekskluzivno? Ili ste bili najmlađi, maza kojoj roditelji ništa nisu mogli odbiti pa negdje u sebi očekujete da vas i drugi tako tretiraju? Redoslijedom rođenja može se objasniti malen dio onoga tko smo i u kakve smo se odrasle ljude razvili, no razlike među osobnostima braće i sestara dijelom ovise i o tome tko je stariji, a tko mlađi, navodi američki psiholog Frank Sulloway, autor knjige "Born to Rebel" (Rođeni buntovnik) koja se bavi obiteljskom dinamikom. "Uloge koje braća i sestre preuzimaju vode do razlika u ponašanju, a roditelji su skloni, svjesno ili nesvjesno, podržavati te uloge", piše Sulloway. Evo kako se mogu objasniti razlike u osobnosti prema tome je li dijete najstarije, srednje, najmlađe ili jedino u obitelji.

NAJSTARIJE DIJETE

Prvorođena djeca rado slijede roditelje, vole preuzimati odgovornost i imaju puno samopouzdanja, smatra američki psiholog Kevin Leman, autor knjige "The Birth Order Book: Why You Are the Way You Are" (Redoslijed rođenja: Zašto ste takvi kakvi jeste). Uostalom, u prvo vrijeme bili su jedinci i dobivali su nepodijeljenu roditeljsku ljubav i pozornost. Nemaju starijeg brata ili sestru koji bi ih zadirkivali dok uče vezati žnirance ili dok padaju s bicikla. Roditelji, a i druge odrasle osobe, shvaćaju ih ozbiljno, što jača njihovo samopouzdanje i motivira ih na uspjeh. Kao mali dokaz za svoje tvrdnje Leman navodi korporativni seminar za izvršne direktore koji je vodio - 19 od 20 sudionika bili su prvorođeni. Ambiciozna prvorođena djeca lako mogu postati perfekcionisti; vide da odrasli mogu natočiti mlijeko bez prolijevanja i da mogu obojiti crtež bez razmazivanja boje pa i ona žele to učiniti jednako uspješno. I pritom žele biti uspješna otprve. No, to je rijetko kada moguće pa dijete perfekcionist čak može početi odbijati raditi takve radnje jer ne želi pogriješiti, piše Leman. Ove osobine mogu značiti i da će prvorođeni kasnije u životu imati problema s priznavanjem vlastitih pogrešaka. Nije teško vidjeti kako do toga može doći: novi otac i majka mogu biti pretjerano zaštitnički nastrojeni i nesigurni, a istovremeno strogi i zahtjevni. Leman navodi da to može dovesti do "sindroma najstarijeg djeteta" i želje prvorođenog djeteta za pretjeranim postignućima.

Savjeti za roditelje

Dolazak drugog djeteta na svijet mijenja poziciju prvorođenog i malo je prvorođenih koji nisu bar nakratko osjetili žalac ljubomore zbog prinove. S druge strane, i mlađe je dijete često ljubomorno, jer je iz njegova kuta gledanja najstarije dijete privilegirano. Rivalstvo i ljubomora među braćom i sestrama, naravno, nisu ništa novo, no mogu biti problem za roditelje.

● Roditelji su skloni vidjeti i postaviti prvorođeno dijete kao uzor mlađoj djeci, što može stvarati golem stres najstarijem djetetu. Stručnjaci upozoravaju i da se izrazi poput "trebati" i "morati" oprezno koriste. Primjerice, ako najstarijem djetetu kažete da je u nekoj situaciji "trebalo znati bolje" od mlađeg što učiniti, to za njega može predstavljati preveliku odgovornost.

● Lako se dogodi da roditelji uključe starije dijete u brigu o mlađem, ali i tu treba paziti da mu se ne nameće suviše odgovornosti. Mnoga prvorođena djeca rado pomažu roditeljima oko nove bebe pa će dobrovoljno donijeti igračku ili dodati roditelju pelene i slično, ali ne očekujte da će vam pomagati cijelo vrijeme, upozorio je američki pedijatar Thomas Berry Brazelton.

● Najstarije dijete s vremenom će svakako preuzeti neke dodatne odgovornosti. Tada treba napraviti ravnotežu dodatnim privilegijama, primjerice kasnijim odlaskom na spavanje.

SREDNJE DIJETE

Djeca rođena u sredini obično su vrlo različita od starije braće i sestara.

- Uz zauzetu ulogu prvorođenog, drugorođeni će tražiti nešto sasvim drugačije", smatra Leman. Puno je teže etiketirati osobnost drugorođenog djeteta, jer njegove su karakteristike dijelom odgovor na to kako se u obitelji percipira najstarije dijete i koja je njegova uloga. Recimo, ako starije dijete ugađa roditeljima, drugo dijete može biti buntovnik koji time privlači pozornost. Pozicija mu se mijenja izgubi li položaj najmlađeg u obitelji. Osobine srednjeg djeteta najteže je kategorizirati, ali koje god bile, ovise o prvorođenom - kaže Leman. U očima srednjeg djeteta, starija braća i sestre uvijek prigrabe sve privilegije, a mlađa dobiju što god požele pa srednji brzo nauče pregovarati kako bi dobili ono što žele.

- Srednja djeca su najspremnija za kompromise, diplomati su, ugodna su i najbolje se nose s razočaranjima. Imaju realna očekivanja, najmanje je vjerojatno da će biti razmažena i vjerojatno će biti najneovisnija - napisao je Sulloway. S obzirom na to da se u obitelji često osjećaju izostavljenima, sklona su gravitirati prijateljima izvan obiteljskog doma.

Savjeti za roditelje

● Zahvalite srednjem djetetu kada posreduje u svađi između braće i sestara, što i nije rijetko.

● Poštujte potrebu srednjeg djeteta za druženjem s vršnjacima. Pružite mu mogućnost za upoznavanje nove djece u parku ili na igralištu.

● Prvorođenci u početku imaju roditelje samo za sebe, najmlađi mogu imati takvu povlasticu kad starija djeca napuste dom, ali srednji uvijek moraju dijeliti roditeljsku pažnju s ostalom djecom. Zbog toga je dr. Brazelton savjetovao roditeljima da izdvoje vrijeme samo za druženje sa srednjim djetetom kako bi se osjećalo posebno. Potrebno je to činiti za svako dijete, ali poglavito za srednje, naveo je pedijatar.

NAJMLAĐE DIJETE

Otac i majka vjerojatno će puno lakše broditi kroz roditeljstvo s drugim djetetom i kasnijom djecom nego s prvorođenim, kada su bilo nervozni i zabrinuti novopečeni roditelji. Zbog toga će i najmlađa djeca lakše prolaziti kroz djetinjstvo, kaže Leman. Snosit će manje odgovornosti pa će obično postati bezbrižne, ugodne, zabavne, privržene i druželjubive osobe koje vole nasmijavati druge ljude. Ipak, njihovo djetinjstvo nije potpuno posuto cvijećem. Najmlađi vide stariju braću i sestre kao veće, jače, brže i pametnije pa se mogu pokušati od njih razlikovati buntovnijim ponašanjem. Leman, koji je i sam obiteljska beba, misli da postoji i sindrom najmlađeg djeteta: "Najmlađi može imati stav: 'Pokazat ću ja njima!' A dogodi li se da najstariji brat ili sestra dobiju svoju bebu (koja postaje apsolutna zvijezda obitelji), najmlađe dijete može postati manipulativno i naglašeno se razmaženo ponašati".

Savjeti za roditelje

● Najmlađi često osjećaju da ih se ne doživljava ozbiljno. Dopustite im da donose neke manje obiteljske odluke, primjerice gdje ćete ići na ručak ili koji ćete film zajedno gledati.

● Veselite se prvim postignućima najmlađeg djeteta. Javite rođacima i prijateljima kad se oduči od pelena ili kad nauči vezati žnirance, kao što ste činili kod prvorođenog. Dajte važnost njegovom kreativnom izražavanju, primjerice stavite crteže najmlađeg djeteta na hladnjak kao što ste stavljali crteže prvog djeteta.

● Neka i najmlađe dijete preuzme neku odgovornost, makar i nešto tako jednostavno kao što je stavljanje salveta na stol. Najmlađa djeca mogu imati premalo obiteljskih dužnosti, jer ih stariji smatraju premalenima za njihovo uspješno obavljanje ili su pak naučili "nestati" kad počnu obiteljske akcije, upozorava Leman.

JEDINO DIJETE

Jedinci provode vrlo mnogo vremena sami, zbog toga su primorani naučiti sami se zabavljati te su skloni biti kreativniji od djece u brojnijim obiteljima, bez obzira na redoslijed rođenja. Leman naziva jedince "super prvorođenima", o čemu piše: "Poput najstarijeg djeteta u obiteljima jedino dijete je samouvjereno, zna se izraziti, obraća veliku pažnju detaljima i sklono je dobrom uspjehu u školi. Povrh toga, jedinci provode puno vremena s odraslima pa se često znaju ponašati kao mali odrasli." Jedino dijete ne mora se nikada natjecati za roditeljsku pažnju niti mora dijeliti igračke ili sobu s braćom i sestrama pa postoji rizik da će razviti egocentričnu crtu. Također, jedinci se obično osjećaju važnima pa može doći do teškoća ako se u životu situacija ne odvija prema njihovim očekivanjima, kaže Leman. Zbog toga što su im uzori sposobne odrasle osobe, jedinci su još skloniji perfekcionizmu nego prvorođeni.

Savjeti za roditelje

● S obzirom na to da nisu kod kuće naučili dijeliti roditeljsku ljubav, igračke, sobu... s drugom djecom, za jedince su osobito važni vrtići.

● Jedinci naginju perfekcionizmu pa im treba reći da i vi griješite i ukazati im na te greške. Objasnite im da ni vi niste mogli izrezati savršen krug od papira kad ste bili dijete.

● Nemojte koristiti svaku priliku kako biste djetetu pokazali da se uvijek može bolje. Primjerice, ako pospremi krevet i ostane nekoliko nabora na posteljini, ne poravnavajte ih - ne želite poslati poruku djetetu da nije obavilo zadatak dovoljno dobro.

Posebno vrijeme za svako dijete

Roditelji bi trebali svakom djetetu omogućiti da se osjeća voljeno i posebno i pronaći vrijeme samo za njega, odvojeno od braće i sestara. To će utjecati na oblikovanje djetetova identiteta te zdravog osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja u budućnosti, kaže američka psihologinja Laura Kauffman i upozorava: Ako takav odnos izostane, djeca će manje vjerojatno slijediti kućna pravila i vjerojatnije će se natjecati za roditeljsku pažnju na manje pozitivne načine - sukobima s braćom i sestrama ili problemima u školi. Cilj je roditelja, nastavlja Kauffman, prenijeti djetetu bezuvjetnu ljubav uz usredotočenu pažnju koja ipak ima i granice. Takva ravnoteža pomaže djetetu da shvati kako će biti trenutaka kada će imati vašu punu pažnju, ali i onih kada je neće imati. To je osjetljivo, ali izvedivo, kaže L. Kauffman i navodi šest jednostavnih, ali moćnih koraka uz koje će se svako dijete osjećati kao VIP.

Kontakt očima

Većina roditelja misli da može slušati što im dijete govori dok pregledavaju službeni e-mail, ali takva podijeljena pažnja može kod djeteta stvoriti osjećaj da vam je manje važno od pošte. Umjesto toga, kada dijete želi razgovarati s vama, prekinite to što radite, gledajte dijete u oči i pružite mu punu pažnju. Postavite pokoje pitanje kako biste pokazali da ste prisutni i da slušate. Ako ne možete prekinuti to što radite, recite to djetetu i zamolite ga da pričeka koji trenutak da završite radnju. Nakon toga mu se posvetite, kaže dr. Kauffman.

Zajedničko vrijeme bez prekidanja

Ne trebaju to biti sati, dovoljno je i desetpetnaest minuta sa svakim djetetom svaki dan. Neka dijete odluči što ćete raditi i po mogućnosti isključite pametni telefon.

Prava pitanja

Odmaknite se od općenitih pitanja poput "Kako je bilo u školi?" Postavljajte pitanja koja pokazuju da ste uključeni u ono što se događa u djetetovu životu. Primjerice, pitajte kakvi su zadaci bili na testu iz matematike ili što se događa u djetetovoj omiljenoj seriji.

Stvorite samo vašu tradiciju

Ovdje se radi o kvalitetno provedenom zajedničkom vremenu i stvaranju zajedničkih uspomena, kaže dr. Kauffman. Primjerice, možete s djetetom pripremiti doručak za cijelu obitelj ili provesti vrijeme na igralištu, možete se voziti zajedno biciklima ili otići u kupnju... popis je neograničen, a takvi jednostavni događaji mogu postati običaji koji će uvelike pomoći u izgradnji posebne veze između roditelja i djeteta.

Budite nježni

Poljubac u obraz i zagrljaj prije spavanja pokazat će vašu naklonost i djeca će se osjećati voljeno. Ako niste "obitelj koja se grli", osmislite poseban pozdrav ili zabavnu kodnu riječ sa svakim djetetom, savjetuje dr. Kauffman.

Volite ono što dijete voli

Sigurno vas najnoviji crtić ne uzbuđuje kao vašu djecu, ali voleći ono što djeca vole, pokazujete im koliko su vam važna, kaže dr. Kauffman. Nastojte sa zanimanjem slušati kad vam govore o dvorcu od lego-kockica ili nečem drugom što ih veseli i pomozite im u njegovanju tih hobija. Time ćete podržati djecu, ali i omogućiti im da se osjećaju važna, jer ste im posvetili svoje dragocjeno vrijeme.