Bračni par Iva i Marko Korpar. FOTO: VANESA PANDZIC CROPIX
vrtlog emocija

Iva i Marko Korpar sasvim iskreno o borbi s neplodnošću: Da, dio smo statistike i to one o kojoj se baš i ne priča

Na izrazito emotivan put ostvarenja roditeljstva otvoreno je progovorio jedan zagrebački par čije putovanje i dalje traje

Nedavno se u Hrvatskoj obilježila 40. godišnjica od rođenja prvog djeteta uz pomoć izvantjelesne oplodnje (IVF). Tim povodom je organizirana izložba zvučnog naziva Zašto baš mi čiji je cilj bio prikazati priče 40 parova koji su ili se suočavaju s neplodnošću te zapravo prikazati cijeli spektar koji se krije iza riječi suočavanja; ponajprije psihološko putovanje, razne stigmatizacije na putu i konačno odgovor na pitanje ‘Zašto?‘ Naime, smanjenje plodnosti u Europi, ali i čitavom svijetu, postaje sve učestalij problem, a pretpostavlja se da su glavni uzročnici, među ostalim, odgađanje trudnoće te razni okolišni faktori. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 100.000 osoba suočenih s ovim stanjem ili dijagnozom neplodnosti, dok se godišnje liječi tek oko 10.000 parova.

image
VANESA PANDZIC CROPIX

Priča bračnog para Korpar

U misiju roditeljstvo krenuli su i naši sugovornici, Iva Radić Korpar (37), prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika i stručni komunikacijski posrednik u školi i suprug Marko Korpar (40), koji radi kao trgovac. Ovaj se bračni par s neplodnošću, ali i mogućnostima liječenja upoznao ubrzo - nakon svadbe.

Možete li ukratko opisati korake IVF-a i koliko je kod vas osobno trajao cjelokupni proces?

Iva: Naša reproduktivna priča započela je vrlo jednostavno i činilo se da nećemo imati baš nikakvih problema. Inače je potrebno i posve je normalno do godinu dana pokušavanja da dođe do ostvarivanja trudnoće. Tek se nakon toga preporučuje medicinska obrada. Jedino se u slučaju ako žena ima 35 ili više godina to vrijeme prije obrade skraćuje na šest mjeseci. Kod nas je nakon tri mjeseca pokušavanja došlo do ostvarivanja prve spontane trudnoće. Dan nakon naše svadbe imali smo pozitivan test. No, imala sam spontani pobačaj u 10. tjednu trudnoće.

Postoji još jedna teška statistika o kojoj se možda i još manje priča, a to je da nažalost svaka četvrta žena u svom životu doživi spontani pobačaj.

Nakon prvog puta činilo se da smo eto imali tu nesreću, ali skupili smo hrabrost i kad su doktori dozvolili pokušali smo drugi put, te je ponovo do spontane trudnoće došlo nakon tri mjeseca pokušavanja. No, ponovno se dogodio i spontani pobačaj u 10. tjednu trudnoće. Iako smo već dotad obavili dosta pretraga, nakon ovog drugog spontanog krenuli smo u potpunu, vrlo detaljnu obradu. Jedna od pretraga unutar same obrade je i kariogram oba partnera. Kod mene se na toj pretrazi pokazalo da imam mozaični oblik monosomije kromosoma X, tj. Turnerov sindrom u 28 posto svojih stanica. U takvim se slučajevima parove šalje na preimplatancijsku genetsku dijagnostiku (PGD), a kako se ta pretraga još uvijek ne provodi u Hrvatskoj, mi smo odmah bili upućeni na inozemno liječenje. Odabrali smo kliniku u Bruxellesu. Sam postupak IVF-a nije lagan, a pogotovo kad moraš ići van Hrvatske. Tu je rješavanje dodatne administracije, kupovanje karata i traženje smještaja u zadnji čas, pošto ne možeš puno unaprijed znati kada će biti aspiracija jajnih stanica (tek dva do tri dana ranije). U Bruxellesu smo prošli dva takva postupka, ali nažalost bezuspješno. U veljači 2023. nam je savjetovana opcija s donacijom, za koju moram napomenuti da u Hrvatskoj imamo sve zakonske okvire uređene, ali se ona nažalost ne provodi, tako da smo ponovno bili usmjereni na inozemno liječenje.

Nakon što ste saznali da ste neplodni, kako se ta spoznaja emocionalno odrazila na vas? Jeste li tražili psihološku podršku na tom putu?

Iva: Psihološka podrška iznimno je važna. Sudjelujem u psihodramskoj grupi, koja mi puno pomaže kroz sve ove izazove s kojima smo se susreli. Nažalost, neke sustavne podrške parovi kroz procese nemaju i ustvari se sami moraju za to pobrinuti, a nažalost nemaju svi za to mogućnosti. Također, ovdje moram naglasiti koliko mi je komunikacija sa suprugom i naše zajedništvo zapravo od najveće pomoći i izvor snage i motivacije za svaki daljnji korak. Susreli smo se sa stvarima i događajima o kojima nismo mogli ni sanjati ali eto, zajedničkim snagama uvijek uspijevamo pronaći rješenje. Shvatili smo da nema problema koje međusobnim razumijevanjem, strpljivošću, smirenošću, razgovorom i ljubavlju ne možemo pobijediti.

Marko: Medicinski potpomognuta oplodnja ljude uči hrabrosti, strpljivosti, prihvaćanju neuspjeha i prije svega komunikaciji među partnerima. Morali smo se pomiriti s tim da nam neće sve ići po planu, ali paralelno s tim radili smo nove planove. Uslijed mnogobrojnih pretraga koje MPO zahtijeva, otkrio sam da imam karcinom štitnjače, koji je srećom bio u početnom stadiju. Zbog toga smo se, usred naše borbe, morali baviti s još pretraga, dvije operacije i oporavkom. S obzirom na sve to, psihološka je pomoć svakako potrebna i dobrodošla (i osobno sam porazgovarao sa psihologom), ali međusobno smo si najveća i najbitnija psihološka potpora, bez koje sve drugo nema smisla.

image
VANESA PANDZIC CROPIX

Prema statistici jedan ste od šest parova koji se susreo s neplodnošću. Jeste li prije znali nešto više o ovoj temi?

Iva i Marko: Ne, prije nego smo sami bili suočeni s dijagnozom neplodnosti nismo imali nikakvih posebnih spoznaja o toj temi. U našoj bližoj okolini nismo imali nikoga tko se suočio s ovakvim izazovom. Iako, dosta brzo nakon što smo ušli u svijet MPO-a, vidjeli smo da nismo u tome sami i da imamo puno suboraca. Upoznali smo predivne ljude, stvorili neka doživotna prijateljstva satkana posebnim strunama punih međusobnih razumijevanja i podrške. Smatramo se danas svakako bogatijima u tom smislu. Kao što ste i spomenuli - da, dio smo statistike, i to one o kojoj se baš i ne priča. Nažalost, podaci pokazuju da će vrlo uskoro svaki peti par biti suočen s problemom u području plodnosti. Ovdje bismo također htjeli naglasiti da su muški i ženski faktor podjednako zastupljeni u toj statistici i važno je znati da se kroz proces liječenja treba uvijek gledati par u cjelini. Puno toga u MPO-u nije u našim rukama i odjednom je ono nešto naše najsvetije i najintimnije prebačeno u ordinacije, laboratorije, u kompliciranim medicinskim izrazima koje na samom početku ni ne razumijete. Važno je znati da ipak u cijelom tom procesu sami odlučujete kada i koliko, i da ipak imate kontrolu i donosite vlastite odluke.

Jesu li postojali simptomi koji su ukazivali na neplodnost, a za koje ste naknadno povezali da su jedan od uzroka?

Iva i Marko: Ne, ništa u našim medicinskim povijestima nije upućivalo na to.

Struka za uzroke neplodnosti među ostalim navodi odgađanje trudnoće (kada se smanjuje reproduktivna sposobnost), razne okolišne faktore, druga zdravstvena stanja i loše prehrambene izbore. Što biste vi rekli? Je li u vašem slučaju ovo bio jedan od uzroka?

Iva i Marko: U našem osobnom slučaju to nije bio jedan od uzroka, ali istina je da svi ti faktori igraju ulogu u procesu liječenja. Biologija ima svoje zakonitosti; dokazano je da ženama plodnost ubrzano pada nakon 35. godine života. Naravno, to ne znači da, ako žena nije rodila do svoje 35. godine, majčinstvo će moći ostvariti isključivo putem IVF-a. Jedino što žena može učiniti po tom pitanju jest kriopohrana (smrzavanje) svojih jajnih stanica dok je u tim mlađim godinama. Nema zapravo jednostavnog odgovora na ovo pitanje ili nekakvog recepta. Osim godina, tu je naravno faktor na koji nitko nema utjecaja, a to je vrijeme kada ćemo upoznati tog nekog s kim ćemo poželjeti zasnovati obitelj. No, svi možemo maksimalno pokušati prevenirati probleme povezane s plodnošću, i to redovitim pretragama i kontrolama, pa i onda kada ne planiramo trudnoću, te voditi općenito brigu o stanju svog organizma i pokušati naravno živjeti što je zdravije moguće te razvijati zdrave navike.

Jeste li imali neko saznanje o metodi medicinski potpomognute oplodnje i kako ste se odlučili krenuti na taj put?

Iva i Marko: Iako jesmo imali neko skromno znanje na samom početku, nemjerljivo je s onim što sve znamo danas. I zahvalni smo na tom znanju i svim spoznajama do kojih smo došli te ih također rado dijelimo kao pomoć ostalima koji prolaze ovaj put. Na primjer, većina ljudi ostane iznenađena kad sazna da najfertilniji par, bez ikakvih poteškoća, svaki mjesec ima tek 25 posto šanse za ostvarivanje trudnoće, odnosno, svaki četvrti ciklus u prosjeku završi trudnoćom.

Smatrate li da u Hrvatskoj ima dovoljne i adekvatne potpore kod ovog stanja?

Iva i Marko: U Hrvatskoj postoji 18 centara (što državnih, što privatnih) kojima se parovi mogu obratiti. Bolnice u Zadru i Puli za sada rade samo postupke inseminacije. Preko HZZO-a se ima pravo na šest postupaka - četiri stimulirana postupka i dva u prirodnom ciklusu. Gledajući globalno, ne možemo reći da Hrvatska na toj mapi sa svojim zakonskim regulativama stoji loše. No problemi u praksi itekako postoje. Potrebe su sve veće, liste čekanja duge, a naručivanje na neke neophodne pretrage i čekanje nalaza jednostavno je predugo. Također, ovisno o dijagnozi, iako na papiru lijepo izgleda ova brojka od šest postupaka pokrivenih preko HZZO-a, neki ih jednostavno ne mogu iskoristiti tako da nema smisla. Evo, u našem slučaju - nama ova dva postupka u prirodnom ciklusu nisu ništa značila, jer postupci na koje smo mi bili upućeni moraju biti u stimuliranom ciklusu, a u sustavu ne postoji nekakav način prilagodbe toj činjenici.

Kako je završila vaša priča?

Iva i Marko: Naša priča i dalje traje. Trenutno smo u Frozen Embrio Transfer (FET) postupku odnosno u transferu smrznutih embrija koji će se odvijati u prosincu u klinici u Makedoniji.

image
VANESA PANDZIC CROPIX

Što biste savjetovali parovima koji se bore s neplodnošću?

Iva: Budite hrabri, ustrajni i strpljivi. Potpuno je u redu osjećati svaku emociju kroz koju ćete proći, od ljutnje do straha i šoka. Svaku si dozvolite, ni od jedne nemojte bježati jer će vas sustići. MPO te tjera da otkriješ nekog novog sebe, preispitaš svoje vrijednosti, presložiš prioritete. Budite spremni da se do uspjeha i cilja u ovome ne dolazi preko noći i zato idite puni nade korak po korak do svog najvećeg sna. Postavljajte pitanja, istražite svoje mogućnosti i odaberite onu najbolju za sebe. Ne bojte se potražiti pomoć u bilo kojem obliku, edukativnom, informativnom ili psihološkom. I znajte da niste sami i da ima ljudi koji razumiju svaki korak kroz koji prolazite.

Marko: Razgovarajte o međusobnim potrebama, ali ih i osluškujte i osjetite. Ponekad je dovoljan i čvrst zagrljaj u tišini. Vjerojatno će biti puno više teških trenutaka, nego onih sretnih. Da bi se pripremili na njih, razgovarajte unaprijed o mogućim ishodima i planirajte poteze nakon njih. Općenito se pripremite na puno planiranja. No, ako imate jasan zajednički cilj, ništa vas ne može omesti u njegovom ostvarivanju. Samo vam preostaje da si budete međusobna potpora u raznim situacijama, koje nam život vrlo maštovito svakodnevno podastire.

Linker
29. listopad 2024 14:39