Iscrpljuje me suživot sa svekrvom. Stara je i nemoćna, ali vrlo dominantna, vječno glumi žrtvu, nikad nije zadovoljna

Suprug i ja smo u braku 25 godina. Više od 20 godina živimo u kući njegove majke. Ona ima 88 godina i kreće se uz pomoć hodalice. Iako je stara i nemoćna, vrlo je dominantna osoba i voli imati sve pod kontrolom. Suprug i ja ne posjedujemo svoju nekretninu i primorani smo živjeti u kući njegove majke. Ja sam umirovljenica, a moj suprug je ostao bez posla i nema nikakva primanja. Uvjete za mirovinu stječe tek za godinu dana.

Mislim da je njegova majka svega toga svjesna. Situacija u kući nikada nije bila sjajna jer je ona vrlo konfliktna i nije sklona rješavanju problema na miran način. Ako nije onako kako ona želi, viče, svađa se ili plače. Uvijek sebe prikazuje kao žrtvu jer je, eto, ostala mlada udovica (s 36 godina) i morala je sama podizati djecu. Vrlo kratko je bila u radnom odnosu, a naslijedila je mirovinu po suprugu koji je radio u Njemačkoj.

Suprug i ja trudimo se udovoljiti joj na sve moguće načine, ali ona nikada nije zadovoljna. U posljednje dvije godine situacija u kući postala je nepodnošljiva. Postala je vrlo agresivna, vrijeđa mog supruga i mene i govori mu neka slobodno odemo ako nismo zadovoljni. Moj suprug joj se boji usprotiviti jer je svjestan da nemamo kamo. Ja također izbjegavam konflikte s njom jer me to iscrpljuje.

Ona je gorljiva vjernica (moli se dan i noć) i inzistira na tome da je svaki mjesec svećenik ispovijeda. Liječnik joj je propisao sredstvo za smirenje koje uzima već dugi niz godina. Posljednjih godinu dana pije oksazepam od 30 mg jednom dnevno, ali vidimo da je unatoč toj terapiji i dalje agresivna i vrlo naporna. Postala je paranoična - optužuje mog supruga i mene da je potkradamo.

Suprug ima sestru koja živi u drugom gradu, a majku posjećuje jednom godišnje. Predložio je majci da ode živjeti kod kćeri, ali ona za to ne želi ni čuti. Potpuno smo iscrpljeni, i emocionalno i financijski, jer ona daje vrlo malo za režije i hranu. Molimo vas za savjet i mišljenje.

• Ana i Željko, Zagorje

Odgovara dr. Sanja Boban, psihijatar, Zagreb

Nažalost, loša situacija koju opisujete traje već 20 godina. Kako stare, ljudi postaju manje tolerantni, okrenuti samo svojim potrebama, često i paranoični. U dobi u kojoj je vaša svekrva mnogi su ljudi već "promijenjeni". Smanjuju im se kognitivni kapaciteti, zatvaraju se u svoj svijet i loše crte njihove osobnosti nekako postaju dominantne.

Terapija oksazepamom u toj dobi nije najsretnije rješenje. Postoje i adekvatniji lijekovi za te smetnje. Razgovarajte s njezinom liječnicom i pitajte za savjet u vezi s terapijom.

Mislim da sada nema smisla raščišćavati dugogodišnje loše odnose. Postoji razlog zašto ste proveli većinu svog braka u zajednici sa svekrvom. Vjerujem da će i suprugu i vama biti lakše i dalje tolerirati njezinu narav nego ulaziti u sukobe. Svekrva je u dubokoj starosti i nije joj lako. Pokušajte to razumjeti i pustiti da vrijeme razriješi njezine i vaše brige.

Svoja pitanja šaljite na e-mail adresu: [email protected]. Odgovore objavljujemo u magazinu Doktor u kući, koji izlazi svaki prvi četvrtak u mjesecu te na našem portalu živim.hr.