Empatija: Ključ za bolji život ili teret koji ne znamo nositi...

Empatija donosi mnoge intenzivne darove, ali može biti i iznimno bolna. Ako ste empatični, ali toga niste još svjesni, to vam može naškoditi. Imate osjećaj da s vama nešto nije u redu, da ste neuspješni kad ne uspijevate svima udovoljiti, a sebe ne poštujete dovoljno da biste zatražili plaću za rad koji volite. Čak i ako shvatite da ste nadareni empat, vaše vas intuitivne energetske sposobnosti mogu ometati u potpunom samoostvarenju ako ih ne znate obuzdati, jer "druge" uvijek doživljavate kao bitnije. Naša je propast, ili naše prokletstvo, u tome što nismo u stanju razlikovati potrebe i emocije drugih ljudi od vlastitih, kao i to što imamo potrebu da se svi dobro osjećaju prije nego što se i sami možemo dobro osjećati. To je ono što nas navodi da napustimo svoje unutarnje svetište i upustimo se u dramatične živote drugih ljudi te zbog čega imamo osjećaj da na ramenima nosimo teret cijelog svijeta.

Sposobnost iscjeljivanja

Naši blagoslovi ili darovi uključuju upravo onu osjećajnost koja nam donosi takvu patnju. Ta nas osjećajnost povezuje s drugom stranom, ali nam isto tako daje jaku intuiciju, prirodne sposobnosti iscjeljivanja i sposobnost kojom druge možemo s lakoćom voljeti i umiriti. Empatični ljudi često su i promišljeni, savjesni, brižni, kreativni i po prirodi sjajni slušači. Evo nekih od najbitnijih negativnih strana koje te osobine donose i u čemu je ljepota osjećajnosti.

Nesklonost kritičnosti

Empatičnim osobama dječja izreka "Štapovi i kamenje mogu me polomiti, ali riječi mi ne mogu nanijeti zlo" ne doima se osobito istinitom. Kad nas netko kritizira, skloni smo to preuveličati. Primjerice, djevojčici punoj sebe i zaljubljenoj u život netko kaže: "Ljudima bi se više sviđala da nisi tako glasna." Dok bi jedno dijete moglo odbaciti tu primjedbu smatrajući da to samo mrzovoljan roditelj treba malo tišine, osjetljivije bi se dijete moglo zatvoriti i prihvatiti grubu primjedbu kao istinitu, kao znak da je nitko ne voli dok se ponaša u skladu sa svojom prirodom. Negativne misli, primjerice "ništa ne valjam", "nisam dovoljna", "nisam dobra", stalno vam odjekuju u mislima. Kad me drugi kritiziraju, pa čak i kad sama sebe prosuđujem, fizičku reakciju osjećam u prsima, trbuhu i glavi. Katkad mi srce počne jače udarati, osjećam toplinu, a lice mi se zažari. Nije stoga nimalo čudno što ćemo dati sve od sebe kako bismo izbjegli bilo kakve primjedbe kojima nas drugi ispravljaju ili izražavaju svoje neodobravanje. No, tako možemo početi udovoljavati drugima. Bitno je shvatiti da kad dajemo sve od sebe kako bismo udovoljili drugima, počinjemo davati svoju moć svima oko sebe. Počinjete raditi sve ono što drugi žele od vas ili ono što vam donosi odobravanje, a ne ono što vam govori vaš unutarnji glas. Kad postanemo ovisni o odobravanju, isto tako gubimo moć i povezanost s vlastitim unutarnjim vodstvom, što je negativna strana izbjegavanja kritičnosti.

Ovisnost o odobravanju

Kako na brzinu možemo početi ugađati drugima? Skloni smo udovoljavati drugima pa zato nerijetko postajemo slabići ili otirači. Ako ste se ikada ispričali čak i ako niste pogriješili, ako ste se pretvarali da se slažete sa svima jer se jednostavno ne volite suprotstavljati ljudima, ako se bojite reći ne ili se osjećate odgovorno za to kako se drugi osjećaju, tada točno znate što mislim. Te nas sklonosti mogu skrenuti s puta naše svrhe, jer slijedimo stazu na koju su nas dovele želje drugih ljudi.

Mentalitet žrtve

Neke je okolnosti teže iscijeliti i ostaviti za sobom nego neke druge, ali je ipak bitno shvatiti da nitko ne mora zauvijek ostati žrtva i cilj nam uvijek mora biti da preuzmemo kontrolu nad svojim životom, a to znači i da potražimo profesionalnu pomoć ako je nužno. Međutim, neki ljudi, osobito oni koji udovoljavaju drugima, nisu motivirani odbaciti mentalitet žrtve i ponovno preuzeti život u svoje ruke. Naše stare priče o sebi kao žrtvi služe nam kao izgovor da i ne pokušamo napredovati i riskirati u životu. Kad okrivljujemo druge ili okolnosti, drugi nas više ne mogu kritizirati zbog onoga što smatraju našim nedostacima i neuspjesima.

Osjetilna preopterećenost

Osjetila nam može preopteretiti previše posla, gomila ljudi, buka, pa čak i kad gledamo ili doživimo nasilje u bilo kojem obliku, stvarnom ili nestvarnom. Cijelo vrijeme dobivam pisma ljudi koji mi govore da im je teško gledati televiziju zbog nasilnog ili depresivnog sadržaja, osobito u vijestima. Ne treba ni reći da je u ovom visokotehnološkom vremenu u kojem živimo osjetilno preopterećenje udaljeno samo za jedan klik mišem. Nikada prije u ljudskoj povijesti nismo imali na raspolaganju tako postojanu bujicu informacija. Osjetilno preopterećenje pojavljuje se i u obliku drugih ljudi, osobito onih s emocionalnim potrebama i funkcionalnim poteškoćama. Kad takvo preopterećenje izazivaju drugi, teško se isključiti iz različitih odnosa iz straha da ćemo nekoga razočarati. Jedan od razloga zbog kojih su empati tako osjetljivi na preopterećenost osjetila sastoji se i u tome što osjetilnu preopterećenost ne registrira samo um. Oni je osjećaju i u svom tijelu. Drugim riječima, u svom tijelu manifestiraju fizičke simptome ljudi koji nas okružuju. Do toga dolazi zato što često nismo u stanju razlikovati tuđe emocije od vlastitih. Odnosi propadaju jer ne učimo kako bismo smireno mogli razriješiti sukob. To je vještina koju moramo naučiti i sukobe moramo početi doživljavati kao prijatelje, umjesto da ih izbjegavamo.

Isključivanje

Vanjski je svijet bučan i zahtjevan, stoga je prvi korak da se djelotvorno naučimo nositi s osjetilnim preopterećenjem. Moramo identificirati stvari koje zagušuju naš unutarnji sustav vodstva i ovladati njima. To znači da bismo trebali utišati vanjski svijet kako bismo čuli što se događa unutra. Taj proces započnite tako što ćete donijeti jednostavnu odluku da sve svoje elektroničke naprave isključite barem na jedan cijeli dan. Ako se nikako ne možete potpuno isključiti, možda biste se mogli isključiti tri sata svake večeri i prva dva sata ujutro.

U kontaktu s nutrinom

Idući korak u procesu kojim postajete snažniji je da ostvarite kontakt sa svojim unutarnjim vodstvom. Ako se okrenete sebi, uskoro ćete imati dovoljno prostora u svom umu koji je prije bio ispunjen stresnim mislima, što vam je opterećivalo osjetila. To je kao da nismo svjesni zvuka klime sve dok je netko ne isključi, a onda iznenada "čujemo" tišinu. Tako ćete razviti dublju povezanost sa sobom i primijetiti da vam se u životu češće događaju sinkroniciteti. Primjerice, razmišljat ćete o nekome i ta će vas osoba nazvati. Ili će vam netko i ne znajući iznenada odgovoriti na pitanje o kojem već dugo razmišljate. Dok mislite o nekom problemu, na radiju biste mogli čuti pjesmu čiji tekst sadrži smisao koji se može primijeniti na vašu situaciju, donoseći vam rješenje. Isto ćete početi osjećati da vas nešto vodi i dobivat ćete više uvida. Vaša vam intuicija pomaže kad treba prebroditi oluje vanjskog svijeta.

Nedjelovanje u djelovanju

Moramo naučiti rješavati sukobe na smiren način, tako da ih ne počnemo izbjegavati. Jeste li čuli za metodu "djelovanje kroz nedjelovanje"? Taj paradoks ukazuje da je nedjelovanje katkad najbolji oblik djelovanja, ali ga možemo protumačiti i kao ideju da "blagost nadvladava snagu".

Pojačajte svoj ego

Ego uistinu prati loš glas. Uvijek se govori da ga treba potisnuti ili prevladati pod svaku cijenu. I korištenje ega na pogrdan način može dovesti do toga da pokušavamo potisnuti vlastito samopoštovanje. Svatko od nas ima ego. Ego sam po sebi nije nešto loše. On nas povezuje s osjećajem vlastitog ja. Zdrav vas ego štiti i daje vam snagu. Isto je tako bitno uzeti u obzir da postoji razlika između ega i egocentričnosti. Ego vam pruža samopouzdanje. Daje vam snagu i uvide kako biste se mogli zauzeti za sebe u situacijama u kojim se osjećate ranjivo ili vam izgleda da vas netko iskorištava. S druge strane, ako je netko egocentričan, to znači da misli samo o sebi i brine samo o sebi, često na štetu drugih.

Ljubav prema sebi

Ako vam je gumb za ego namješten na najslabije, iznimno je teško voljeti sebe. Zapravo, moramo shvatiti da je važnije najprije voljeti i poštovati sebe. Ako ne volimo sebe, i dalje ostajemo oni koji ugađaju drugima. Da bismo se oslobodili potrebe za ugađanjem drugima, moramo pripaziti na nekoliko stvari: ne smijemo tražiti izgovore za ljude koji nas iskorištavaju ili nam nanose zlo, ne smijemo pretjerano nastojati pridobiti ih za sebe kao ni prisiljavati se da oprostimo onima koji su nas povrijedili kad za to još nismo spremni, pogrešno smatrajući da je opraštanje najveća vrlina duhovnosti. Mnogi od nas imaju poteškoća s riječju "opraštanje", osobito ako nas je netko duboko povrijedio. Ali u duhu "djelovanja kroz nedjelovanja" razmislite biste li "opraštanje" mogli zamijeniti "otpuštanjem". Drugim riječima, umjesto da oprostite, otpustite ih. Otpuštate ih iz svog života tako da više nemaju nikakvu moć nad vama. Umjesto da se pitate "Kako da im oprostim?", upitajte se "Kako da ih se oslobodim?" A tada razmislite o sebi, volite i poštujte sebe, svjesni da imate moć promijeniti dinamiku bilo koje situacije.

Autentičnost

Kad vjerujete da niste dovoljno dobri, ne možete si dopustiti da budete spontani jer nemate povjerenja u sebe. Stalno sumnjate u sebe i pretjerano razmišljate prije nego što nešto poduzmete. Izgubili ste spontanost i životnu radost. Obećajte sami sebi da ćete prihvatiti svoj ego, bolje upoznati sebe, postati autentičniji i zavrijediti vlastito odobravanje, a ne odobravanje drugih.