Emocije koje nas truju iznutra - kako se konačno riješiti ljubomore i zavisti?

Svi smo nekada u životu bili nekome zavidni i ljubomorni. U većoj ili manjoj mjeri. Nažalost, postoje i oni kod kojih su zavist i ljubomora stalno prisutni. Neki od klijenata žele se riješiti tih osjećaja jer su shvatili da im dugoročno štete tj. da se osjećaju veoma loše svaki puta kad ih preplavi osjećaj zavisti i ljubomore vidjevši svoje prijatelje ili poznanike kako su npr. uspješni, dobro izgledaju, imaju stabilne veze, brak, itd. To ih muči i žele se riješiti tih osjećaja.

Neki kažu da su ljubomorni, a kad ih pitam da pojasne što to za njih znači, iz njihovih pojašnjenja ispada da se radi o zavisti, a ne ljubomori. I ljubomora i zavist često se koriste kao sinonimi ili se njihova upotreba prepliće.

Kada kažete nekome „ljubomoran sam na to kako dobro izgledaš‘‘, onda ljubomoru koristite u pogrešnom kontekstu. Drugim riječima niste ljubomorni nego zavidite osobi na dobrom izgledu.

Razlika

Zavidjeti nekome znači željeti nešto što neko drugi ima, za razliku od ljubomore koja je puno intenzivnija i toksičnija emocija koja se javlja u situacijama kada se osoba boji da će neka treća osoba narušiti odnos koji vi imate s tom osobom. Dakle, kod zavisti postoje dvije osobe u ‘‘igri‘‘, dok se kod ljubomore javlja treća osoba.

Dakle ako mislite da nekome zavidite na nečemu, i to pripisujete činjenici da ste ljubomorni, ne znači da iskazujete ljubomoru. Ukratko, zavist i ljubomora dvije su različite emocije. Ono što im je ‘‘zajedničko‘‘ jeste da je doista poželjno da ih se riješite i oslobodite jer će vam život biti puno lakši i ljepši, zato što vas truju iznutra.

Želite li uistinu biti kontaminirani iznutra?

Kako se manifestira zavist, a kako ljubomora?

Povezuje ih činjenica da se pojavljuju u nekom društvenom kontekstu i što su u našem subjektivnom doživljaju neugodne emocije. S druge strane, razlikuju se po tome što osoba može reagirati ljubomorom kada postoji relacija koja je toj osobi važna, dok se zavist javlja povodom nečega što je njoj ili njemu također jako važno.

Drugim riječima, zavist se javlja kada osoba nema ono što želi, a netko drugi to ima. To ‘‘nešto‘‘ se ne odnosi samo na materijalne stvari nego to mogu biti i nečije sposobnosti, vještine, uspjeh na poslovnom i privatnom planu, društveno okruženje koje zavisna osoba vrednuje i želi. Sve to jer osoba koja zavidi čvrsto vjeruje da je uspjeh druge osobe kojoj zavidi neopravdan i da i ona ili on to također zaslužuju.

Sva lica ljubomore

S druge strane, ljubomora je puno intenzivnija emocija i manifestira se kroz strah ljubomorne osobe da se privrženost ili ljubav između dvije osobe može urušiti ili biti ‘‘u opasnosti‘‘ zbog neke treće osobe.

Primjer 1: ‘‘Bojim se da će se moj dečko zaljubiti u moju najbolju prijateljicu‘‘. Rezultat: Moja ljubomora na prijateljicu.

Primjer 2: ‘‘Uspješna sam na poslu, ali nisam baš druželjubiva. Moja jednako tako uspješna kolegica, ima smisla za šalu, društvena je i super se slaže sa šefom‘‘. Rezultat: Moja ljubomora na kolegicu (‘‘nju šef voli više od mene‘‘).

Ljubomora se javlja u partnerskim, prijateljski odnosima, kod djece koja se bore za roditeljsku naklonost i ljubav, od strane roditelja prema djetetovim prijateljima, djeteta prema novim relacijama u životu roditelja, a nije rijetka ni ljubomora među bračnim partnerima koji ponekad mogu osjetiti ljubomoru zbog rođenja djece i narušavanja dotadašnjeg bračnog odnosa. U svakom slučaju, u pozadini ljubomore stoji nisko samopouzdanje i osjećaj nedovoljne osobne vrijednosti. Stoji podsvjesni osjećaj: ‘‘ja ne zaslužujem da me netko voli‘‘. Kako mislimo o sebi, tako i dobivamo ili ne dobivamo.

SHUTTERSTOCK

Kada govorimo o ljubomori, onda ona može poprimiti i izrazito patološki oblik. Patološka ljubomora zapravo znači jedan tip kronične zabrinutosti vezano uz neku temu ili područje života, sumnjičavost u sve i svakoga, sumanute ideje, nasilje, deluzije.

Nažalost i u zadnje vrijeme sve češće čitamo u medijskim rubrikama crne kronike o ovakvim primjerima, i to najčešće kad je već kasno. U svom blažem obliku, ljubomora može i jeste toksična za svaki odnos, a poglavito u ljubavnim odnosima. Ako ste zaljubljeni u nekoga, a imate patološki ljubomornoga partnera/partnericu, vi se stavljate u poziciju u kojoj ste stalno primorani da se opravdavate i dokazujete svoje emocije. Sve dok vam možda jednog dana ne pukne film i konačno shvatite da ste u vezi s patološki ljubomornom osobom. A znamo koje je rješenje u takvim slučajevima - udaljiti se jer su takve veze unaprijed osuđene na propast.

Uzroci

U osnovi svake ljubomore leži osjećaj kronične nesigurnosti i manjkavosti. Radi se o osobama koje podsvjesno smatraju da nisu dovoljno vrijedne da ih druge vole, i žive u stalnom strahu i brizi da će neka treća osoba zauzeti njihovo mjesto.

Nije rijedak slučaj da se u takvim situacijama ljubomorne osobe služe i manipulacijama da bi i kod druge strane izazvali ovu emociju i time dobili potvrdu ljubavi. Primjer: Čim osjeti dašak ljubomore, partner u vezi može namjerno započeti ‘‘flert‘‘ kako bi testirao hoće li se kod druge strane javiti ljubomora.

Ili u prijateljskim vezama poglavito kod djece, nisu rijetke psihološke igre i emocionalne ucjene tipa „ako ti nećeš, onda ću se ja družiti s Emom, i ona će biti moja najbolja prijateljica“.

U svakom slučaju, izdvojila bih po meni najtoksičniji i pogubniji primjer na relaciji roditelj - dijete kada se roditelj služi emocionalnim ucjenama tipa - „ako ne budeš poslušan, više ću voljeti tvoju sestru‘‘, ili ‘‘ako ne prođeš s pet, neću pričati s tobom‘‘, ‘‘ako ne upišeš gimnaziju, nemamo o čemu razgovarati‘‘. Nemate pojma koliko se roditelji koriste ovakvim i sličnim emocionalnim ucjenama nastojeći preko djece ostvariti neke svoje neostvarene ambicije i zapravo ‘‘krpajući‘‘ svoje emocionalne ožiljke. Neki nesvjesno (iz neznanja), a neki itekako svjesno (to su uglavnom roditelji s poremećenom strukturom ličnosti, najčešće narcisoidnog tipa).

Ograničavajuća uvjerenja kao rezultat roditeljskog odgojnog stila u kojem se favorizirao natjecateljski odnos, a zadovoljstvo postignutim povezivano s doživljajem trijumfa nad drugim, također su vrlo čest čimbenik koji stoji iza emocije zavisti: "Ako budem uspješnija od drugih, više ću vrijediti i drugi će me voljeti‘‘. Ti ‘‘drugi‘‘ su najčešće roditelji i prijatelji.

Ljubomora se u ranim godinama djetinjstva vezuje za relaciju djeteta s braćom i sestrama, pa npr. rođenje mlađeg, starije dijete može doživjeti svoju sestru ili brata kao prijetnju da će izgubiti ljubav roditelja. U odrasloj dobi, ideja da partner ne smije priznati pozitivnu osobinu kod nekog trećeg, da prava ljubav znači odsječenost od ostatka svijeta - neki su od primjerra neadekvatnog oblika ljubomore.

Zapravo je teško zamisliti da postoji osoba koja nikada nije osjetila nešto od navedenog. I to je super, jer njihovo prepoznavanje ukazuje na spremnost da se shvate osobne mane i nesavršenosti, i isprave se za njihovo dobro.

Prepoznavanje

Prepoznavanje može biti prvi korak prema njihovom prevladavanju. Da bi se održalo pozitivno mišljenje o sebi, a izbjegao osjećaj tjeskobe ili krivice osoba može potisnuti ove osjećaje, i tako se definira kao ‘‘dobra‘‘ jer ne reagira na ovakve načine (ljubomorom ili zavišću), što opet može biti okidač za projekciju, tj. mehanizam obrane u kojemu se neugodne i nedozvoljene emocije pripisuju drugima - tipa: "Drugi mi zavide na mojoj ljepoti i uspjehu‘‘, "Prave mi spačke jer su mi zavidni".

Također, potiskivanje ljubomore može se manifestirati i kroz okrivljavanje trećeg lica koji ‘‘Pogledaj ju, samo želi uništiti našu vezu jer je ljubomorna na mene‘‘, ili "Ona je ljubomorna i kontrolira svaki moj korak", "Ona me želi prevariti‘‘ i sl.

Prepoznati kod sebe da nam je ipak malo krivo jer je kolega dobio napredovanje na poslu ili osvojio prvu nagradu u državnom natjecanju iz povijesti, prvi je korak u prepoznavanju zavisti. Dakle, umjesto da prevrćemo po svim mogućim razlozima zašto osoba smatra da je dobiveno priznanje i uspjeh ‘‘nepravedno‘‘, korisno je dozvoliti sebi da se osjeti zavist.

Sljedeći korak može biti da se zapitate kakva je veza između mojih i tuđih uspjeha. Drugim riječima, zavist može imati i konstruktivnu dimenziju - može nam dati inspiraciju da se prisjetimo nekih naših zaboravljenih želja, neiskorištenih potencijala i talenata te se odlučimo za akciju da se pokrenemo u smjeru ostvarenja i kreacije.

Tako je i s ljubomorom (iako teže): Umjesto traženja stalnih potvrda za nešto, provjeravanju i kontroli, možete preusmjeriti svoju pozornost i fokus na preispitivanje prevladavanja vlastitog straha, ako se radi npr. o prekidu veze. Ipak, treba reći da su ovakvi napori uzaludni tj. do njih neće niti doći ako se radi o poremećenoj strukturi ličnosti (npr. narcisoidnom). Ovo pravilo vrijedi za mentalno uravnotežene osobe.

Okrenite u svoju korist zavist i ljubomoru

Emocija ljubomore može itekako biti podloga veoma agresivnih i destruktivnih obrazaca ponašanja koja mogu naštetiti kako samom pojedincu (ljubomornoj osobi) tako i drugima. Stoga je poželjno raditi prvo na prepoznavanju, a zatim na prevladavanju tih emocija s ciljem da se prevenira moguća šteta.

Sve u svemu, osjećati neugodne emocije poput ljubomore i zavisti, a imati vještine i sposobnost kontrole našeg ponašanja da nekoga ne povrijedimo, karakteristika je zdrave strukture ličnosti odnosno funkcionalnosti osobe.

Ako ste nekome zavidni na nečemu, prvo to osvijestite i iskoristite ju kako biste otvorili put da preispitate svoje želje i nađete nove načine dolaska do onoga što zapravo želite. Možda ste nekome zavidni na nečemu, a kad malo dublje razmislite, možda shvatite da to baš i nije tako. S druge strane, ljubomora vas može potaknuti kao polazna točka da se uhvatite u koštac i nadvladate neke vaše iracionalne strahove koji vas koče da napredujete u bilo kojem aspektu vašega života.

Mr.sc. Mirella Rasic Paolini, holistički psihoterapeut