Lista frustriranih likova i likica s društvenih mreža svakim je danom sve veća.
 Foto: Istock
Ugasiti profil ili ne?

Društvene (horor) mreže - začarani krug egocentrizma i borbe za svaki novi 'lajk'

Mnoge ljude svi ti virtualni cirkusi, svađe i podmetanja počnu opterećivati i smetati do te mjere da ugase profil.

Lajk za lajk. Srce za srce, komentar za komentar, podrška za podršku, sve dok aktivno podržavaš onog drugog. Ako u nekom trenutku nemaš vremena, energije ni volje kao malo majmunče samo skakutati društvenim mrežama i ostavljati lajkove i srcad, odmah padaš u očima onih koji su te do jučer podržavali i izostane njihov moćni like i komentar.

Lajkovi hrane ego

Primijetila sam da puno ljudi koji se bave kreativnim pisanjem i imaju svoje profile na društvenim mrežama, tako funkcionira. Aktivno podržavaju nekog dok god su glavni objekt njegove pažnje. Ako se u međuvremenu čovjeku dogodi život, pa postane malo manje aktivan na nekoj društvenoj mreži, automatski ide u otpisane.

Čudno je to zar ne? I tako potpuno neprirodno, barem meni, jer moj um tako ne funkcionira.

Još je čudnije ako u nekom trenutku odlučiš podvući crtu i odbiti sudjelovati u tom cirkusu. Odlučiš da ćeš svoju energiju, pažnju i fokus staviti na stvari koje su ti važne i ispunjavaju te, a to iskreno nije izigravanje nekakvog potrčka u svrhu hranjenja nečijeg ega.

Jer budimo realni, lajkovi hrane ego, a njihov manjak izaziva bijes.

I koliko god je lijepo biti praćen na Fejsu ili Instagramu i koliko god da se dobro osjećaš kad netko prepozna i cijeni tvoj rad, pretpostavka je da ćeš ono što voliš, u ovom slučaju - kreativno pisanje, raditi i dalje neovisno o količini likeova koje ćeš dobiti.

Problem nastaje kad prestaneš raditi ono što voliš, zato što to voliš, i počneš se prilagođavati drugima samo zbog njihovog odobravanja, jer njihovo odobravanje i podrška je znak da vrijediš. Ako podrška izostane, izostala je i tvoja vrijednost?

Količine ulizica niču na sve strane

Nekim ljudima koje znam, svaka se objava na društvenim mrežama pretvara u utrku i borbu za svaki novi like. Količine ulizica niču na sve strane, glume zainteresiranost i nabace prijateljsku spiku sve dok te ne dovuku na svoj kanal i tamo postaneš još jedan vjerni obožavatelj njihova lika i djela. Oni nestaju s tvojih kanala ali i dalje očekuju bezuvjetno obožavanje. Ako ono izostane jer si osoba koja ono što radi, radi iz ljubavi i nemaš potrebe hodočastiti po svim mogućim stranicama, profilima i kanalima svaki božji dan, samo da bi održavala svoju 'popularnost', padaš na rang listi i prebacuju te na listu onih koje treba zaobilaziti.

Odjednom više nisi 'in' i ako si osoba kojom je lako manipulirati, to će te povrijediti. Ako pak imaš svoj stav i nastavljaš svoj rad ili svoj hobby zato što te to iskreno veseli, nećeš se uopće zamarati umjetno stvorenim popularnostima, već ćeš biti sretan s onim brojem ljudi koji te prate jer ih iskreno zanima ono što pišeš.

Nećeš im zamjerati što ti ne lajkaju svaku objavu niti ćeš se na njih duriti kao dvanaestogodišnjak. I lista vjernih followera s vremenom će rasti. Isto ćeš tako i dalje pratiti one čiji rad ti se sviđa i koje poštuješ, neovisno o tome pratili oni tebe ili ne. To se zove zrelost.

Internetski cirkus

No, nažalost lista frustriranih likova i likica s društvenih mreža svakim je danom sve veća. Ako stojiš po strani, baviš se svojim životom i onim što te veseli i neopterećeno dijeliš svoj sadržaj i isto tako pratiš tuđi, počne te zabavljati taj cijeli igrokaz. Po učestalosti srcadi i naglom izostanku istih, vidiš tko s kim 'klika' a tko više ne.

'Ljubav' pukne istom ako ne i većom brzinom no što se rodila i do jučer frendovi, danas stoje na suprotnim stranama i virtualno se zaobilaze. A neki otvoreno i hejtaju.

Najveći je smijeh u tome što se u stvarnosti ili aktivno druže i 'vole', ili se uopće ne poznaju. Također je simpatična količina linča koju su spremni udruženo organizirati, ti virtualni 'frendovi', složni u rušenju nečijeg lika i djela i sramoćenju na internetu.

Kad povučeš crtu i shvatiš da o nekoj osobi priče šire oni koji je nikada nisu vidjeli i s njom popili kavu, kad uključiš logiku, zapravo shvatiš do koje razine ljudi žive zaluđeni svojim virtualnim ličnostima koje često veze nemaju sa životima koje zaista žive i osobnostima koje ih zaista krase. Tad dobiješ još veći poriv udaljiti se od cijele te priče, jer ti više ni njeno promatranje nije zabavno.

Zbog svega toga ne čudi ni malo trend koji je brzorastući, a to je sve veći broj gašenja profila na svim mogućim mrežama. Mnoge ljude svi ti virtualni cirkusi, svađe i podmetanja počnu opterećivati i smetati do te mjere da radije ugase profil nego da više budu uvučeni u nešto što im se ne sviđa i s njima ne rezonira.

Ako koristiš društvene mreže kao kanale za distribuciju svojih proizvoda i usluga i trudiš se doprijeti do mreže klijenata ili potencijalnih suradnika i partnera, moraš se oboružati velikom dozom strpljenja i imati zaista debele živce, jer ćeš iskreno na tim platformama doživjeti svašta.

Utješna u svemu tome je činjenica, da smo ipak inteligentna bića koja su kroz povijest dokazala da mogu prerasti svoje zablude i vlastitu egocentričnost, pa ćemo s vremenom i društvene mreže shvatiti kao mogućnost za osobni ali i društveni rast, a ne kao bojno polje za liječenje vlastitih frustracija. Isto tako shvatit ćemo i da 'pravo na mišljenje' nije isto što i pisanje uvreda na račun svega i svakog samo zato što papir, tj. u ovom slučaju tipkovnica trpi svašta.

U nekom trenu izaći ćemo iz virtualnog puberteta.

Linker
22. studeni 2024 12:51