Dr. Grunčić Krajnc: Ljudi su hipnotizirani svojim problemima, a meni dolaze kako bi se iz tog stanja probudili

Osjećate li da ste već postali jedno sa svojim problemom, samo o njemu razmišljate i razgovarate i kroz njega doživljavate sebe, krajnje je vrijeme da nešto poduzmete. Neprekidno razmišljanje o problemu, seciranje problema s bliskom prijateljicom ili partnerom ili korištenje svih mogućih alata samopomoći možda vam je zaista pomoglo da shvatite koji su uzroci vašeg problema, ali ne i da ga riješite. I dalje tapkate u mjestu, sada još više svjesni svog problema i njegovih uzroka, no i dalje bez rješenja. Bez promjena. Odgovore na to zašto ne uspijevamo riješiti probleme čak i kad osvijestimo njihove uzroke i na pitanje što mi uopće jesmo kad se odvojimo od svojih problema, nude dvije nove knjige iskusnog kliničkog hipnoterapeuta i osnivača Akademije hipnoterapije dr. Aleksandera Grunčića Krajnca: „Hipnoterapija: Zašto razumijevanje problema nije dovoljno?” i „To je to”. S autorom smo razgovarali o tome kako doći do stvarne promjene i samospoznaje, a time i do rješenja problema, o ulozi hipnoterapeuta na tom putu, zabludama o hipnozi, njegovom osobnom pristupu, ali i o tome zašto terapija ne bi trebala biti poput braka, već poput kratkog susreta koji će vam omogućiti da poletite iz gnijezda.

Što je hipnoterapija i što osoba koja se odluči na takav pristup može očekivati, a što ne?

U hipnoterapiji osoba može doživjeti stanje duboke opuštenosti i usredotočenosti. Misli koje neprestano putuju u prošlost i budućnost počinju se smirivati. Tada se otvara prostor unutarnjeg mira iz kojeg osoba može sagledati svoj problem na drugačiji način. To nije čarobni štapić koji magično uklanja sve probleme dok se osoba nalazi u nekom posebnom stanju. Osoba može očekivati da će se u njoj otvoriti prostor u kojem može pristupiti vlastitoj inteligenciji i mudrosti, koje su uvijek tu. U hipnoterapiji dobiva priliku suočiti se sa sobom i riješiti problem.

Uz hipnozu se vežu brojne zablude, s kojima se najčešće susrećete?

Neki se boje da će izgubiti kontrolu, da se neće probuditi, da se ničega neće sjećati ili da će otkriti nešto što ne žele podijeliti. Međutim, hipnoza nije isto što i nesvjestica ili gubitak vlastite volje. Osoba može biti vrlo svjesna svoje okoline, ali i onoga što se događa unutar nje - svojih osjećaja, misli i tjelesnih doživljaja. Ne radi se o tome da prestaje biti svjesna, nego da postaje dublje usredotočena na vlastito iskustvo. Ponekad kažem da ljudi već dolaze hipnotizirani - hipnotizirani svojim problemom. Na hipnoterapiju dolaze kako bi se iz tog problema probudili.

Kome hipnoterapija može biti koristan put za rješavanje problema?

Hipnoterapija može biti korisna ljudima koji se suočavaju s anksioznošću, napadajima panike, fobijama, različitim ovisnostima, ali i traumom i depresijom. Ali ne samo njima. Neki ljudi imaju dobar život, novac, obitelj i naizgled im ništa ne nedostaje. A ipak osjećaju da nešto nedostaje. Svi smo kao djeca imali snove, a onda smo ih negdje tijekom života zaboravili. Hipnoza nam može pomoći da uklonimo unutarnje blokade, ostvarimo svoj puni potencijal i prodišemo punim plućima. U pristupu koji njegujemo u našoj Akademiji hipnoterapije ne bavimo se samo rješavanjem pojedinog problema. Zanima nas i mogućnost pronalaženja trajnog mira u pozadini uma.

U knjizi „Hipnoterapija: zašto razumijevanje problema nije dovoljno” predstavljate svoj pristup hipnoterapiji. U čemu se vaš pristup razlikuje od pristupa drugih hipnoterapeuta?

Klasičan model hipnoze izgleda tako da terapeut najprije uvede klijenta u trans, a zatim mu daje sugestije. Ali tu se mogu pojaviti problemi. Neki klijenti pružaju otpor takvom načinu rada i ne uspijeva ih se tako uvesti u trans. A kada klijentu nešto sugeriramo, ne možemo unaprijed znati je li to zaista ono što mu treba. U našem pristupu polazimo od toga da se trans prirodno događa u svakodnevnom životu, često a da toga nismo ni svjesni. Te trenutke prepoznajemo i koristimo kao prirodan ulaz u trans. Pritom neprestano dobivamo povratne informacije od klijenta. Ponekad se proces odvija u obliku dubokog razgovora, u kojem terapeut prati što klijent doživljava i na temelju toga oblikuje sljedeću sugestiju. Ne idemo prema nekoj unaprijed zamišljenoj ideji, nego pratimo ono što se stvarno događa u osobi. Naš rad nije davanje pozitivnih mantri i sugestija, već idemo do korijena patnje.

Što se događa kada razumijemo problem, ali se ništa ne mijenja?

Privatni album

Razumijevanje problema i stvarna promjena nisu isto. Kako doći od jednog do drugog?

U Freudovu modelu ono čega smo svjesni samo je dio našeg unutarnjeg života. To što razumijemo problem ne znači da je to razumijevanje doprlo i do nesvjesnog uma, gdje se nalaze duboko ukorijenjena uvjerenja, obrasci i potisnute emocije. Zato nam je potrebna metoda koja nam omogućuje da pristupimo tom dubljem prostoru nesvjesnog uma, a hipnoterapija je jedna od tih metoda.

Zašto se tako teško mijenjamo čak i kada smo svjesni što je naš problem i znamo što bismo trebali napraviti? Kako prekoračiti taj jaz između razumijevanja biti problema i otpora prema promjeni?

Još kao mala djeca možemo naučiti da je osjećati ili izražavati određenu emociju vrlo opasno. Možemo to doživjeti kao prijetnju vlastitom postojanju. Tako se razvijaju duboko ukorijenjeni mehanizmi potiskivanja. Razmišljanje i analiziranje problema tada mogu postati samo još jedna strategija bijega od onoga što je potisnuto. Zato razumijevanjem problema možemo taj problem čak i dodatno učvrstiti jer ono čemu dajemo pažnju raste. To je poput staze u šumi: što češće prolazimo istom stazom, ona postaje sve utabanija. Tako i neprestanim analiziranjem možemo dodatno učvršćivati isti obrazac, umjesto da iz njega izađemo. U sigurnom terapijskom prostoru, kad tijelo osjeti da više nema opasnosti, može nam spontano omogućiti da dođemo u kontakt s tim duboko potisnutim obrascima. Tada ih možemo početi procesuirati. A ponekad nije riječ o duboko potisnutim emocijama, nego jednostavno o iskrenosti prema sebi. Neka čovjek iskreno i realno pogleda svoj život i upita se: „Što je ono što želim? Gdje sebe kompromitiram? Za što sebe prodajem?” Ponekad, kad tako iskreno pogleda u sebe, terapija mu nije ni potrebna.

Kako vi u svojoj praksi, odnosno u radu s klijentima, povezujete razumijevanje problema i iskustvo promjene?

Jednako kao što možemo razumjeti problem, a da se promjena ne dogodi, tako se i transformacija može dogoditi bez intelektualnog razumijevanja. Primjerice, važne psihološke strukture oblikuju se između prve i treće godine života, kada svjesni um još ne funkcionira na način na koji funkcionira u odrasloj dobi. Kada u hipnoterapiji radimo s tim ranim iskustvima, promjena se može dogoditi, a da ne možemo intelektualno objasniti kako je do nje došlo. To se više odvija na razini osjećaja, tjelesnog doživljaja i energije. Naravno, potrebno je obratiti se i svjesnom umu i zadovoljiti ga. Ponekad tijekom hipnoterapije klijent dođe do važnog uvida. Ali taj je uvid vrlo različit od intelektualnog razumijevanja, to je intuitivan uvid. A ponekad nema ni uvida. Klijent jednostavno osjeti da se nešto otpustilo. Ne zna što se otpustilo, samo se osjeća lakše.

Vi ne liječite samo neki akutni problem, već na neki način učite ljude da primijene iskustvo promjene u svakodnevnom životu, zar ne?

Ponekad je sasvim dovoljno da klijent dođe, riješi akutni problem i ode uživati u svom životu. Ali život je često složeniji. Nije riječ samo o onome što se događa unutar nas ili o onome što nosimo iz prošlosti. Tu su i naše tijelo, naši odnosi i ono čime se bavimo. Živimo li svoj san? Tijekom duljeg programa klijent, primjerice, može doći u kontakt sa svojom istinskom snagom i drugim unutarnjim resursima ili doći do važnog uvida. A onda je na njemu da to primijeni u svom životu. Ako netko shvati da posao koji radi nije za njega, važno je da i djeluje u skladu s tim - da napusti taj posao. Što će klijent zaista učiniti u svakodnevnom životu, nije nešto što ja ili bilo koji drugi hipnoterapeut možemo odrediti.

Uspiju li vaši klijenti usvojiti neku tehniku koju mogu primijeniti u daljnjem životu, kad se susretnu s nekim novim problemom, da lakše dođu do unutarnje promjene?

Ovo možda zvuči grubo, ali cilj je riješiti se klijenta: da mu više nisam potreban. Zašto? Klijent je često već bio u mnogim odnosima koji su mu oduzimali snagu: s roditeljima, učiteljima, pojedinim prijateljima, pa čak i nekim terapeutima. Nije poanta govoriti čovjeku što s njim nije u redu, što bi trebao raditi, što bi trebao promijeniti i kakav bi trebao biti. Ne treba mu još jedan odnos koji mu to određuje. Terapija ne bi trebala biti poput braka. Trebala bi biti poput susreta s nekim dok hodaš po planini, tko ti samo predloži da možda kreneš drugom stazom. I to je sve. Ptica treba poletjeti iz gnijezda, a ne dobiti nove okove. Naravno, ono što klijenti nauče tijekom seansi mogu primijeniti u svakodnevnom životu. To se često događa spontano. Prestanu raditi ono što su prije radili i jednostavno dopuste da život teče.

Što je zapravo cilj osobne promjene, „popraviti” sebe ili bolje upoznati sebe?

Nikako popravljati sebe. To je ono što ste cijelo vrijeme radili i što su vam drugi govorili da trebate raditi. Kad odete u šumu, treba li neki dio prirode popravljati? A upoznati sebe - to je nešto drugo. Jeste li ikada pogledali u sebe? Postoji priča o prosjaku koji je cijeli život sjedio na sanduku i prosio. Jednoga dana netko ga je upitao: „Jesi li ikada pogledao što je u tom sanduku?” Otvorio ga je i otkrio da je pun zlata.

U knjizi „To je to” ne bavite se toliko pitanjem kako riješiti problem, već samospoznajom. To je na neki način logičan dodatak prvoj knjizi jer bez samospoznaje teško je doći do stvarne unutarnje promjene, zar ne?

Jedan je mudrac rekao da je najveći dar koji možemo dati ovome svijetu - spoznati sebe. Ali upoznao sam mnoge takozvane prosvijetljene ljude koji su spoznali sebe, a i dalje su imali brojne destruktivne obrasce i zapravo nanosili štetu drugim ljudima. S druge strane, mnogi su ljudi na Zapadu išli na psihoterapiju i uglačali svoj ego, pa su ljubazni i pristojni. Ali, nažalost, i dalje ne poznaju sebe. Zato bi, u idealnom slučaju, stvarna transformacija trebala obuhvatiti obje razine.

Što je po vama samospoznaja?

Ljudi si rijetko postavljaju duboka pitanja, primjerice: „Što želim?” A još je snažnije pitanje: „Tko sam ja?” Razmislite tko ste vi. Jeste li svoje tijelo, svoje ruke, svoje noge? Jeste li svoje misli koje dolaze i prolaze? Jeste li svoji osjećaji koji dolaze i prolaze? Jeste li uloga koju igrate u ovom društvu? Sve se to mijenja. A što se ne mijenja? To je ono što moramo spoznati.

Samospoznaja nije lak proces, pogotovo u današnjem kaotičnom vremenu kad rijetko imamo trenutak mira da se posvetimo introspekciji. Nudi li ova knjiga put kako doći do nje?

Za razliku od mnogih knjiga o ovoj temi, koje uglavnom dolaze od indijskih mudraca, knjiga „To je to” ima sedam poglavlja koja na strukturiran način vode čovjeka od poistovjećivanja s egom do transcendentalne slobode. Knjiga nam može pomoći na tom putu, kao i terapeut i duhovni učitelj. Ali krajnji učitelj je život: on će nas slomiti. Razbit će tu staru, neupotrebljivu ljušturu i tada se može pojaviti nešto veće.

Vodite li vi u svom terapijskom radu klijente do samospoznaje?

Tijekom hipnoze možemo brzo zaobići um koji neprestano putuje iz prošlosti u budućnost i doći u stanje bez misli, u kojem osjećamo povezanost i jedinstvo s cijelim svemirom. Ali to je samo iskustvo. Utjeloviti to iskustvo u svom životu nešto je sasvim drugo. To je cjeloživotna predanost istini - biti iskren prema sebi.

Prolazite li, kroz rad s klijentima, i sami svoj put samospoznaje? Što ste naučili kroz više od 5.000 tretmana?

Da. Svaku osobu koju susretnemo vidim kao odraz jednog aspekta nas samih. To je poput dvaju stabala koja na površini izgledaju odvojeno, a ispod zemlje su povezana korijenjem. Tako gledam i na terapijski rad. Kroz rad s klijentima vidim koliko je još naslaga na mojem vlastitom ogledalu.

Naučio sam da se, kako idemo sve dublje u sebe, otvaraju novi i novi slojevi. Kako ti slojevi otpadaju, naš život dobiva veću dubinu. Dolazi više radosti, više ispunjenosti i veći osjećaj smisla. To je ono što sam naučio o sebi, uz sve praktično što sam naučio o hipnoterapiji - tehnikama, intervencijama, indikacijama, kontraindikacijama i svemu ostalome.

Kako uopće možemo znati da smo došli do samospoznaje, da je „to - to”? Osjetimo li nešto drugačije, počinjemo li drugačije razmišljati, reagirati...?

Ovdje se sjetim završetka svoje omiljene knjige, The Power of Now Eckharta Tollea. Na pitanje: „Kako ću znati da sam se predao?” on odgovara: „Kada više ne budete imali potrebu postavljati to pitanje.” I dalje funkcioniramo kao ljudska bića, sa svim svojim emocijama, dobrim i lošim navikama, dobrim i lošim osobinama. Zapravo postajemo još ljudskiji. Kako kažu mudraci: sve je isto, a sve je drugačije.

Za nekoga tko se možda dvoumi, u čemu se ovaj hipnoterapeutski pristup terapiji razlikuje od psihološke terapije? Kako netko može procijeniti što je za njega bolji izbor?

Ako je nekome dosta razmišljanja o problemu, analiziranja problema, razgovaranja o problemu i racionaliziranja problema i spreman je s time potpuno stati, onda bi ovaj pristup mogao biti za njega. Ali prije početka hipnoterapije uvijek je dobro razgovarati s hipnoterapeutom s kojim ćete raditi. On će procijeniti indikacije i kontraindikacije, a zajedno ćete vidjeti odgovarate li jedno drugome za suradnju.

Što zapravo čitatelj ovih knjiga može očekivati? Otvaraju li one nove poglede na probleme, život i samog sebe ili već mogu lagano uvesti čitatelja na put samospoznaje i promjene?

Da ne pokvarim doživljaj, reći ću samo da se u knjizi „Hipnoterapija: Zašto razumijevanje problema nije dovoljno” bavim pitanjem unutarnje promjene, a u knjizi „To je to” pitanjem tko smo izvan svojih misli i problema. Neka čitatelj pročita obje i sam otkrije što mu donose.

Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji sa Satsang AGK, izobraževanje in savetovanje, Aleksander Grunčić Krajnc, dr. med., s. p.