Djeci vraćaju osmijeh na lica: 'Najljepše je kad se suze osuše smijehom'

- Nastupamo na najmanjim pozornicama na svijetu pa kada se par klaunova pojavi na vratima bolničke sobe, soba se oboja nekim novim svjetlom koje donese klaunska igra. Ima slučajeva kada je povratna reakcija sramežljivija ili iz nekog drugog razloga suzdržana, ali i tada se u očima bolesnog djeteta može nazrijeti iskra radosti i pritajeni smiješak. Mnogo nam znači spoznaja da smo mališanima barem na trenutak uljepšali teške, bolničke dane - govore nam Zoran Vukić (Dr. Ludek) i Petra Bokić (sestra Livadić) iz Crvenih nosova.

Donose osmijeh i životnu radost

Misija, motivacija i nagrada Crvenih nosova klaunova-doktora je donijeti osmijeh i životnu radost tamo gdje su prisutni tuga, strah i bol. Oni pružaju psihosocijalnu podršku ljudima koji su bolesni, nemoćni i pate, prvenstveno djeci na liječenju u bolnicama, pomoću humora i životne radosti. Zoran Vukić (44), umjetnički direktor i jedan od osnivača Crvenih nosova, klaun je već skoro 25 godina, a od 2003. je i aktivni klaun-doktor.

- U toj priči našao sam se namjerno, odnosno ostvario mi se životni san da sa nekolicinom kolega istomišljenika posadimo sjeme klaun-doktorske izvrsnosti, i izgradimo sistem koji će odnjegovati vrhunske izvedbene znalce koji se okupljaju oko ideje donošenja osmijeha ljudima u potrebi - rekao nam je. Zoranova prva klaun vizita je bila 2003. godine na Šalati, na odjelu dječje hemato-onkologije. Tada je održavao posjete u vidu predstava za svu okupljenu djecu sa odjela i pozitivno uzbuđenje je uvijek, kaže, bilo prisutno.

Prvi susreti s djecom

Petra Bokić (35), odgajateljica i dramski pedagog u Crvenim nosovima je šest godina te je, kaže, prvi susret s djecom bio čista šumeća tableta radosti, možda čak i vatromet sreće, smijeha, ideja i želje da u tom trenutku da sve što zna, umije, ima, a i nema. Reakcije mališana su, kažu Zoran i Petra, u pravilu odlične.

- Djeca često zaborave na svoje tegobe, kada su klaunovi-doktori na odjelu, ali od djece se to, nekako i očekuje. Često nam je veći uspjeh oraspoložiti roditelje, skrenuti im pažnju od strepnje nad zdravljem djeteta te smo ponosni na trenutke kada ih uspijemo rasteretiti brige. Kada su djeca u teškom stanju ili spavaju ili prilikom buđenja iz anestezije, svoje nastupe posvetimo roditeljima, koji su često zahvalni za kratko druženje koje ih odvede na kratko poetsko putovanje sa klaunovima - govori Zoran.

- Nije ni svaki dan savršen za klauna ili klaunicu, i mi smo ljudi sa svime što to može uključivati i možemo si priznati slabe trenutke ili pomanjkanje snage, ali kada već u prvoj sobi dobiješ pozitivnu reakciju, jednostavno dobivaš polet, ushit, krila da nastaviš i održiš vizitu na tom valu pozitive. Primijetio sam da se nakon mnogih vizita osjetim punijih životnih baterija nego prije početka pa samim time i ohrabruje pomisao i ideja da naše djelovanje ima i terapeutski učinak na pacijente te da im naš klaunski pristup daje novu snagu za borbu sa teškim zdravstvenim situacijama - rekao je.

Privatni album

Najljepši trenuci su im svi oni koji su vezani za ozdravljenje i odlazak iz bolnice.

Najljepši trenuci

Zoran: Najljepši trenuci su svi oni koji su vezani za ozdravljenje i odlazak iz bolnice, ali ima tu i proslavljenih rođendana, imendana, Božića, Novih godina, praznika i malih čuda koja se događaju na svakodnevnoj bazi…

Petra: Najljepše je kad se suze osuše smijehom. Čudo, ljudi moji. Kad se prolazeći hodnikom i ulazeći iz sobe u sobu osvrneš iza sebe i pogledaš radost koju si zajedno sa svima posijao. Gledaš kako raste pa još malo zaliješ…

Najtužniji trenuci

Zoran: Najtužnije je onda kada shvatiš da je dijete u bolnici postalo sastavni dio postelje, kada mjesecima uporno dolazimo i srećemo neke sada već stare prijatelje i da se njihovo zdravstveno stanje ne popravlja i kao da nema na tragu pozitivne perspektive. Najintenzivniji takav trenutak je bio na samim počecima naših redovnih vizita, kada sam nespreman bio doslovno uguran u sobu u kojoj je dječak bio na samrti… Nekoliko minuta prije 'odlaska', smogao je snage pogledati u mom smjeru i pogledom govoreći "sve će biti u redu" uputio blagi osmijeh klaunu kojem su suze tekle u potocima.

Petra: Iskreno najtužnije mi je vidjeti djecu čiji roditelji nisu u mogućnosti biti u bolnici s njima. Male bebe koje leže u kinderbetu. Također mi je teško ići na dječju psihijatriju iako se sad stvari tamo mijenjaju pa je odmah pozitivnije. Teško mi je vidjeti roditelje koji su izgubili nadu ili u potpunom strahu dok čekaju dijete s operacije. Tad je zagrljaj lijek.

Pokloni u obliku pjesme

- Uvijek u vrijeme blagdana imamo pojačani broj aktivnosti, a i od redovnih programa ne odustajemo niti za praznike, jer to je ono po čemu se razlikujemo od ostalih. Većini je lako donirati u božićno vrijeme jer se to na neki način i očekuje, ali onda se svi nekako povuku na praznike, a mi smo preponosni da entuzijazam kod klaunova ne jenjava, već da imaju mogućnost i potrebu doprijeti do što je više moguće djece i u vrijeme kada su se svi drugi povukli - kažu.

Što su naučili o sebi

Zoran:

• Svi potencijalni problemi s kojima se susrećemo u životu su minorni dok god je zdravlja i da mnogim životnim situacijama trebamo pristupati manje ozbiljno.
• Spoznao sam i ljepotu sadašnjeg trenutka, koji kada ga osvijestimo, odnosi sve potencijalne probleme u drugi plan, a pridonosi buđenju unutrašnje radosti i snage, dovoljne za cijeli svijet.
• Potvrdio sam neke davne pretpostavke, kao što je dječja iskrenost i direktan feedback, gdje djeca kao najiskreniji kritičari usmjeravaju svaku našu izvedbu u smjeru poboljšanja i napredovanja.
• Sve ovo nam pomaže da postanemo bolji ljudi i kvalitetni suradnici i partneri u svim aspektima života.

Petra:

• Mogu više nego što sam mislila.
• Više ne žalim ljude pa tako i ni one sa posebnim potrebama, ne bojim se njihove različitosti. Pristupam im otvorena srca i ravnopravno, jer oni to zaslužuju.
• Naučila sam biti prisutnija.
• Prihvatila sam i sebe kroz ovaj posao.
• U životu možemo sve što nam dođe i da je strah od nečega što se nije ni dogodilo nepotreban.

Privatni album

'Svi potencijalni problemi sa kojima se susrećemo u životu su minorni dok god je zdravlja.'

Kakva je edukacija potrebna da bi netko postao dio tima Crveni nosovi?

- Prvenstveno, u rad uključujemo ljude sa određenim životnim iskustvom, kao i sa iskustvom scenskog nastupa pa pozivamo na suradnju profesionalne umjetnike iz domene izvedbenih umjetnosti (glumci, glazbenici, cirkuski umjetnici, zabavljači, mađioničari…). Nakon ostvarenih uvjeta na prvoj audicijskoj radionici, pozivamo na suradnju one koji imaju "ono nešto", iskru radosti i volju za daljnjim usavršavanjem i razvijanjem u klaunskom izričaju. Unutar Crvenih nosova i na međunarodnoj razini imamo razrađen sustav edukacije i praćenja razvoja kroz curricuulum klaunova-doktora te kontinuirano organiziramo masterclass radionice - rekao nam je Vukić.

Koliko često obilaze bolnice

- Kad se sve sagleda na redovnoj bazi gotovo svaki dan smo u nekoj od bolnica koje posjećujemo i to u 5 različitih gradova: Osijeku, Rijeci, Zadru, Splitu i Zagrebu. Također odlazimo u domove umirovljenika u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, jer nećete vjerovati, ali tamo su ljudi jako potrebiti za životnom radosti. Naslušamo se mudrih i smiješnih životnih priča. U 2016. godini planiramo početi redovne posjete Vinkovcima i Vukovara. Ovim putem bih zahvalila svim donatorima koji zajedno s nama šire ovu priču diljem Lijepe naše. A nas redovnih klaunova je za sad 20.