Davno sam odustala čekati 1. 1. za promjene kratkog vijeka. Svoje potrebe osluškujem baš svaki dan, a to želim i vama

I eto ga, stigao kraj 2024. Kao i svake prethodne u zraku su rezimei protekle godine, razna nabrajanja od uspjeha do neuspjeha, gubitaka i dobitaka, ali i planovi, želje i projekcije za iduću, 2025. Sve isto kao i svake godine do sad, vrtimo se oko nekog datuma koji je zapravo izmišljen baš zbog toga, da se reorganiziramo, što nerijetko i napravimo ali ne zaživi dulje od par dana. Bilo da se radi o prehrambenim režimima, navikama ili poslovnim idejama, rijetki su oni koji novogodišnje odluke i ciljeve sprovedu u djelo.

Davno sam odustala čekati početak godine za promjene

Davno sam odustala od toga ne samo jer ih se ne bih držala (nekad čak i bih) nego sam jedna od onih osoba koja, kad svi nešto moraju ili planiraju, e sad baš ja neću. Inatljiva sam po horoskopu i kad je nešto moderno, mene zaobiđe i ne zanima me. Tako je i s novogodišnjim odlukama koje ne radim i ne donosim. Da mijenjam stvari na bolje, da, i da planiram i želim neke promjene u svom kako privatnom tako i poslovnom životu, apsolutno da, ali za to ne čekam prvi u mjesecu ili početak godine. Kad se osjećam spremnom za bilo što to i napravim, od banalne stvari poput izbacivanja neke namirnice iz prehrane do otvaranja obrta ili promjene posla, nisam čekala neki termin nego je bitnije bilo osluškivati sebe i svoje potrebe i mogućnosti.

Naravno, kad su oko tebe (u virtualnom i u realnom svijetu) teško se ne oduprijeti porivu da barem odvrtiš proteklu godinu mislima i ne jednom mi se dogodilo, a bome sam i to javno napisala, da sam rekla da jedva čekam da 2024. završi. Iskustvo mi govori da primjenom zadnje brojke na kraju datuma neće ništa riješiti i promijeniti, ali jednako tako i vrlo vjerojatno placebo efekt ti donese neku svježinu tog prvog siječnja i bude nekako, barem meni i barem privremeno, lakše boriti se sa stvarima koje tegliš ne od 2024. nego pitaj boga od kada. Nije loše, i to mi je iskustvo pokazalo, riješiti neke stvari, prekrižiti i ostaviti pa čak i demonstrativno u godini iza sebe ako mi to daje neku bistrinu u glavi i mislima, ako zbog toga bolje spavam i lakše funkcioniram.

Dvije krajnosti

Sad kad gledam što si želim i što planiram u 2025. vidim dvije krajnosti, potpuno ništavilo i potpuno obilje svega (od novca, ideja, putovanja, ljudi...) i znam zašto su mi u glavi dva ekstrema. Zbog iskustva s 2024. kad sam si nakrcala svega, svakoga i svačega boreći se da preživim sve ono na što nisam mogla utjecati. U 2025. ulazim iscrpljena, ali zahvalna na lekcijama i na tome da sam preživjela i kako. Ne planiram, ali želim si neke stvari i događaje i doći će jer granice su konačno jasnije postavljene, a prioriteti su se iskristalizirali na najteži mogući način. Što ću pisati krajem 2025. ne zna nitko, ne znam ni ja, ali poprilično sam sigurna da ću biti na boljem mjestu nego što sam sada, zdravija, odmornija i ispunjenija.

Svima vama, sebi prvoj, želim da u 2025. više živite, a manje preživljavate. Da se smijete iz pupka dok vas ne počne grčiti, da hodate i krećete se, da sjajite.

Sretna vam i sjajna 2025.!

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku.