Biti bolja osoba ne možeš samo željeti, za to trebaš pošteno 'zasukati rukave'

S vremena na vrijeme, dogode nam se "loša" iskustva. Puknu odnosi, donesemo krivu odluku, ponesemo se glupo ili loše reagiramo na tuđe riječi ili djela. Sve je to normalno, jer ljudi smo.

Kako vama, tako i meni, događa se život. Na mnoge stvari mogu utjecati, a na mnoge ne. Osobito ne mogu mijenjati svoje loše odluke iz prošlosti, niti mogu mijenjati druge ljude. Ali mogu birati kako ću živjeti danas i kako ću živjeti sutra, zar ne?

Posljednjih tjedana svjedočim velikim promjenama u svom životu. Netko bi rekao, pa to je "K’o iz neba pa u rebra." ali zapravo nije. U moj život ušle su neke osobe kojima se nisam nadala ni u najluđim snovima, a isto tako vratile su se osobe koje sam jako voljela i mislila da su nam se putevi zauvijek razišli ili zapravo jako zahladili.

Mala čuda na djelu.

No stvar je u tome da sam sama sebi oprostila što sam u određenim životnim trenucima bila, pa… takva kakva sam bila, što je na kraju dovelo do toga da se odnosi zahlade. Sad ćete reći - ali morali su i oni tu donositi svoje odluke pa da to ispadne tako.

Naravno, ali ne mogu stvarima prilaziti gledajući ih tuđim očima, već samo svojim. Nikada ništa što se događa nije do drugih ljudi, do mene je. Bilo dobro ili loše, ako je to moje iskustvo, isključivo je do mene.

Nisam uzvraćala

Kad su me neki ljudi tračali, drugi su od mene očekivali da ću uzvratiti na isti ili još gori način, no nisam to napravila. Zašto? Nije to zato što sam neki svetac, već je to zbog činjenice da sve što radim drugima, zapravo radim sebi.

Ako imam nesuglasicu s nekim i taj me proziva ili napada, što dobivam ako uzvratim?

Mnogi će reći:

- Pravdu. Oko za oko, zub za zub!

-Nije ni on svetac. Imaš materijala o njemu, pa udari!

- Pusti, karma će mu vratiti! Itd.

Sve su to rečenice kojih sam se masu puta naslušala kao i vi. Mnoge sam izgovorila. Priznajem na glas, jer mijenjati sebe na bolje možemo isključivo kad se pomirimo s lošim segmentima vlastite ličnosti. Tek tad osvijestimo sve što smo krivo radili, sve čemu smo krivo pristupali i sve što zapravo na sebi želimo poboljšati. To je kao mali demon unutar nas kojeg svjesno i podsvjesno hranimo, pa onda u određenom trenutku shvatimo da ako želimo da taj demon iščezne, trebamo ga prestati hraniti.

Zbog toga sam prestala govoriti loše o drugima, pa sve rjeđe čujem da netko govori nešto loše o meni. Prestala sam istjerivati pravdu i upirati prstom u druge, pa više ne čujem da netko upire prstom u mene. Prestala sam željeti da nekome “karma vrati milo za drago”, jer sam shvatila da tuđa životna iskustva veze nemaju s mojim željama i mojim poimanjem dobra i zla, pravde, osvete i ostalih gluposti.

Dio krivice je i na nama

Odlučila sam postupiti koliko god mogu ispravno prema onima prema kojima sam se ogriješila, jednako kao i prema onima koji su se ogriješili o mene. Nakon toga odlučila sam se okrenuti sebi.

Takav stav nije baš naišao na odobravanje meni bliskih ljudi, jer su osjećali težinu nepravde koja mi je nanesena, nesvjesni da snosim dio krivice i da su stvari takve, jer svi upetljani u priču imaju putra na glavi. Kad sam rekla da nipošto neću uzvraćati mnogi su se na mene naljutili, od članova obitelji do najbližih prijatelja. Bilo je to kao da sam odjednom počela tvrditi da je sunce zeleno, dok oni znaju da je sunce jedino i isključivo žuto.

Od tad je prošlo mnogo vremena. Umjesto da gajim loše emocije, da sjedim i čekam "ruku pravde" ili karme ili svemira, odlučila sam se baviti sobom. Prvo sam na list papira stavila činjenice koje su me dovele u loše odnose s tih par ljudi. Onda sam shvatila što sam to točno, kada i gdje napravila krivo. Onda sam odlučila da više ne želim biti naivna, prgava i tvrdoglava. Nakon toga sam sastavila listu svojih mana / demona, koje bih željela prestati hraniti, ali isto tako sam sastavila i listu svojih karakteristika koje bih željela da prevladaju, pa da postanem osoba kakva želim biti. Na kraju učinila sam najvažniji korak, okrenula sam se ljudima koji mi mogu pomoći da ispravim neke loše stvari i prestala sam se baviti drugim ljudima.

Donijela sam najvažniju odluku u svom životu - neovisno o tome što netko učinio, rekao, napisao o meni, ja neću o tome misliti, neću se time baviti, neću na to reagirati i neću o tome razmišljati. I najvažnije neću toj osobi željeti ništa loše.

I onda se dogodi...

Nije se preko noći dogodilo ništa spektakularno, ali kako je vrijeme prolazilo, a ja sam umjesto stava: "E vidjet ćeš ti…" prakticirala "It’s okey. U svemu lošem nešto dobro." - počele su se događati stvari s početka ovog teksta. Tako sam se ponovno zbližila s osobom koja mi mnogo znači i dugo je bila uz mene, a lani smo se posvadile oko gluposti. Sprijateljila sam se s nekim ljudima za koje sam mislila da nema ni teoretske šanse da bi se ikada družili s običnom ženom poput mene, a kad bi me slučajni životni suputnici upitali za one koji se na mene ljute, skrenula bih pažnju na kvalitete koje ti ljudi imaju, iako nisu više dio mog života. Jer zbog tih su kvaliteta jednom i bili dijelom moje životne staze.

"Ratovi" oko mene prestali su bjesniti jer u meni se više nije vodio rat. Odabrala sam drugačiji pristup, drugačiji put i drugačiju sebe.

I sviđam se sama sebi ovakva. Bavim se stvarima koje sam oduvijek htjela, a ne onima koje su mi donosile frustracije. Bolje se osjećam cijeneći ljude i njihove kvalitete, ne frčući ljubomorno nosom. Moji odnosi su iskreni, duboki i topli. I sve se to desilo zato što sam shvatila da je sve što mi se oko mene sviđa i ne sviđa plod mojih stavova i mog ponašanja.

To je iskustvo koje je za mene obilježilo ovu godinu i pomoglo mi da sagledam svoj život, vlastitu osobu, odnose koje njegujem, kao i one koji su ostali iza mene.