Smršavio sam 70 kg i jeo sam sve, ali u drugačijim omjerima

piše dr. Dražen Gorjanski

Program osječkog smanjivanja težine (POST) program je trajnog ozdravljenja od pretilosti, ne zabranjuje ni jednu namirnicu, a zdravu težinu ostvaruje na prirodni način. Polaznici se i nakon završetka osnovnog programa sastaju jednom mjesečno kako bi se družili, razmijenili nova iskustva, čuli pokoju medicinsku zanimljivost i bili jedni drugima potpora. Jedno nedavno druženje, uz sve navedeno, bilo je osobito zanimljivo jer je POST dobio šampiona mršavljenja koji je do sada smršavio 71,2 kilograma. Jurica Lukić u program POST ušao je početkom rujna prošle godine s težinom od 157 kg, a 15. kolovoza 2022. vaga je pokazala 85,8 kg. Preračunato u postotke, gospodin Lukić je za 11,5 mjeseci izgubio 45,4 posto svoje prvotne težine ili, u odnosu na višak kilograma s kojima je ušao u program, riječ je o gubitku 88,1 posto suvišnih kilograma. Želeći pomoći i drugima koji se bore s pretilošću, ispričao je svoje iskustvo.

Kada ste počeli primjećivati da imate problem s težinom?

- Oduvijek sam bio pretio. I na prvim fotografijama koje imam bio sam bucmasto dijete, tako da sam pretilost prihvatio kao nešto normalno. Uz to, do prije 4-5 godina nisam imao nikakvih tegoba, tlak i šećer bili su normalni, a kretao sam se vrlo malo pa nisam ni primijetio da mi mojih 150-160 kilograma predstavlja problem. Tek sam posljednjih nekoliko godina primijetio kako idući s kolegama na pauzu ili na piće, nakon 50-60 metara počinjem zaostajati i teško disati. Tada sam počeo s raznim dijetama koje bi se temeljile na zabranama i vježbanju i bile su uspješne u prvo vrijeme. No, kada bih počeo jesti svu hranu, uskoro bi se ne samo vratio na prvotnu težinu nego bih uvijek dobio i desetak kilograma viška. Tada su se i tegobe počele umnažati: prvo je počelo sa stalnom žgaravicom, i to takvom da sam uvijek imao pune džepove lijekova protiv kiseline i sode bikarbone. Potom je došlo hrkanje, a onda se javila stalna potreba na mokrenjem tijekom noći i sve teže kretanje. Osobit poticaj za mršavljenje dobio sam kada mi se tijekom dana počelo toliko spavati da bih znao zaspati usred razgovora ili posla, a kako na poslu upravljam teškim strojevima, to je postalo opasno. S obzirom na to da dijete nisu pomagale, počeo sam razmišljati o operaciji i već dogovorio pregled, no tada je došla korona, operacije su se odgađale, a u međuvremenu sam čuo za POST. Bilo je to posljednje što sam mogao probati - kaže Jurica Lukić.

Što je bio glavni uzrok vašeg debljanja?

- Ja sam tip koji je jeo iz dosade. Gledam TV pa mi je dosadno i onda počnem nešto grickati. Ako je to bilo slatko, nakon toga bih trebao nešto slano, a potom ponovno nešto slatko. Nikada nisam jeo zbog utjehe ili zbog stresa, nego jednostavno po nekoj navici - kad mi je god bilo dosadno, počeo bih jesti.

Jeste li inače otporni na stres? Naime, nekima je stres glavni uzrok debljanja.

-Nisam osoba koju događaji mogu izbaciti iz takta. Iako na sastancima POST-a čujem kako je netko doživio ovakav ili onakav stres pa je morao početi jesti, to u mojem slučaju ne vrijedi. Ulaskom u program mršavljenja zacrtao sam si što želim i nema tog stresa ili događaja koji bi me skrenuo s puta. Tijekom osnovnog programa dva sam puta mijenjao posao, prošao Božić, Uskrs, Novu godinu, svatove, rođendane, krizme i razna slavlja, ali ni jednom nisam izašao iz vremenskog okvira u kojemu jedem ili preskočio svoj zacrtani post. Morate si postaviti prioritete. Za mene je prioritet i jedino važno bilo smršavjeti, a sve je drugo bilo sporedno - kaže Jurica Lukić. Točno je isplanirao koliko želi smršavjeti u kojoj fazi programa mršavljenja. U osnovnom programu postavio je cilj smršavjeti 40 kilograma, a potom za sedam mjeseci još 30 tako da nakon godinu dana smršavi ukupno 70 kilograma.

- Srećom, POST mi je od prvog dana sjeo pa sam shvatio da će to biti moje trajno rješenje problema pretilosti, što mi je davalo dodatni poticaj. Doduše, malo sam požurio i plan ispunio i ranije, ali to je to - imati jasan cilj i svu energiju usmjeriti prema tome. Tada nema promašaja - ističe Jurica.

Za razliku od brojnih dijeta koje ste ranije probali, POST vam je, kako kažete - sjeo. Po čemu je bio drugačiji?

- Mislim da je najvažnije što nije bilo nikakvih zabrana niti obaveza, nije bilo zabrane bilo koje namirnice niti zahtjeva da se mora vježbati. Mislim da su zabrane ono što uništava svaki pokušaj mršavljenja. Ide to neko vrijeme, čovjek se muči i izdrži, osobito ako uspješno mršavi, ali na duže staze svaka zabrana ipak pada u vodu. Bar je tako bilo u mome slučaju. Uz to, to je prvi program u kojem sam se mogao potpuno prepustiti i s povjerenjem ga provoditi točno kako su voditelji govorili. Važno je da program vode liječnici; ipak se njima vjeruje, osobito ako su i sami vitki. Nezgodno je kada liječnici kažu pacijentu da treba smršavjeti, a oni sami imaju višak kilograma. I to druženje, tjedna predavanja, razgovori u skupini i slanje izvješća imaju veliku važnost. Ja sam natjecateljski tip i kada sam već ušao u program, davao sam sve od sebe. Bilo je poticajno vidjeti kako su i drugi uspješni, to me je dodatno motiviralo da i ja budem što bolji - opisao je Jurica Lukić.

Jeste li imali poteškoća s okolinom. Naime, nakon početnog gubitka 15-20 kilograma okolina počinje govoriti kako to nije zdravo, kako treba prestati…

- Srećom, nisam. Čini se da su svi oko mene znatno bolje uočavali poteškoće u kojima se nalazim pa su bili sretni što sam počeo mršavjeti. Bilo je sumnji hoću li izdržati, ali ne i odgovaranja. Istini za volju, sada nakon gubitka 70 kilograma čujem kako bi bilo vrijeme da se zaustavim na dostignutom. Neki ljudi nakon operacija podvezivanja želuca i mršavljenja imaju poteškoća s vlastitim identitetom, iako znatno smršave, ipak se i dalje doživljavaju pretilima - kaže Jurica. On nije imao sličnih teškoća

- Ne pamtim sebe kao vitku osobu, oduvijek sam imao podosta kilograma. No svoj identitet nisam crpio iz broja kilograma ili linije; ja sam bio ja neovisno o vanjskom izgledu. I sada osjećam da sam ja - ja, doduše znatno lakši, zdraviji i pokretljiviji nego ranije, ali ne netko drugi, nego ja sam – objašnjava Jurica.

Približavate se krajnjem cilju i željenom broju kilograma. Kako planirate zaustaviti daljnje mršavljenje?

- Sada sam prozor (vrijeme u kojem se može jesti) produžio na devet sati iako zapravo i dalje jedem kao i ranije, što znači zapravo dva obroka dnevno: jedan na poslu i jedan kada dođem kući. Nekako mi se tijelo priviknulo na takav raspored pa nemam potrebe više jesti. Inače, u programu je prozor vrijeme od osam sati u kojem se jede. Ostalih 16 sati u danu smije se samo piti, i to isključivo vodu ili nezaslađeni čaj i kavu. Jelovnik nisam bitno mijenjao pa ni tu nema veće promjene. Valjda će se samo zaustaviti kada je dovoljno.

Nekad i sad

privatna arhiva

Rekli ste da jelovnik niste bitnije mijenjali. Što jedete?

- Da, vrsta hrane koju jedem ostala je ista, samo su se izmijenili omjeri. Ja sam izraziti mesojed i meni bez mesa nema obroka. Tako je bilo prije, a tako je i sada. Slatko jedem i dalje… Ukratko, nisam izbacio ni jednu namirnicu. Sada jedem znatno više povrća i voća nego ranije, ali se ne odričem ni slatkog. Doduše, ranije je to morala biti čokolada od 300 grama, sada mi je dovoljan jedan red da me zasiti. Ne jednom sam na primjedbe prijatelja koji bi govorili: "Ma da, ti sada mršaviš, ali vidjet ćeš kada počneš sve jesti kako ćeš se opet udebljati", odgovarao: "Ali ja i sada sve jedem, a mršavim". To im nikako nije bilo jasno. Doduše, jednu stvar sam bitno promijenio, a to je odnos prema hrani koja ostane nakon jela. Prije bi bilo uvijek: "Pojest ću da se ne baci", ali sada toga više nema. Supruga kuha manje, odnosno primjereno tako da hrane ne ostaje, ali ako ipak ostane, to se baca; ne želim više biti kanta za smeće - kaže Jurica.

Što biste poručili osobama koje muči pretilost?

- Mršavljenje je zahtjevan zadatak i nemojte ga podcjenjivati. Dobro razmislite što želite, postavite jasan cilj i krenite. Ako ste u skupini i imate voditelje kojima vjerujete, to je već pola uspjeha. Nema toga što se ne može ostvariti. Naravno, pitanje je koliko će vam vremena biti potrebno, ali cilj vam neće izmaknuti. Nadam se da će i moja priča biti poticaj onima koji sumnjaju u sebe i uvjeriti ih da su njihovi ciljevi ostvarivi. To im želim od sveg srca - poručio je Jurica Lukić.

Sve o ovoj temi doznajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 1. rujna.