Istinite priče: Možda izgledamo čudno, ali napokon mirno spavamo

Prekid disanja uzrokuje prekid u opskrbi organizma kisikom, kašnjenje izdisanja ugljikova dioksida pa se organizam truje i može doći do ozbiljnih zdravstvenih posljedica. Bolest se najčešće javlja poslije 30. godine, češće kod muškaraca nego kod žena, ali se može javiti u bilo kojoj dobi, pa i kod djece. Donosimo tri priče.

Gordana (64) i Veljko (69) Lodeta, Zagreb

Sasvim slučajno smo doznali za ovu bolest

Obitelj Lodeta, supružnici Gordana i Veljko te njihova kći Nada, imaju apneju. Za bolest su saznali slučajno, a danas svi troje mirno spavaju uz pomoć aparata CPAP.
- Suprug je godinama jako hrkao, mučio se noću i često bi znao ostati bez daha. Nije to bilo hrkanje koje buči, bilo je isprekidano trenucima prestanka disanja. Budila bih ga u strahu da se ne uguši, a on bi se uznemirio i pitao zašto ga budim. A ja, s druge strane, nikako nisam voljela ići na počinak. Odlazak na spavanje bio mi je prava muka. Uvijek bih odgađala odlazak u krevet jer bih se ujutro budila još umornija - priča Gordana Lodeta, 64-godišnja umirovljenica iz Zagreba, koja je za bolest apneju saznala slučajno dok se poznanicima, a zatim i liječnici, žalila na suprugove nemirne noći i opisivala što mu se događa u snu.

Pomaže pri disanju

Suprugu Veljku nakon pretraga dijagnosticirana je teška apneja i prije dvije godine dobio je uređaj CPAP, koji mu tijekom sna pomaže pri disanju.
- U te dvije godine spava kao anđeo. A ja sam se i dalje mučila sa spavanjem, djeca su mi sve češće govorila da sam počela hrkati kao suprug, budila bih se izmorena i nikako nisam uspijevala doći k sebi. Sve dok mi Veljko jedno jutro nije rekao: "Zamoli doktoricu neka i tebi da malo zraka". Tako sam ipak otišla na pretrage i ustanovilo se da je moja apneja teža od suprugove. Eto, sad oboje imamo aparat, mirno spavamo, a je se konačno dobro osjećam - kaže Gordana ističući kako je uvjerena da joj je aparat u nekoliko situacija doslovno spasio život.

Nakon dva, stiže i treći

Ovih dana u kuću obitelji Lodeta stigao je još jedan aparat, i to za 38-godišnju kćer Nadu, koja se bori s istim problemom. Da nije bilo roditelja koji su joj ukazali na apneju, Nada bi još uvijek bila uvjerena da ima problema s kroničnim umorom i svakoga dana na putu na posao malo zadrijemala u autu da dođe k sebi.

Stjepan Viljetić (67), Vinkovci

Godinama sam bio zelen od umora, a nitko nije znao što mi je

- Prije dvadesetak godina sa mnom se počelo nešto čudno događati. Stalno sam bio umoran, drijemalo mi se i tijekom dana kada bih trebao normalno funkcionirati. Nisam imao pojma što mi je, a nitko mi nije znao reći što se sa mnom zbiva. Ni moja liječnica. Noću sam se stalno gušio, hvatao zrak i, da se sad malo našalim, bio sam kao Crnogorac: ujutro kad bih trebao ustati iz kreveta, ja sam se išao malo odmoriti. Onda sam čak prestao voziti duže dionice jer nisam znao u kojem će me trenutku savladati nesavladivi umor - priča 67-godišnji Stjepan Viljetić, voditelj gradskog zelenila u Vinkovcima i vinogradar koji obrađuje i brine o svojih 2500 hektara vinograda.

Snimio: Vlado Kos/EPH

Stjepan Viljević rekao je kako se napokon više ne osjeća umorno, a ni koljena mu više ne klecaju kao nekad.

- Provezao bih se autom samo najnužnije i samo po gradu. Bio sam zelen u licu. Potom sam prestao piti kavu, jesti sarmu i začinjenu hranu jer sam imao žgaravicu. Bilo je teško, nisam mogao normalno funkcionirati. Otišao bih na misu, a noge su mi od iscrpljenosti počele klecati. Bio sam stalno kao pijan, uvijek umoran. Dugo je to trajalo, sve dok supruga 2001. godine sasvim slučajno nije pročitala da bolnica Vrapče u Zagrebu slavi 20 godina postojanja Centra za poremećaje spavanja - nastavlja Stjepan. Odmah se spakirao i krenuo u Zagreb, a pretrage koje je detaljno proveo dr. Pavao Krmpotić, neurolog somnolog i voditelj Centra za poremećaje spavanja, pokazale su da Stjepan ima apneju. Do tada za tu bolest nije ni čuo.

Najbolja metoda

Najboljom i najdjelotvornijom metodom liječenja pokazala se terapija CPAP uređajem, a to znači da pacijent spava s nosnom maskom i crijevom spojen na aparat koji trajno održava pozitivan tlak u dišnom traktu. Kako u Hrvatskoj taj aparat pacijentima u to vrijeme još nije bio dostupan, Stjepan ga je nabavio iz Njemačke, čim mu je poremećaj dijagnosticiran. Od tog trenutka do danas funkcionira normalno.

Antonio Polović (44), Tuhelj

Sa CPAP uređajem doslovno sam živnuo!

Prvi problemi Antoniju Poloviću, 44-godišnjem obrtniku iz Tuhlja, počeli su se javljati prije sedam godina. Supruga ga je počela upozoravati na njegovo glasno hrkanje praćeno sve težim disanjem u snu i povremenim gušenjem koje nije bilo nimalo ugodno.

Bez volje, snage i energije

- A ja sam bio stalno, iz dana u dan, umoran, kao da cijelu noć nisam spavao. Bio sam bezvoljan, bez snage i energije i neprestano bih tražio neki kutak i malo mira da zadrijemam. Imao sam i nešto kilograma viška pa sam na početku mislio da moram na dijetu, ali kako se stanje nije popravljao, potražio sam liječničku pomoć. Doktor opće prakse odmah je posumnjao na apneju i poslao me u Centar za poremećaje spavanja, gdje mi je nakon pretraga dijagnosticirana teška apneja. Na sreću, vrlo sam brzo reagirao - kaže Antonio Polović.

Snimio: Željko Hajdinjak/EPH

I Antonio Polović tvrdi kako mu je ovaj mali aparatić olakšao život - sada mirno spava pa ne žali novca koji je izdvojio za njega.

Sam ga je platio

Prije sedam godina CPAP uređaj za apneju u kućnoj njezi nije se mogao dobiti na teret HZZO-a, već ga je trebalo platiti oko 15 tisuća kuna.
- Nisam puno razmišljao kada sam saznao od čega bolujem i koliko mi o tom aparatu ovisi život. A kada sam ga prvi put stavio na lice, osjetio sam trenutno poboljšanje, doslovno sam živnuo. Istina, malo je bilo neobično provesti prvih nekoliko noći s maskom na licu, no čovjek se brzo navikne. Počeo sam ponovno normalno funkcionirati, danju više nisam bio umoran, popravilo mi se opće stanje, a i supruga je odahnula i sad ponovno mirno spava kraj mene. I kamo god krenem, aparat putuje sa mnom - kaže Antonio Polović.