Savjetnica za strateško komuniciranje Snježana Bahtijari: ‘Teza da je žena ženi vuk urbana je legenda u koju ne vjerujem‘

Koliko puta ste se našli na poslovnom ili privatnom raskrižju i niste znali kako i kuda dalje?! Savjet prijatelja, obitelji i bliskih ponekad nije dovoljan. Trebamo podršku ljudi iz struke, a opet da nas razumiju kao individue, trebamo jasnoću ili ohrabrenje. Baš taj oblik podrške daje Snježana Bahtijari iza koje su godine uspješne karijere u velikim poduzećima, ogromno znanje i još veća želja da pomogne drugima u dostizanju njihovih ciljeva.

- Više od četrdeset godina provela sam u poslovnom svijetu, a trideset šest godina provela sam u Ericsson Nikoli Tesli, kao stručnjakinja za komunikacije i marketing, godinama sam brinula o zdravlju naših zaposlenika, vodila sam velike projekte financirane sredstvima EU. U svim tim poslovima bilo je važno naći oblik komunikacije koji je svima prihvatljiv. Sav taj posao povezuje suradnja i komunikacija. To je osnova svakog uspješnog timskog rada. A radila sam s tisućama ljudi i velikim timovima - priča Snježana.

Kada kažemo IT stručnjak, većina nas će zamisliti pomalo zatvorene osobe koje nerado pristaju na timski rad. Koliko je baš ta vrsta zanimanja bila izazovna za suradnju i komunikaciju?

Morala sam prije svega razumjeti njihov posao, a onda i njihov specifičan jezik prepun raznih kratica. Tu sam shvatila da je za komunikaciju nužno znanje iz kojeg proizlazi i razumijevanje drugih i drugačijih. Izazov je bio njima objasniti važnost svih drugih zanimanja i poslova koji su nužni u lancu kako bi proizvod ugledao tržište. To je sve jedna fina mreža koja se svakodnevno plete. Pribjegavala sam raznim projektima koji su zahtijevali njihovo izlaženje iz zone komfora, oblike suradnje koje im nisu uobičajeni, pa smo tako ponekad glumili, ponekad radili velike evente, umrežavali se na različite načine.

To bi zapravo bio neki oblik team buildinga, međusobno razumijevanje i povezivanje?

Slažem se, za mene je to upravo timski rad, međusobno povezivanje, suradnja, razvoj timova, kako god to zvali, cilj je jedan: međusobno se razumjeti i povezati. Suština toga je da ljudi imaju isti smjer i istu svrhu, a osobno smatram da je u takvom poslu jako važno imati dobru atmosferu, imati i neku radost, vrckavost i međusobno podržavanje. Baš to je bio moj cilj - kreirati zadovoljan tim.

Vaš posao je s godinama prerastao u pravo mentoriranje, a posebno mentoriranje žena u poslu? Je li u poslu žena ženi vuk?

To je neka urbana legenda u koju ja zapravo ne vjerujem. Rivalstvo nije i ne smije biti trajna kategorija na kojoj se gradi uspješna karijera. Poslovni život podrazumijeva i suradnju, dijeljenje znanja. Ženska snaga i povezivanje uvelike nadilaze samo korporativni život. Tako da moje iskustvo kaže da je poslovna suradnja među ženama sama esencija povezivanja i međusobne podrške. Ja godinama volonterski podržavam žene u poslovnom svijetu i uživam vidjeti kako moje mentorirane rastu i razvijaju se. Mislim da sam samo to radila, da sam samo jednu ženu učinila hrabrijom, snažnijom, spremnijom za sve izazove koji idu uz posao i napredovanje – napravila sam dovoljno.

To nije samo uspjeh te jedne žene, nego je to kreiranje potencijala, nukleusa u društvu koji potiče i ohrabruje druge mlade ljude na njihovu putu.

Kada bismo uzeli kao primjer bračni par, muža i ženu na visokim funkcijama, pokazalo bi se, nažalost, da su muškarci uglavnom uspješniji od žena. Zašto je i danas tome tako?

Žene puno više vremena potroše na razmišljanje, a muškarci vrlo brzo i lako donose odluke. Žene se puno više preispituju, promišljaju, planiraju, a muškarci su izravni i brzi. Oni svaku priliku zgrabe, a putem rješavaju prateće izazove. Žene su tu sasvim drugačije. Osim toga, žene imaju puno više uloga od muškaraca, one su majke, skrbnice starim roditeljima, zaposlene žene... Uopće nije lagano balansirati u svakom danu između svih tih uloga i poslova, zato je važno osvijestiti da ne možemo baš u svim spomenutim situacijama biti izvrsne, jer to je nemoguće. Naprosto, moramo smanjiti zahtjeve i očekivanja koja imamo same od sebe.

Govorite zapravo o prioritetima koje treba jasno postaviti?

Upravo tako. Postavljanje prioriteta je ključno, jer će neke faze života zahtijevati stavljanje nekih uloga na prvo mjesto. Ponekad će uloga majke biti najvažnija, ponekad će karijera biti na prvom mjestu, ali ključ je u dobroj procjeni i balansu.

Žene su u ukupnoj populaciji brojnije i obrazovanije, a opet u upravljačkim tijelima na svim razinama muškarci su puno brojniji. Oni su naprosto samosvjesniji i puno bolje umreženi od žena, uz sve ostale biološke predispozicije koje imaju.

Temelj svakog mentorskog procesa je baš zato fokus na osobu, ne samo na njezinu karijeru. Meni je važna ukupnost okolnosti u kojoj se mentorirana osoba nalazi, od toga kako joj izgleda radno okruženje, do njezinih obiteljskih prilika. Tu treba pristupiti s empatijom, ali i analitički, vidjeti koje su vrline na stolu, koje mane, u čemu je osoba izvrsna, a u čemu je manje dobra, kojim resursima podrške raspolaže... Baš zato razvili smo program „Mentorstvo kao oblik podrške“ koji je besplatno prošlo više od tisuću žena i jako sam zahvalna Ani Gruden koja je to pokrenula.

Što vam se na temelju tog iskustva pokazalo kao najveći izazov u mentoriranju?

Ja sam radila s gotovo trideset žena i uvidjela sam da je proces osvještavanja sebe, svojih potencijala kao i manjkavosti užasno važan temelj za svaki poslovni rast. Usudila bih se reći da baš o tom trenutku ovisi cijela karijera kasnije. Najvažnije je upoznati sebe, shvatiti svoje prednosti i mane, uočiti svoje resurse i mogućnosti podrške. Prečesto se bavimo drugim ljudima, a premalo svojim resursima, a baš tu leži naša snaga. Njegujemo razne strahove, često neopravdane, to prerasta u frustraciju iz koje ne možemo biti kreativni, uklopljivi i na kraju ne možemo ispuniti vlastite potencijale.

Baš tu pomaže mentor, jer on cijelu situaciju može vidjeti trezvenije i jasnije. Po meni, mentorstvo je danas nužnije nego ikada.

Što bi po vama bilo najvažnije u profesionalnom i osobnom rastu i razvoju?

Mislim da je ključ svega u spremnosti na promjenu. To je jako važno, moći se i željeti mijenjati. Ako vidimo da nam neki segment koči uspjeh, važno ga je detektirati i mijenjati.

Ponekad sami sebe sabotiramo baš zato što nismo spremni na promjenu.

Kada govorimo o usvajanju novih znanja, to se ne odnosi samo na stručno znanje, nego i na vještinu komuniciranja, timskog rada, sagledavanja šire slike. Volim reći da je važno horizontalna znanja (stručna) povezati u vertikalna (ukupna/opća) rješenja. Zvuči komplicirano, a zapravo se radi o sagledavanju svake situacije iz šire perspektive.

To je zapravo osnova svake održivosti i svrhovitosti.

Koliko je naš kapacitet za sagledavanje šire slike zapravo smanjen upotrebom novih tehnologija i suvremenog načina života?

Jako je smanjen, baš zato to vidim kao izazov budućnosti. Kreativnost i kritičko promišljanje su glavni ljudski resursi koje umjetna inteligencija ne može nadomjestiti. Ja sam svakako zagovornica služenja tehnologijom, ali ona je dobar sluga, a loš gospodar.

Svrha i održivost moraju biti naš glavni forte i u tome je tehnologija odličan alat, ali bez poznavanja sebe, pa posljedično i ljudi oko sebe - neće biti rasta i razvoja, nego neizvjestan crni scenarij o kojem se često spekulira. Ljudski kontakt i odnos su nenadomjestivi, tu tehnologija ne može ništa, a baš to su temelji dobrog timskog rada. Humanost je glavna ljudska osobina i mi je ne smijemo izgubiti.

Tko su bili vaši mentori?

Tada to nismo nazivali mentorima, ali da, imala sam puno uzora i rado sam od njih učila. Izdvojila bih Gordanu Kovačević, prof. Sriću, Jakšu Barbića. Neformalni mentori su mi bili Morana Paliković Gruden, akademik Barbić kojeg sam spomenula, te prof. Mirko Šamija, onkolog. Od njih sam učila o etici, dignitetu, integritetu, spajanju ljudi. Oni mi nisu služili za stručno znanje, ali jesu za ono životno.

Na kraju, kako komentirate da mentorstvo prečesto ima negativan predznak?

To je neka zloporaba, mentoriranje je vrlo plemenito, vrlo humano i uvijek uz najbolje namjere. U svemu postoji pokušaj umanjivanja, ali na to se ne treba osvrtati. Samo dijeleći znanje, svi dobivamo više. To je moj glavni motiv u mentorskom poslu.