ZVALI SU GA DOBRI TAJKUN IZ SESVETA ‘Kunem se u svojih sedmero djece, nisam dobio ni poziv na sud, a sada moram platiti 14 milijuna kuna’

Nakon 24 godine okončana je uspješna poslovna suradnja Samsunga s tvrtkom Europatrade u vlasništvu Marijana Šarića, a ono što je tog, kako mu mediji tepaju “dobrog tajkuna iz Sesveta” šokiralo je nedavno donesena presuda zagrebačkog Trgovačkog suda prema kojoj zbog izostanka mora platiti Samsung Electronics Austria Gmbh vrtoglavih 1,584.151,03 eura s kamatama, odnosno oko 14 milijuna kuna. Na Šarićev teret, pod prijetnjom ovrhe, ujedno ide i parnični trošak od 156.175 kuna za zateznim kamatama iako se sve odigralo bez njega.

Kad je Šariću na kućnu adresu stiglo sudsko rješenje, k sebi nije mogao doći od šoka jer tvrdi da za sudski postupak koji se više od godinu dana vodio na zagrebačkom Trgovačkom sudu uopće nije ni znao.

Ljut, šokiran i ogorčen

- Ljut sam, ogorčen i šokiran u isto vrijeme. Kažu da sam ignorirao sud. Niti jedan sudski poziv nisam dobio. Pa tko se ne bi odazvao kad je u pitanju toliki iznos? I u invalidskim kolicima za koja sam prikovan zbog bolesti, dovezao bih se. Uostalom, zar ne bi trebao biti isti potpis u poštanskoj dostavnoj knjizi kao i onaj na pozivu? E vidite, u mojem su slučaju dva različita potpisa i niti jedan nije moj! Uvjeren sam da je sve to napravljeno namjerno. Na adresu tvrtke Marijan nekretnine na Slavonskoj u Sesvetama nije bilo nikog. Poštar je upisao da je vrijeme dostave poziva bilo u 8.42 sata. To je nemoguće jer je radno vrijeme od 9 sati. Kad sam dobio rješenje o ovrsi 22. veljače na kućnu adresu, krenuo sam istraživati. Išao sam okolo i uspoređivao sve potpise na ugovorima zaposlenih. Potpisi su nepoznanica. Ljut sam i na donedavnog odvjetnika te sam mu spočitnuo pa mi se više ne javlja - priča vidno uzrujan Marijan Šarić. Ne gubeći vrijeme ni sekunde, odmah je odlučio otvoriti dušu pa je i Sudskom vijeću Trgovačkog suda koje je donijelo presudu napisao pismo. Nema mu druge, dodaje, nego se uzdati u pravednost i zatražiti reviziju postupka.

- Supruga odvjetnika koji je zastupao Samsung prilikom moje tužbe protiv Samsunga bila je u Sudskom vijeću. Izgubio sam spor. No, za posljednju odluku ustrajat ću da se istjera mak na konac. Uložili smo prigovor i tražili da se slučaj vrati u prvobitno stanje. Puno stvari ne štima i nisu logične. Je li Samsung u ovom imao prste, ne znam. Je li aljkav poštar, ne znam. Je li potplaćen netko, ni to ne znam. Tražio sam vještačenje oba potpisa koja su očito kumovala ovoj zaprepašćujućoj odluci. U svojoj tvrtki jedini sam direktor i ovlaštena osoba. Nikome nisam dao punomoć pa da smije u moje ime išta potpisati. Imao sam dva žiga sa svojim potpisom, a prije godinu dana knjigovotkinja mi je rekla da jedan žig fali. Je li i to povezano, ne znam - prepun očaja opisuje dalje svoje sumnje i poteze koje je povukao od spoznaje o prvostupanjskoj odluci teškoj 1,5 milijuna eura.

U Šarićeve tvrtke, otkad se bavi biznisom, pristigle su tisuće pošiljki. O njegovoj uspješnosti u poslu svjedoči i promet tvrtke koji u te 24 godine premašuje milijardu eura, od čega je više od milijardu kuna otišlo na poreze i razna davanja Hrvatskoj. I nikada mu se, ističe, nije dogodilo da se negdje ne odazove, a kamoli da ignorira sud.

- Zbog ove tzv. ogluhe doveden sam u katastrofalnu situaciju. Ništa nisam bio ni u mogućnosti potpisati jer fizički sam slab. Od 1993. imam multiplu sklerozu, a sredinom 2014. zdravlje mi se rapidno pogoršalo. Neshvatljivo mi je da se na tako lak način, zbog jednog izostanka, donese presuda. Ne želim također tvrditi ni da mi se radilo iza leđa. Možda sudu nije bitno, ali zaklinjem se u svojih sedmero djece da poziv za sud nikada nisam vidio. Za boga miloga, radi se o svoti novca koju velika većina ljudi tijekom svog cijelog života nema prilike zaraditi - govori još Šarić.

Prvi poslovi

Svoje carstvo, na kojem mu mnogi zavide, stjecao je tijekom cijelog životnog vijeka, a prvi radni koraci bili su mu kao 15-godišnjaku. Davne 1970. kao najstariji sin u obitelji zaputio se s roditeljima u njemački Rosenheim, gdje je kao tinejdžer radio na gradilištu kao pomoćni radnik. Institucije su reagirale da je premlad te da prvo mora završiti školu.

- Upisao sam dalje zanatsku školu. Dva dana sam radio, tri se školovao i tako tri godine. Bilo je to za dječaka moje dobi izuzetno naporno i stresno, ali stekao sam zanatsku diplomu finog mehaničara. Potom sam lovio razne poslove. Bio sam montažer klima-uređaja, varilac, radio u tvornici BMW-a, a kad sam 1985. dobio status boravka u Njemačkoj konačno sam imao sva prava osim glasovanja na njihovim izborima. Preselio sam se u München gdje sam otvorio trgovinu tehničke robe naziva Cronis GmbH. Družio sam se u to vrijeme s ljudima iz bivše Jugoslavije pa su mi se krajem 1989., nakon sastanka s profesorom Pulićem s Pravnog fakulteta, otvorili novi vidici. Dao mi je do znanja da je tadašnji premijer Ante Marković donio odluku da se od 1. siječnja 1990. smiju otvarati duty free shopovi, da se može uvoziti roba bez ograničenja te da je oslobođena svih davanja osim poreza na dobit koji je bio 5%. Ušao sam u to i brzo je uzelo maha. Bio je to veliki posao - prisjeća se Šarić tih prvih poslova s tek utemeljenom Hrvatskom. Stotinjak metara dalje od njegove münchenske trgovine za “Jugoviće” slične dućane imali su i Josip Gucić, Frane Pašalić te obitelj Krolo pa se vikendom, kaže u šali Šarić, cijela Jugoslavija znala susresti u Münchenu. No ubrzo ga je susret s dvojicom Korejaca, Samsungovih menadžera, vinuo u visine i učinio dijelom megapopularne obitelji Samsung. Postao je zastupnikom Samsunga za zemlje bivše Jugoslavije. Bila je to prilika koja se ne propušta. Međutim, zbog tadašnje situacije prihvatio je zastupstvo samo za područje Lijepe naše te BiH, a generalni ugovor potpisao je u Samsungovoj centralnoj zgradi u Seoulu.

5 posto za marketing

- Ponosan sam što su nas u svim kontaktima koje sam imao s njima zvali dijelom obitelji Samsung. Pristao sam plaćati 5% zarađenog novca za marketing. Tako smo se dogovorili. Ispoštovao sam, jer su forsirali, i ulaganje u infrastrukturu. Tražili su i da dajemo raznim distributerima robu bez plaćanja i garancije, a koja nam nikad poslije nije plaćena. Činilo se to po nalogu Samsungovih menadžera. Ipak, sve je nekako funkcioniralo, ali je stalo kad je Hrvatska ušla u EU. Tada nam je došao jedan gospodin zadužen za poslovanje Samsunga za ovaj dio Europe koji nam je obznanio kako je Samsung donio odluku da se zastupstvo za distribuciju robe ukida - objašnjava početke posrtanja Europatradea. Vijest ga je shrvala, ali ju je ipak morao prihvatiti. Osim te vijesti, progresivna bolest natjerala je Šarića da na izvršna mjesta u Upravi postavi direktore koji su u njegovo ime trebali štititi interese tvrtke.

- Mario Ivančić najdulje je bio direktor i osobno je odlazio na sastanke, pa i na onaj gdje je na njegov prijedlog bila dogovorena prodaja Europatradea za 31 milijun eura jednom fondu iz Engleske, a koji je napravio reviziju isplativosti te su prema uplati od 1,5 milijuna eura garantirali ozbiljnost posla. Na kraju od toga nije bilo ništa. Odustali su i od tada kreće niz čudnih i suludih stvari, i to u krivom smjeru. U tom razdoblju Europatrade je svojim distributerima, koje je nametnuo Samsung, izdao raznu robu iz asortimana ‘tešku’ preko 25 milijuna kuna. To se nije moglo naplatiti, a velike tvrtke kojima smo prema ugovorima prodali robu otišle su u stečaj. Tad se, naravno, dogodio i poznati slučaj kad je nakon Ivančića direktor postao Petar Šola koji je vodio posao sve dok nije završio u istražnom zatvoru - uvjerava nas Šarić koji je potom, ne bi li “spasio sve u što je uložio cijeli svoj život, imenovao sam sebe za direktora”. A stvari su pošle po zlu, prema njegovim tvrdnjama, dok su direktori bili Ivančić i Šola i kada se dug popeo na iznos od 1,5 milijuna eura, a koji prema presudi Trgovačkog suda Šarić mora platiti Samsungu. Upravo za nanesenu štetu i naprasit raskid poslovne suradnje Europatradea sa Samsung, točnije zbog nepridržavanja uvjeta iz Ugovora o okončanju i poravnanju sklopljenog u lipnju 2010., a prema kojem je Šariću naneseno 38,2 milijuna kuna štete, Šarić je 2014. podnio pred arbitražnim sudom u Londonu i Trgovačkim sudom u Zagrebu zahtjev za arbitražom i naknadom nastale štete. Prema zakonima arbitraže međunarodne trgovačke komore, jednog člana suda imenuje kupac, drugog prodavač, a trećeg biraju zajedno.

Tužba protiv Samsunga

- Samsung kad je radio ugovore, prema međunarodnim zakonima trebao je napraviti ugovor i na hrvatskom, a ne samo na engleskom jeziku. Moj odvjetnik je 2014. na Trgovačkom sudu u Zagrebu pokrenuo tužbu protiv Samsunga, ali ju nam je sud vratio rekavši da prema ugovoru koji imamo i koji je sklopljen sa Samsungom hrvatski sud nije mjerodavan, nego da je za to isključivo nadležan arbitražni sud u Londonu. Pitam se, stoga, javno, je li moguće da isti taj Trgovački sud paralelno donese dvije različite presude s dva različita tumačenja? - rezignirano se pita Marijan Šarić.