ZLATKO KOMADINA Ja sam drugačiji. Groblja mojih žrtava ne postoje

Želim vam sreću, ali ne preveliku, jer nama odgovara lošiji kandidat za šefa SDP-a, tim se riječima jedna nepoznata atraktivna gospođa obratila Zlatku Komadini, srdačno pružajući ruku i prekidajući intervju koji smo vodili u jednom zagrebačkom restoranu. Pokazalo se da je pod ovim “nama” mislila na HDZ. Članica je HDZ-a i njima, kako je rekla, više paše da je na čelu SDP-a Zoran Milanović. Njen se upad dobro poklopio s mojim već pripremljenim pitanjem koliko spirala političke radikalizacije, koja se nakon izbora ne smanjuje, odgovara i Tomislavu Karamarku i Milanoviću. Vraća li šef HDZ-a sada uslugu kolegi iz SDP-a? Milanović ga je svojom politikom doveo na vlast, ovaj bi sada mogao uzvratiti. No, Komadina ne želi govoriti o Milanoviću. Kandidira se za šefa SDP-a, ali konkurenciju odbija komentirati. Nije mu, kaže, u fokusu. Priznaje tek da u ovom trenutku njih dvojica personificiraju dva pogleda na Socijaldemokratsku stranku. Ovim intervjuom potpredsjednik SDP-a otvara svoju izbornu kampanju. Novog šefa stranke članovi SDP-a biraju početkom travnja.

Upravo ste predstavili smjernice programa s kojima idete na izbore za predsjednika SDP-a. Obično vas predstavljaju kao kandidata promjena. Zašto promjene?

- Zato što smatram da su SDP-u potrebne promjene. Činjenica je da nakon nedavnih izbora nismo došli u poziciju da artikuliramo većinsku volju građana i formiramo vlast. Povjerenje koje smo dobili očito je bilo nedovoljno, ne samo na parlamentarnim izborima nego i u nekoliko prethodnih izbornih rundi. Pogubili smo negdje dio birača koji su nam nekada davali glasove. Lijeva je koalicija sada dobila 21 mandat manje nego prije četiri godine, HDZ 11 mandata više. Dovoljno za izvlačenje zaključka. Stranka koja se nije kadra mijenjati ne može voditi ni društvene promjene. Da bi mogao mijenjati Hrvatsku, SDP se prvo sam mora promijeniti.

Iz vrha SDP-a znaju dolaziti tvrdnje da izbori nisu izgubljeni. Zoran Milanović pritom se poziva na vašu postizbornu izjavu da je ljevica zapravo pobijedila?

- Matematički gledano, kad se zbroje glasovi svih lijevih opcija, od kojih su neke svojedobno bile SDP, ali su sada na izbore izašle pod nekim drugim zastavama, većinsko je raspoloženje hrvatskih građana zaista lijevo. Međutim, ta je većinska volja prilikom formiranja vlasti ostala u opoziciji. Svakako ne bez naše odgovornosti. Ne želim sada nikoga okrivljavati, ali ne možemo bježati od toga da povjerenje građana dobiveno na izborima nismo znali pretvoriti u mandat i nismo uspjeli u formiranju Vlade. Siguran sam da SDP može i mora biti mnogo bolji.

Što je na listi vaših promjena?

- Demokratizacija i decentralizacija stranke, zatim okupljanje intelektualnog potencijala, ne samo u stranci nego u interakciji s cijelim društvom te izrada novog programa i statuta SDP-a.

Što su glavne programske smjernice? Navodno zagovarate zaokret ulijevo, svojevrsni povratak socijaldemokraciji?

- Dao sam naznake programa. Cjelovit program pisat ćemo zajedno. To je posao cijele stranke. Činjenica je da se socijalne okolnosti dramatično zaoštravaju, ne samo u Hrvatskoj. Svjedoci smo sve većeg jaza između sve manjeg broja ekstra bogatih i sve masovnijeg siromaštva. Thomas Piketty vrlo uvjerljivo dokazuje da ukupne stope rasta profita vlasnika kapitala godinama nadmašuju stope rasta prihoda tvrtki, što znači da se novac izvlači, sve rjeđe se nanovo investira. Rješenje za Hrvatsku vidim u kombinaciji ograničenja javne potrošnje i stvaranju uvjeta za otvaranje više radnih mjesta.

Što bi bila socijaldemokratska razlika?

- Moramo se razlikovati prije svega po tome što kod nas nikad ne smije biti raskoraka između obećanja i provedbe. Ne podnosim makijavelizam. Ne možemo za svoje izborne programe nakon dolaska na vlast reći da su tek neobavezni dokumenti. Vjerodostojnost je u pitanju. Znamo da je socijaldemokracija generalno u krizi. Kod nas još najmanje zbog zaoštrenih ideoloških podjela koje guraju građane prema političkim polovima. Europska se ljevica u Europskom parlamentu mora izboriti za što više solidarnosti i socijalne pravde. Hrvatska to sama ne može riješiti. Mala smo zemlja, usto jako zadužena i ekstremno ovisna o neoliberalnom financijskom sektoru. Zagovaram gospodarstvo sa socijalnom komponentom. U SDP-ovom fokusu moraju prije svega biti ljudi koji žive od svog rada, ne toliko rentijeri, kapitalisti, veleposjednici.

Što biste mijenjali u statutu stranke?

- Ako smo socijaldemokrati, to znači da moramo biti i demokrati. Stranka je sada prezidencijalistički uređena. Sve se odluke donose na Ibleru. Kanim otvoriti raspravu o tome kako da se članstvo uključi u formuliranje politika, kao i u donošenje kadrovskih odluka. Proširio bih model jedan član - jedan glas, po kojem sada biramo predsjednika stranke, i na druge dužnosti u SDP-u. Taj je princip nesumnjivo demokratski, ali njegova provedba mora biti takva da osigurava zajedništvo u stranci, a ne da produbljuje podjele. Naši, vaši, moji, njegovi - to nije moj mentalni sklop. SDP-u je potrebno više razgovora i vjetrenja stavova, međusobnog slušanja i uvažavanja. Nezadovoljstvo koje se sada pokazuje rezultat je godinama prakticirane politike pometanja problema pod tepih. Na nedavnom Glavnom odboru bilo je poziva da se neke teme ne otvaraju, jer će, kao, podjele i sukobi naštetiti stranci. Ali, SDP-u najviše šteti šutnja, kad o svojim unutarnjim problemima uopće ne razgovaramo.

Po čemu ste vi bolji kandidat za predsjednika SDP-a od Zorana Milanovića?

-O samom sebi čovjek u pravilu ne govori. O tome će odlučiti članovi SDP-a, valjda na osnovi toga jesu li zadovoljni sadašnjim stanjem u stranci i njenim rezultatima. Osobno mislim da znam i mogu okupljati ljude. Znam ih slušati i čuti. Svoju kandidaturu smatram na neki način obavezom. Osjećam dužnost da povjerenje ljudi artikuliram kao kandidaturu za predsjednika stranke. Najmanje zato što sam član SDP-a 25 godina. Za stranku sam vodio i dobio mnoge izborne bitke. Uvjeren sam da mogu obnoviti drugarstvo i suradnju unutar stranke, da SDP bude stranka zajedništva. Potom, siguran sam da na idućim parlamentarnim izborima možemo dobiti većinsku podršku građana.

Milanović i njegovi prijatelji tvrde da niste bili pošteni prema stranci, kako na nedavnim izborima niste htjeli pomoći SDP-u, jer ovaj put niste nosili izbornu listu u svojoj izbornoj jedinici?

- Što je više objeda, da ne kažem i laži, to ću vjerojatno mnogima biti još draži. Prvo, ako sam prije četiri godine, kao nositelj liste u 8. izbornoj jedinici građanima obećao određene programe, od decentralizacije do nekih infrastrukturnih projekata, koji u četiri godine dosadašnje Vlade nisu realizirani, onda je pitanje vjerodostojnosti da se opet ne pojavljujem s istom pričom. Ja to jednostavno nisam mogao provariti. Drugo, kritičan sam prema politici stranačke središnjice prema istarskom SDP-u i IDS-u. Da su me htjeli slušati, danas bi IDS bio s nama u bazičnoj koaliciji, kako je to bilo na prošlim izborima. Treće, predsjednik stranke uopće nije smatrao potrebnim otvarati temu mojeg angažmana na parlamentarnim izborima. Nas dvojica o tome nikada nismo razgovarali.

Zamjeraju vam da niste došli na predizborni skup SDP-a u Rijeci?

- Nisam bio uključen u pripremu tog skupa, nije bilo predviđeno da govorim. Mogao sam biti u publici, pa premda mi je uvijek čast družiti se s građanima, nisam siguran da bi takvo moje statiranje bilo najbolji mogući doprinos SDP-ovom izbornom rezultatu. Na kraju, tog sam dana imao prije dogovorene obaveze u inozemstvu, vezane uz doniranje medicinske opreme za našu županiju.

Kako vidite funkcioniranje SDP-a u opoziciji? Milanović tvrdi da stranka mora biti fajterska, da je pitanje dana kada se vraća na vlast.

- Stranka uvijek mora biti fajterska, ali na pametan i ispravan način. Ako radikalno polarizirate biračko tijelo, ne možete računati na povećanje podrške glasovima s centra. SDP vidim kao ključnu branu nadiranju ne samo populističke, nego - kako smo posljednjih dana vidjeli - ksenofobične i profašističke, u svakom slučaju netolerantne desnice. HDZ je pustio duha iz boce, kojega će biti jako teško vratiti. Pogotovo ako se to i ne pokušava, nego mu se dodatno raspiruju krila, kako bi se to po izjavama nekih ministara posljednjih dana moglo reći.

Milanović je najavio da bi i on mogao pozvati ljude na ulicu, u demonstracije?

- Nisam u tom pogledu previše optimističan, znajući karakter ljudi sklonih lijevoj opciji. U pravilu su to fini i pristojni ljudi. Činjenica je da su se ovi s desne strane u svojim prosvjedima pokazali kao veliki bukači. Vjerujem da je mnogim biračima HDZ-a sada neugodno. Bude li trebalo, naravno da i ljevica može radikalizirati svoje poteze. Ali po svojoj vokaciji nisam pobornik politike tuk na utuk. Moramo biti odgovorni da smirujemo tenzije i stvaramo društvo zdrave klime. Ukopamo li svoja biračka tijela u dva rova, nikad nećemo imati Hrvatsku po mjeri zapadnih demokracija. Naravno, neke se stvari moraju zakonski sankcionirati. Utemeljenost Hrvatske, kao i cijele moderne Europe, na antifašističkim vrijednostima ne može se dovoditi u pitanje. Neprihvatljivo je da bi neki ministar sad to osporavao.

Kritičari tvrde da ste previše mekani. Da biste SDP pretvorili u sporazumašku stranku?

- Osobno sam se protiv HDZ-a borio kad je bilo najteže. Početkom devedesetih kad su, između ostalog, mojoj maloljetnoj kćeri mjesecima telefonski prijetili i to, kako se pokazalo, iz službenih državnih struktura. Kritičare upućujem na svoje rane radove.

Kako mislite biti predsjednik stranke, a niste zastupnik u Saboru?

- Osobno, ne vidim tu neki veliki problem. Koliko znam, skoro ni jedan predsjednik stranke gotovo nikada nije bio u Saboru, premda su bili saborski zastupnici. Nismo se šefova ni SDP-a ni HDZ-a baš nagledali u sabornici. Valjda je onda poštenije da sam u javnosti, na terenu, nego da primam plaću saborskog zastupnika, a tamo ne sjedim.

Otkako je otvorena utakmica za novog šefa SDP-a, u stranci su pale jako teške riječi. Stranački se drugovi međusobno nazivaju štakorima i pudlicama, kolaboracionistima i valjda jatacima HDZ-a?

- Očito je da neki nisu naučili na kritiku i ne znaju je čuti ni otrpjeti. Istina, neke su stvari otišle predaleko. Čini mi se da su neki u našoj stranci izgubili osjećaj za realnost. Denunciranje političkih kolega - ne protivnika, jer ih osobno tako ne doživljavam - i međusobno vrijeđanje nije stil koji ću promovirati. Osobno sam pozivao i pozivam na zajedništvo. Stalno upozoravam da nije važno što svatko od nas misli o sebi, nego je važno što drugi misle o nama.

Čini se da se vrh SDP-a sada potpuno rascijepio? Na jednoj su strani Milanović i njegovi ministri…

- Ne baš svi ministri…

Na drugoj strani stranački čelnici koji nisu bili u Vladi?

- Rekao bih da je uglavnom riječ o podjeli između terena, stranačke baze i dijela SDP-ova establišmenta. Naravno, ima i onih koji se ne izjašnjavaju i koji će zadržati pravo da svoj stav izraze prilikom izbora, kada budu zaokruživali kandidata na izbornom listiću. Neke koji su htjeli sazvati svoje gradske i županijske organizacije da mi daju podršku, javno sam pozvao da to ne rade. Očekujem da i drugi postupe na isti način. Ne volim da me nazivaju izazivačem ili protukandidatom. Nikome pozicija šefa stranke nije ćaćevina. SDP u redovnoj proceduri bira novo rukovodstvo za iduće četiri godine.

Nakon Račanove smrti 2007. SDP je dobio na ugledu upravo zbog dostojanstvenog načina izbora novog predsjednika stranke. Ovaj put kampanja se i prije službenog početka pretvara u bratoubilački rat...

- Odgovornost je svih nas, prije svega kandidata, ali i svih članova stranke, da se ne prijeđe mjera dobrog ukusa. Zato se i protivim estradizaciji kampanje. Svoje stavove kolega Milanović i ja moramo komunicirati onima koji će se o nama izjašnjavati, dakle članovima stranke. Naravno da se interes javnosti ne može zanemariti. SDP je velika i važna hrvatska stranka. Zato sam svoj program javno predstavio. Ali, prljavo se rublje ne pere u javnosti, nego doma. Mogu garantirati da će moja kampanja biti vrlo korektna. Nikada nisam stvarao neprijatelje, barem ne namjerno. Groblja mojih žrtava ne postoje.

Iz visokog je izvora u SDP-u u medije puštena špekulacija da Bernardiću i Rajku Ostojiću, koji vas podržavaju, u slučaju Milanovićeve pobjede nema mjesta u stranci. Je li to sijanje straha?

- A što bi drugo moglo biti? Izjave da će njih dvojica biti eliminirani iz stranke gruba su prijetnja. Za mene nepojmljivo i neprihvatljivo. Pitam se jesu li oni koji ih šalju uopće socijaldemokrati.

Iz ovoga mogu zaključiti da u vašem SDP-u ima mjesta za Zorana Milanovića?

- Apsolutno. Ne samo za njega, nego za sve. Svi smo mi SDP. Izbori moraju biti provedeni tako da se nitko ne osjeća suvišnim ni prevarenim. Tako da se zajedništvo u stranci ne ugrozi, nego pojača.

Postoji li opasnost da se SDP rascijepi? Neki predviđaju čak i takav rasplet.

- Što se mene tiče - ne. Ne vidim nijedan razlog da bi se stvari razvijale u takvom smjeru.

Je li istina da ćete - u slučaju pobjede - biti tek tranzicijski šef SDP-a?

- Takve najave vjerojatno proturaju oni koji opet sanjaju neki brzi preokret. Činjenica je da mi u stranci dosad uopće nismo imali promjenu čelnog čovjeka. Mi to iskustvo mirne tranzicije vlasti u SDP-u nemamo. Novog smo stranačkog šefa birali višom silom, nakon Račanove smrti. Svoju kandidaturu smatram obavezom. Osjetio sam da ljudi u stranci to očekuju. To me najviše obavezuje. Jednostavno sam dužan preuzeti odgovornost i pokušati stvoriti bolji SDP za bolju Hrvatsku. Znam da to mogu napraviti. Bit ću tranzicijski predsjednik ako to znači promjenu SDP-a. Ali neću biti privremeno rješenje, kako neki možda očekuju.