'Zlatko je otkopčao šlic i mahnuo da dođem... Ujutro me na stoliću u Sheratonu dočekalo 500 eura'

Nije mi bilo svejedno kad sam vidjela da su uhitili jednog zagrebačkog masera. Za njega sam radila prije puno godina, ali kratko i samo dva, tri puta. Ma, ne mogu reći da sam za njega baš radila, ja sam ga zvala samo po nadimku, zaboravila sam mu puno ime. Lanac elitne prostitucije zvuči tako ozbiljno . A nisam bila prostitutka, ne mislim ni da sam bila sponzoruša. Ali ne mogu poreći da me on u to vrijeme spojio s nekoliko frajera.

Ne mogu poreći ni da su mi dobro platili za naša druženja, ljetovanja, zabave. Ne mogu poreći ni da je tih nekoliko mjeseci u mom životu bilo dosta burno. Bilo nas je par cura, bilo nam je zabavno.

Priznajem sad, bila sam si zvijezda, pokazivali su me na TV-u, mama je bila ponosna, svi frendovi su govorili da bi trebala postati voditeljica... Ma, kakva elitna prostitucija.

Ipak, kada sam na televiziji slušala o maseru, stala mi je knedla u grlu. Onda sam krenula čitati po internetu. I od onda si ne mogu pomoći, čitam sve o tome. Na nekom su forumu čak spominjali moje ime pa me oprala panika.

Posebno kad je moj sadašnji dečko otvorio novine dok smo sjedili u kafiću i počeo nešto govoriti. Kao, pa nemreš vjerovati da su sve ove pjevačice i voditeljice samo kurvice. Prvo me uhvatio strah, iako sam znala da nisam ja nikad bila tako poznata a ni tako dugo u svemu tome. Onda mi je, ne znam zašto, došao poriv da mu opalim šamar. Nadam se da me neće na nekakve razgovore natjerati policija ili USKOK, pomislila sam, valjda me maser nije spomenuo, pa bilo je to tako davno. Laknulo mi je tek drugo jutro kad pročitala da policija masera i cure ispituje za nešto od prije dvije, tri godine.

Ja sam već godinama u sretnoj vezi. Neću vam reći čime se Dečko bavi, ali živimo super, radimo puno i družimo se s ljudima iz onog, što se kaže, visokog zagrebačkog društva.

Ne mislim na lažni jet-set, manekenke, stiliste, menadžere, estradne producente, nogometaše, pjevače. Tamo sam nekad pripadala.

Sa mojim nekadašnjim prijateljicama iz svijeta estrade nisam se čula ni vidjela zadnjih par godina. Željela sam s tim periodom svoga života prekinuti sve veze.

Danas sam prešla tridesetu, ali mi se frajeri još uvijek uvaljuju.Mislim da sam atraktivna, ali to ne ističem, imam neki svoj novi stil. Živimo kod njega, zapravo u stanu koji su nam njegovi ustupili za drugu godišnjicu, to je u jednoj vili u lijepom dijelu grada. Dobili smo kćer prije par godina, šetam je po Cmroku. Čak smo se i zaručili, iako mi je još nekako u glavi više dečko nego budući muž, možda jer je dosta stariji od mene...

O mojoj prošlosti zna samo da bila manekenka dok sam studirala ekonomiju, i da mi je ekonomija bila dosadna, nisam dala više od dva ispita, pa sam se prebacila na novinarstvo. To mi je bio san, i sve do kćerkice nisam od tog odustala. Sada mi se čini da je kasno. Dečko a ni moji prijatelji ne znaju je što se događalo na tim manekenskim druženja.

Sjećam se, bila je 2003. ili 2004., živjela sam u malom stanu s Utrinama koji sam rentala s dvije cimerice koje su također se nekaj bavile mankenstvom.

Počele smo se družiti s jednom curom malo starijom od nas, a koja se bavila svim i svačim i bila super za zajebanciju i izlaske, a i često mi je pomagala s dogovarnjame snimanja i revija. Nakon jedne revije u Westinu prišla mi je i pričali smo o tome koliko sam dobila za reviju. Ne sjećam se točno, ali mislim da je bilo oko 300-400 kuna.

Inače sam znala dobiti i više, ali ovo je kao bila neka humanitarka, pa su nam dali samo pola u gotovini. Ma dobro je i to jer mi starci više ništa ne šalju, pa jedna spajam kraj s krajem. Upoznala me s nekim svojim frendom i rekla da moram s njima dalje na cugu. To ti je Zlatko, rekla mi je u WC-u kasnije. Rekla je da je on velika faca, ima par firmi i kafića, i da je pun kao brod.

Ne sjećam se točno kako smo do toga došli, ali je počela pričati o tome da on voli s manekenkama otići na brod ili ih odvesti na vikend. Prvo sam pomisilila da misli na veze, jer znam da ima pun k... frajera koji samo sline na nas. Pa i samoj su mi se odmah nakon prvih revija upucavali svi živi.

Onda je spomenula da je bila s njim i da ju je nagradio s 500 eura, i da zna još neke cure koje su isto bile.Voljela bih da mogu reći kako sam se šokirala, ali nisam baš više bila klinkica, slušala sam te priče od srednje. Nastavila je frendica pričati kako je ona bila s njim dva-tri puta prošle godine i da je Zlatko super, jedino možda malo grub. Kad smo se vratili sam ga dobro pogledala. Bio je nekako čudno privlačan, ne i zgodan. Privlačilo me što je najmanje dvadeset godina stariji, vidlo se da ima novca i stila, da se ne boji reći što želi.

Otišli smo na par cugi u Hemingway. Da ne duljim... Frendica je otišla do njega, nešto mu šapnula na uho, on je usmjerio pogled prema meni. Dogovorili smo se da se vidimo u Sheratonu.

Dao mi je karticu sobe, rekao mi da me jedva čeka opet vidjeti, a kad je otišao, prijateljica se vratila i diskretno stavila karticu od hotelske sobe u moju torbicu. Nemoj se brinuti, dobro će te nagraditi, tako nešto je rekla dok smo čekali taksi.

Minica, dekoltirana kratka majca i štikle, bio mi je to uobičajen subotnji styling, ali dok sam ulazila kroz predvorje Sheratona, osjećala sam se nekako jeftino. Kada sam ispred lifta gurnula ruku u torbicu i izvadila karticu od sobe pomislila sam: Što radiš?

Kada sam ušla u sobu, Zlatko je već bio tamo. U sobi je bio mrak, a on je sjedio u fotelji pred televizorom i razgovarao na mobitel, na njemačkom . Nastavio je razgovarati, ali mi je glavom mahnuo da mu priđem. Pritom se ponovno nasmiješio.I namignuo mi je.

Dok sam išla prema njemu, mobitel je pridržavao glavom i ramenom, a s obije ruke otkopčao je šlic. Glavom i očima pokazao mi je prema svome ukručenom spolovilu.

To je to! Nema povratka. Šta ću sad? Kleknula nam između njegovih nogu, primila ga s obije ruke i stavila u usta. Nije mu bio osobito velik, normalne veličine. I, hvala Bogu, nije smrdio.

rvo sam ga cijelog oblizala, izvadila mu jaja iz hlača, a onda ga počela gutati. Srce mi je brzo tuklo. On je i dalje razgovarao, ali mu je glas ipak malo podrhtavao. S jednom rukom primila sam ga za jaja, s drugom za k..., i ustima ga dobro obrađivala. Nekako sam se uživila u ulogu prave profesionalke. Napaljivalo me to što radim. Zacrvenio se u licu i teško se koncentrirao na razgovor, prekrio je telefon drugom rukom i duboko uzdahnuo, a njegovi sokovi razlili su mi se po čitavom licu i ustima, a ja sam ga i dalje nastavila obrađivati. Trzao se od zadovoljstva. Iscijedila sam valjda sve iz njega, zadovoljno se nasmješila, ustala i krenula prema kupaonici. On je ostao napola ležati na fotelji i nastavio maratonski razgovor.

Kada sam se vratila iz WC-a, Zlatko je i dalje pričao. U lijevoj ruci imao je novčanicu od 500 eura s kojom je mahao. Došla sam do njega i primila novčanicu. On ju je čvrsto stisnuo sa dva prsta, te me njome privukao i dao mi nježnu pusu u obraz.

- Stara, zval me Zlatko, večeras u 10, ako možeš opet doći u Sheraton, u istu sobu. Kaj je sinoć bilo tak dobro - nazvala me drugi dan oko podneva prijateljica koja me sinoć u Westinu upoznala sa Zlatkom. Ponovno sam otišla u Sheraton i ovaj puta Zlatko se ponašao puno normalnije.

Prvo smo razgovarali sjedeći na krevetu, on mi je ispričao da je povratnik iz Njemačke, da se bavi uvozom, izvozom i građevinom, da često putuje i da voli upoznavati lijepe djevojke iz Hrvatske. Rekao mi je da me vidio u novinama, prije više od godinu dana, na fotografiji sa otvorenja nekog kafića. Više puta mi je rekao da sam prekrasna. Usput me gladio po kosi, milovao me preko majice, dao mi par pusa...Više puta zvonio mu je telefon i uvjek se javljao, ali razgovore je brzo završavao.

Polako me skidao. Ustao je, nabrzinu skinuo sve sa sebe i legnuo na krevet pokraj mene. Vodili smo ljubav cijelu noć. Bio je jako nježan, brižan, pažljiv... I on i ja svršili smo tri puta. Probudila sam se oko podneva u hotelskoj sobi. Sve je bilo u neredu, plahte, ručnici i prazne bočice coca-cole po podu, pepeljara s desecima opušaka na stoliću uz krevet...

Njega nije bilo. Na stolu su bile dvije novčanice od 500 eura i ceduljica na kojoj je pisalo da sutra idemo na večeru. Ostavio mi je svoj broj. Poslala sam mu SMS, a kasnije me nazvao i rekao da odem kod nekog Marka u Rudeš, da je on šaner i da imam kod njega ‘otvoreni račun’, kao, da odem uzeti neku lijepu haljinu. Isuse, ne mogu vjerovati, ali na kraju sam ipak otišla.

Kod Marka, čiji stan izgleda kao skladište svih talijanskih brendiranih dučana ali vjerovatno prošlogodišnji lager, našla sam fenomenalnu Cavalijevu haljinicu, koja u dućanu stoji preko dva soma eura. Uzela sam još crnu Gucci torbicu i velike bijele Fendi naočale. Poslije sam nazvala Zlatka, no on nije imao vremena za razgovor, samo mi je rekao da dolazi po mene u osam sati. Spremala sam se od šest, da bi bila spremna točno na vrijeme i onda sam ga ko budala čekala još sat i pol.

- Sorry, malo kasnim, stižem za pet minuta - nazvao je oko pola deset.

Zlatko me odveo u restoran Atlanta u Tkalčićevoj ulici, gdje su na večeri, za stolovima koji su nas okruživali, sjedili mnogi pripadnici jet-seta, neke sam viđala na revijama i eventovima, s nekima sam i partijala na Snježnoj kraljici... Kada smo ušli u restoran, svi su nas pogledali, a ženski dio društva međusobno se počeo došaptavati. Nije me smetalo.Nakon večere opet me odveo u hotel. Sljedećih mjesec i više dana svako drugog jutro budila sam se u toj sobi. Preko dana bi se rijetko vidjeli, a navečer me vodio po restoranima Marcelino, As, Gračanka, Dubravkin put, a jednom smo bili i u Bevandi u Opatiji. On je bio divan, gotovo da smo bili u vezi. Činilo se kao da je zaljubljen, ali svakog jutra kada sam se probudila njega više nije bilo, a na noćnom stoliću uvijek je ostavljao novčanice eura.

Kad sam ih nakon tih mjesec dana zbrojila bilo je nekoliko tisuća eura. Kada sam na ormaru vidjela pet haljina i njegove druge poklone, shvalila sam da je Zlatko muškarac mog života. Totalno sam se zaljubila. Drugi dan popodne ponovo me nazvao i rekao da se vidimo u jedanaest u Sheratonu a kako ga dan prije nisam vidjela, veselila sam se što ćemo opet biti zajedno. Od Glavnog kolodvora prema Sheratonu brzo sam hodala, gotovo trčala. Novac mi više uopće nije bio važan. Nisam više ni htjela da mi plaća.

Točno se sjećam, ispred vrata mi se učinilo da čujem glasove. Nije mi se učinilo, sa Zlatkom su u sobi bila dva prijatelja. Bili su u oblaku dima jer su ta dvojica pušila cigare. Pili su viski, a na stolu je bilo nekoliko linija bijelog praha i zarolane novčanice. Onaj jako debeli pozvao da sjednem a nisam znala kaj bi rekla. Ponudio mi je malo bijelog, što bih inače prihvatila, to sam i prije probala s cimericama i pasalo mi je, ali ovdje mi je sve bilo malo čudno. Šmrči ako ti čovjek pristojno nudi, izderao se malo na mene Zlatko koji me u tom trenutku čvrsto primio za kosu. Sva trojica počela su se skidati, a ja sam ustala jer sam željela otići. Zlatko me grubo uhvatio za ruku i povukao natrag. Za drugu ruku uhvatio me drugi prijatelj, a onaj debeli već mi je bio između nogu i nespretno, ali jako grubo i bolno, pokušavao mi strgati gaćice. Bio mu je mali i mlohav, a između nogu osjećala sam samo njegovo salo. Zlatko i ovaj drugi još uvijek su me čvrsto držali za ruke. Debeli mi je opalio šamar. Bolno sam jaukala i plakala. Debeli je nešto govorio,a između nogu osjećala sam kako mu raste. Opet mi je opali šamar. Više se nisam opirala. Gledala sam njegovu zajapurenu facu, uzdisao je kao svinja, a Zlatko i drugi prijatelj valjali su se od smjeha.

Zaurlao je, a ja sam osjetila da je svršio u mene. Drugog Zlatkovog prijatelja to uopće nije smetalo, odmah nakon debelog bio je u meni. Zlatko, koji me još uvijek čvrsto držao za ruku tako da sam poslije dva tjedna imala modricu, svoj ukručeni ud stavio mi je u usta.

Kada je i drugi svršio, Zlatko me okrenuo i stavio mi ga straga. Grubo. Užasno me boljelo. Jecala sam. Pokušavala sam mu nešto reći. Sva trojica su mi se smijala. Dok me Zlatko ševio, druga dvojica su ponovo ušmrkavala kokain.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

*Napomena: Imena i detalji su promijenjeni radi zaštite identiteta

Razgovarao i zabilježio Mark Cigoj