Živjeli su u džungli u društvu najotrovnije zmije na svijetu

ZAGREB - U svom filmu iz 1990. Jacques Cousteau nazvao je Andamane “nevidljivim otocima” u Indijskom oceanu. Uistinu, iako su Andamani najveće otočje Bengalskog zaljeva, većina ljubitelja egzotičnih putovanja za njih nije ni čula, pa putuju na Maldive, Sejšele i Mauricijus. Ali ne i Olga Jovanović i Goran Šafarek, dvoje mladih biologa koje strast prema otkrivanju novih životinjskih vrsta, posebice vodezemaca i gmazova, vodi na ekspedicije po tropskim kišnim šumama.

Prošlih smo godina tako u Jutarnjem listu pisali o njihovim avanturama na Madagaskaru , u Južnoj Africi i amazonskoj prašumi. Prije nekoliko dana Olga ( Olja) Jovanović i Goran Šafarek vratili su se s tromjesečne ekspedicije po Andamanima i Šri Lanki .

- Ovo je bilo naša prva ekspedicija u Aziju, a bili smo s kolegom Milivojem Krvavcem sa Sveučilišta Novi Sad. Andamani su indijski teritorij, a čini ih 306 otoka i više od 200 otočića i škojića. Birokratska procedura je vrlo komplicirana i strancima je omogućen pristup tek na manji dio otočja. No, zahvaljujući suradnji s lokalnom udrugom ANET, uspjeli smo dobiti dozvole za istraživanje na Andamanima - ispričao je Goran Šafarek.

Mladi hrvatski biolozi i njihov kolega Milivoje Krvavac bili su smješteni u istraživačkoj stanici u srcu tropske kišne šume na Andamanima.

Zmija usmrti 20.000 ljudi

- Naša stanica je napravljena na drvenim stupićima, a mi smo doslovce spavali i jeli u džungli na otvorenom. Jedino je knjižnica bila omeđena drvenim zidovima - kaže Goran. Olja se, pak, prisjetila neobične “dobrododošlice” u istraživačkoj stanici.

- Kad smo nakon dolaska krenuli na WC smješten u zasebnoj kućici, na drvetu ispred ulaza dočekala nas je sklupčana jedna otrovnica, slična našem poskoku. Mirno je spavala, a nama je to bilo zanimljivo iako je stvaralo i osjećaj nelagode - ispričala je Olja, naglasivši da u Indiji od ugriza zmija godišnje umre 20.000 ljudi.

- Na Andamanima živi kraljevska kobra, golema zmija čiji je ugriz smrtonosan. Tamo živi i krait, najotrovnija zmija u Aziji. No, mi znamo kako se kretati i ponašati u okruženju opasnih otrovnica - rekao je Goran. Cilj ekspedicije na Andamanima bilo je istraživanje faune gornjih katova kišne šume, s posebnim naglaskom na vodozemce i gmazove.

- Tijekom dana smo se penjali po drveću jer smo htjeli istražiti što veći broj staništa gdje bi potencijalno mogli živjeti vodozemci. Visoke krošnje drveća u tropima poseban su ekosustav gdje žive mnoge vrste koje se nikada ne spuste na tlo. No, u dijelu šume koji smo istraživali nismo našli nijednog vodozemca koji živi u krošnji. Kako su vodozemci i gmazovi uglavnom aktivni i noću, nakon večere ponovno smo išli istraživali vrste koje žive na tlu - ispričala je Olja.

Iako je dio džungle u kojem su se kretali pravi mali raj biološke raznolikosti, Olja i Goran sa žaljenjem su konstatirali da golemi i najljepši dio kišne šume na Andamanima nije dostupan posjetiteljima i istraživačima jer tamo živi urođeničko pleme Jarava.

- Mi smo u konvoju s naoružanom pratnjom prošli cestom preko njihova teritorija, ali bio nam je zabranjen kontakt s urođenicima.Indijska država je njihov teritorij proglasila rezervatom kako bi se sačuvala šuma, ali i kultura Jarava. Cilj je omogućiti pripadnicima plemena da zadrže svoju kulturu i tradiciju izvan zapadnjačkih utjecaja - pojasnio je Goran i istaknuo da pleme Jarava živi kao u kameno doba.

Stao na otrovnu ribu

- Pripadnici plemena nisu agresivni. Love lukom i strijelom, a na glavi imaju pletene košare u kojima nose dijete. Pleme Jarava porijeklom je iz Afrike. Praktički nemaju sličnosti s Indijcima - kaže Olja.

U pauzi između terenskih istraživanja troje mladih istraživača iz džungle bi izašlo na prekrasnu plažu. Tamo su se kupali i ronili na koraljnim grebenima usput snimajući šarene ribe i koralje. No, kupanje na koraljnim grebenima nije lišeno opasnosti, što je na svojoj koži osjetio Milivoje.

- Na udaljenosti nekoliko stotina metara od koraljnih grebena nalazi se otočić i jednoga poslijepodneva odlučili smo otplivati tamo. No, na pola puta zamijetio sam da seoska djeca premeću po našim stvarima na plaži, pa smo se Olja i ja odlučili vratiti, dok je Milivoje nastavio plivati prema otočiću - prisjetio se Goran.

Kad su Olja i Goran stigli na plažu, spoznali su da djeca nisu uzela ništa iz njihovih ruksaka. No, kako je sunce zalazilo, odlučili su da neće plivati na otočić.

- Milivoje je još bio na otočiću i mahao nam. U jednom trenutku je počeo mahati kao da signalizira da se nešto dogodilo. Shvatili smo da nešto nije u redu jer se ne vraća nego mokar u kupaćim gaćama stoji na otočiću - ispričao je Goran. On i Olja su zatim pronašli lokalne ribare koji su veslajući u čamcu došli do otočića i dovezli Milivoja.

- Ispostavilo se da je Milivoje stao na neku otrovnu ribu, zbog čega je trpio takve bolove da nije mogao plivati natrag. Nije znao na što je stao, ali je osjetio strašnu bol, kao da mu je netko u stopalo zabio najjaču injekciju. Da nismo našli te ribare, tko zna što bi bilo. Milivoje je cijelu večer imao groznicu, no drugoga se dana sve smirilo - rekao je Goran.

Ugrožene životinje

Nakon više od mjesec dana boravka na Andamanina, na čijem su sjeveru našli jednu potencijalno novu vrstu žaba, mladi su istraživači nastavili svoju ekspediciju na Šri Lanki.

- Sudjelovali smo u projektu Mahausakande revitalizacije kišne šume u privatnom rezervatu, 100 kilometara jugoistočno od Kolomba. Rezervat je vlasništvo obitelji sofisticiranih draguljara Ellawala. Oni su bili vlasnici plantaže kaučuka koju su odlučili ponovno pretvoriti u kišnu šumu. Kako je blizu njihova imanja veliki šumski rezervat, skupljali su sjeme i napravili rasadnik. Tijekom pet godina zasadili su više od 10.000 autohtonih stabala i sada imaju lijepu, pet-šest metara visoku šumu - ispričala je Olja. U rezervatu Ellawala mladi su biolozi istraživali proces rekolonizacije vodozemaca, posebice žaba.

- Na tom području prije je bilo osam vrsta vodozemaca. Mi smo našli 19 vrsta vodozemaca. Za jednu vrstu mislimo da je nova, a neke od njih su vrlo ugrožene. Činjenica da u mladoj šumi živi tako velik broj vrsta vodozemaca jako je važna - rekao je Goran.

I na Šri Lanki mladi su istraživači, koju su ekspediciju uglavnom financirali vlastitim sredstvima, bili smješteni u istraživačkoj stanici usred mlade tropske šume.

- Imali smo kraljevski tretman, a hranili smo se kao u najboljem restoranu. Mi smo zauzvrat obitelji Ellawala napravili istraživanje i snimili dio videomaterijala. Obitelj veliku pozornost posvećuje edukaciji lokalnog stanovništa kako bi razvili svijest o važnosti zaštite šuma. Razvili su cijeli obrt gdje lokalne žene rade nakit od kokosovih ljuski, i to će sada brendirati za izvoz - ispričala je Olja.

Ipak, ni idilični boravak na Šri Lanki nije prošao bez susreta s opasnim zmijama.

- Prve noći našli smo kraita u zidu. Krait je noćna zmija koja često grize ljude dok spavaju. Jednoga dana, pak, ja sam na ulazu u stanicu sreo golemu kobru koja je ušla u rupu u zidu - kaže Goran Šafarek.