ZAGREB - Pred Badnjak 2009. godine formalno su poslovno krahirali, tvrtka je otišla u stečaj. U lipnju 2010. završili su u pritvoru. Pred Badnjak 2010. izašli su iz pritvora, da bi danas, pred Badnjak 2011., živjeli povučeno, rijetko se pojavljujući u javnosti. Višnja i Zdravko Pevec, nekada uspješni bjelovarski poduzetnici, optuženi za tri kaznena djela - zloporabu položaja i ovlasti, zloporabu u gospodarskom poslovanju te povredu vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga - kojima su za sebe navodno ostvarili protupravnu korist od 3,8 milijuna kuna i oštetili državni proračun za oko 10,5 milijuna kuna, danas se osjećaju izdanima od svih.
Dvadeset godina trajala je poduzetnička bajka. Ona je izrasla na kreditima (rasli su centri, trgovina, transport i građevina), da bi se sve urušilo u trenutku kada su rate i loše poslovne odluke (preinvestiranje i zaduživanje) došle na naplatu, javljali su mediji. Bilježnica s milijunskim dugovima se napunila, a police trgovina ispraznile. Ubrzo se, kako to biva, ispraznio i stol Pevecovih oko kojeg su nekada sjedili brojni prijatelji, kada se, u njihova najbolja vremena, jelo, pilo, družilo, pjevalo i dobro zabavljalo.
‘Čitao sam puno’
Trebala je to biti kratka pričica na temu ‘što sam (iz prethodne godine) naučio’, a pretvorila se u prvu ispovijest nakon izlaska iz pritvora. Zdravko Pevec odmah se javio na mobitel.
- Kakva mi je bila godina? Nisam ni sanjao da ću učiti pravo! Da ću proučavati zakone! Eto što sve čovjeka u životu snađe. Natjera te muka, teška situacija i onda sve analiziraš. Vlastite propuste, propuste drugih. Ja sam u zadnje dvije godine naučio što je to noćna mora. Pune dvije godine, otkako je firma otišla u stečaj, nisam normalno spavao, a o šest mjeseci pritvora da i ne govorim. U pritvoru sam se trzao, svaku noć sam sanjao firmu i ljude. Sanjao sam radnike, dobavljače, poslovne partnere. Strašno je to - uzdahnuo je Pevec.
Što smo naučili
U bjelovarskoj ćeliji je, kaže, puno čitao i razmišljao. Različito se nosio s tugom, plakao.
- Plakao sam, jesam. Nije to lako. Jedan mjesec isplatiš milijune kuna za plaće, idući mjesec te tretiraju kao i onog koji je ubio dvoje ljudi. Iza rešetaka vam je jednak tretman.
Govori odmjereno i polako.
- Kako zdravlje? A nekako, drži se - kaže usput - ali puno je tu opasnog sekiranja, najbolji način da čovjek izgubi zdravlje.
- Želite čuti što sam naučio u ovom teškom razdoblju? Reći ću vam: naučio sam sve o prijateljstvu - najednom je povisio glas.
- Kako je Višnji i meni loše krenulo, tako su se počeli osipati naši prijatelji. Rasuli su se, otišli od nas kad nam je bilo najteže. Drugačije nam sada izgleda život, 900 posto se okrenuo. Povukli smo se, poznato je da smo nekad bili vrlo društveni ljudi. Kod nas se jelo, pilo, zabavljalo. Kad se sjetim kako su nam se samo ulizivali. Danas? Oprezni smo. Onih pravih je vrlo malo. Možeš ih na prste dvije ruke nabrojati - razočarano će Pevec. Dijelom priče iz privatnog života je vrlo povrijeđen; ne krije to.
Posebno ga boli što su ih napustili i bliski kumovi. Sada su im, tvrdi, najveći neprijatelji.
- Dok su dobro živjeli na račun nas i naše firme, kitili su se zajedničkim prijateljstvom. A sad kad je Pevecovima loše, gotovo. Da, stekli smo jedno vrlo bolno, i vrlo bogato iskustvo koje se ne može ničim kupiti. Baš je šteta što život ne traje dvjesto godina, pa da imam kada primijeniti to iskustvo i novostečene spoznaje - Zdravka očito nije napustio humor, makar onaj crni.
- Čovjek se pita zašto se to sve događa. Gledajte, ja sam vrijedan čovjek, za sebe ću uvijek zaraditi, ali za društvo neću više. Mislite da je lako biti poduzetnik u Hrvatskoj? Probaj biti uspješan, a da nekome ne odgovaraš, pa ćeš vidjeti. Skoro da me nisu razapeli. Firma Pevec ovom je društvu uplaćivala ogromne poreze i ostala davanja. Pevec je imao tri i pol milijarde kuna godišnje prometa i imovinu vrijednu četiri i pol milijarde kuna. Naši dugovi dobavljačima i državi iznosili su 1,6 milijardi kuna godišnje. A firma vrijedi četiri milijarde kuna. I završili smo u stečaju. Kako? I sad ti pozitivno razmišljaj - ponavljao je više za sebe.
I za vrijeme najveće ekspanzije svog poslovnog carstva, nije se, kaže, polakomio za luksuzom. U maniri “menadžera iz naroda” ponavljao je da on i supruga rade po cijele dane i da se svoga rada ne srame.
- Otvorio sam četiri tisuće radnih mjesta. Samo u prosincu 2008. godine isplatio sam 21 milijun kuna za plaće, milijun i pol kuna za dnevnice i 800 tisuća kuna za božićnice. Tko vam to cijeni? Nitko. Išao sam pošteno i ispao totalno glup. Ni jedan posto sebi iz firme nisam uzeo. Hoćete li to napisati - ogorčeno će Pevec.
Nerijetko, kada posrne poslovno carstvo, posrne i brak. Ne i kod Višnje i Zdravka, barem zasad. Trideset godina su u braku. Dvadeset godina zajedno su gradili posao, dočekali njegov krah, završili u pritvoru, odležali dio kazne, izašli na slobodu da pokrenu neki novi život koji će, kako stvari stoje, obilovati iscrpljujućim sudskim bitkama.
Okrenuli su joj leđa
No, unatoč hrapavom scenariju koji bi - odlaskom novca i hedonizma, fanfara i blagoglagoljivih prijatelja, i istovremeno dolaskom neimaštine i lisičina na rukama - osakatio mnoge jake bračne veze, Višnja i Zdravko Pevec još uvijek su zajedno. Zdravko o svojoj supruzi govori s brigom, ljubavlju i poštovanjem, da čovjeka (riskirajući da mu ovdje zamjere jeftinu patetiku) gotovo dirne.
- Moja Višnja? - kaže polako. - Višnja je prijatelj nad prijateljima, pa tko god je pozna to će vam potvrditi. Da, okrenuli su joj leđa, ljudi kojima nikada ništa loše nije učinila. Višnja se povukla sto posto, sada ima par bliskih ljudi.
Uzdahnuo je i napravio kratku pauzu.
- Višnja više nikad neće pjevati, ne vjerujem, ne.
- Kako danas živite, od čega?
- Ja sam strojar poduzetničkog duha. Danas živim i radim kao što sam to činio 90-ih. Na zemlji. Obrađujem sto jutara zemlje. Da ste me nešto ranije nazvali, dobili biste me u polju. Nikada mi nije bilo teško raditi. Radim i pomalo razmišljam o budućem biznisu. Kažem vam, za sebe ću uvijek osigurati, ali neću više biti koristan društvu, bojim se da nemam ni volje, ni snage za to - kazao je Pevec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....