- Di si, kaj ima? - pitao je mladi vozač tramvaja kolegicu dok joj je išao predati upravljanje tramvajem na liniji 2.
Četvrtak je ujutro, oko 10:30. Nalazimo se na tramvajskom stajalištu Vodnikova dok vozači tramvaja upravo obavljaju zamjenu smjena. Javni prijevoz u gradu nakon tri dana štrajka opet je u funkciji. Danas je prvi dan da cijeli sustav ponovno funkiconira.
- A nikaj. Ide se delati - odgovara vozaču kolegica koja će ga zamijeniti.
Dali su si pet, onako kako to rade nogometaši, te se kratko zagrlili. Oboje su relativno mladi vozači tramvaja, u ranim tridesetima.
- Ajde, čuvaj se - dobacio joj je vozač na odlasku.
Taj "čuvaj se" mogao je značiti običan pozdrav, nešto što se na odlasku kaže prijatelju ili dobrom kolegi, a mogao se odnositi i na medijske natpise o vrijeđanjima i navodnim napadima na zaposlenike ZET-a od strane putnika koji su se osjećali ogorčeno ili iznevjereno zbog štrajka koji je kompletno obustavio promet javnog gradskog prijevoza.
Napadi na vozače?
Iako su se mediji raspisali o verbalnim incidentima u tramvajima i autobusima, koji su se navodno događali u četvrtak ujutro, iz ZET-a kažu da napadi na njihove zaposlenike službeno nisu zabilježeni.
- Prema informacijama kojima trenutno raspolažemo, nisu zabilježeni incidenti koji bi se prema svojoj prirodi posebno evidentirali ili procesuirali - kratko su nam odgovorili.
Mi smo se u četvrtak ujutro vozili gradom kako bismo provjerili zamjeraju li putnici vozačima što su se tijekom ilegalnog štrajka ponašali "krajnje neodgovorno i socijalno neosjetljivo", kako je gradonačelnik Tomislav Tomašević opisao u svom ponoćnom obraćanju sugrađanima. Njegove riječi odnosile su se na obustavu autobusnog prijevoza prema najvećoj hrvatskoj bolnici, KBC-u Zagreb, prvoga dana štrajka.
U drugoj poruci, onoj snimljenoj nakon pobjede na Županijskom sudu po kojoj su se zaposlenici ZET-a trebali vratiti u tramvaje i autobuse, gradonačelnik je pozvao sve građane da se prema vozačima, kada ih ponovno sretnu na radnim mjestima, odnose "s poštovanjem". Jasno, radi se o prevenciji vrijeđanja štrajkaša.
Rade se vikendi, blagdani...
Tijekom četvrtka obišli smo mnoštvo tramvajskih linija koje voze središtem Zagreba, ali nismo uočili ništa približno sukobima na relaciji putnici - vozači. Dapače, prijepodne je prošlo potpuno uobičajeno. Ipak, putnici su bili puni mišljenja i stavova.
- Grozan je način na koji su vozači štrajkali. Bez imalo empatije prema ljudima koje prevoze svaki dan. Najviše štete nanijeli su onim najosjetljivijima, ali i sebi - rekao nam je Miro dok smo se vozili na liniji 11 u smjeru Črnomerca, vidno ogorčen štrajkom vozača.
Ipak, bilo je i onih koji su na strani vozača i koji su pozdravili kompletnu obustavu prijevoza. Na tramvajskoj stanici Frankopanska prišli smo mladiću koji se nije htio predstaviti.
- Jadno je koliko su ljudi zavidni i ljubomorni. Devedeset posto ljudi koji ih sad vrijeđaju ne bi radilo te poslove za te pare. Rade se vikendi, blagdani i noćne smjene. Naravno, nemre se tako svako malo ići na more do vikse - kazao je, svaljujući svu krivicu na gradonačelnika i njegove pregovaračke moći.
Razgovor zetovaca nakon štrajka
Ipak, nismo primijetili da su takve oštre riječi bile upućene bilo vozačima bilo putnicima. Jedni prema drugima stvarno su se odnosili "s poštovanjem", makar u sebi nosili kivnost prema drugoj strani.
U jednom trenutku, dok smo se vozili u devetki u smjeru Borongaja, u tramvaj su ušla dva zaposlenika ZET-a koja smo prepoznali po plavim uniformama. Držali su se za rukohvate, a pored njih je sjedio stariji gospodin. Nismo čuli kako je razgovor započeo, ali smo uhvatili odgovor jednog od zetovaca.
- 1800 eura za 200 sati mjesečno, šest dana u tjednu. Pa to je ništa. Bit će opet štrajk - rekao je jedan zaposlenik ZET-a, a drugi je odmah na to dodao "ma sto posto". Nadalje, onaj prvi je rekao, pomalo rezignirano: "Zeznuli smo se što prvi dan nismo vozili do bolnice."
I onda je nastavio s monologom, a stariji putnik cijelo vrijeme ga je gledao i slušao. "Tko nije bio za volanom ne bi ni smio komentirat. To se javljaju ljudi koji nemaju ni auto. Gluposti. Treba se boriti. Imam prijatelja u šumariji. Radi za 1100 eura, kaže da se s time ne može preživjet."
- Ljudi su jalni. Imaju svojih problema pa su im svi drugi krivi. Bez kredita ne možeš danas ništa - rekao im je stariji gospodin. Ništa se na to nije dalo nadodati. Konverzacija je tu stala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....