– U stanu je ostala tišina sada kad ga nema. On je bio to socijalno ljepilo, planirao je sve, od zajedničkih ručkova i druženja do putovanja – prepričava nam Indijac Pulla Thirupathi kakav je bio njegov cimer, kolega i prijatelj, nesretno stradali Bangladešanin Sirajul Islam (39).
Kada je u kobnu subotu oko 15.25 sati u novozagrebačkom naselju Siget na Sirajulov moped naletio osobni automobil, upravo je provodio jedan od svojih planova. Ideja je bila jasna: javio je cimerima da dođu u 16 sati u stan, pripremit će ono što mu najbolje ide – piletinu na jedan od milijun načina – i počastiti ih za blagdan. Bio je Diwali, indijski blagdan, a Sirajul nije propuštao priliku za slavlje svojih prijatelja.
– Pitate me kada sam shvatio da je taj čovjek moj prijatelj. Mogu nabrojiti trenutke poput tog ili one kada je svakome od nas novčano pomagao kad zagusti. Ali mislim da je na prvi pogled odmah bilo jasno. Imao je te dobre oči i prirodnu opuštenost, pa se za njego bilo lako vezati, kaže Indijac Pulla, koji ga je poznavao dvije i pol godine, otkako je Sirajul nakon Dubaija odlučio sreću iskušati u Zagrebu.
Nalazimo se u prostorijama logističke tvrtke Stefmarka za koju je bio poslovno vezan i gdje je provodio puno vremena. Osim nas i Pulle, oko čajnog stolića okupilo se sedmero njegovih kolega, prijatelja, voditelja i šefova, svi se prisjećaju zajedničkih trenutaka s njim. Na stolu je kutija za prikupljanje donacija za njegovu obitelj, a u izlogu uramljena crno-bijela fotografija Sirajula u odijelu.
– Ovu sliku koju gledate poslala nam je njegova obitelj. I ovdje mu se nazire smiješak, ali mi nismo mogli pronaći nijednu na kojoj se ne ceri – smije se njegov drugi cimer, Indijac Rahul Jayan.
Inicijativa kolega i prijatelja
Sirajul je došao iz Bangladeša, kao i mnogi njegovi kolege, tražeći način da pomogne sebi i svojoj obitelji. Nije bio oženjen niti je imao djece, pa je pomagao majci i ocu, sedmero braće i njihovim obiteljima. Sada su se njemu u pomoć, odnosno njegovoj obitelji, okupili svi ljudi koji sjede oko nas i mnogi drugi.
– Na komemoraciji je jedan od njegovih sunarodnjaka predložio inicijativu i svi su se odmah uključili – pojašnjava vlasnik tvrtke Valentino Marković. – Znamo da je birokracija spora, zato nam je važno da njegova obitelj zna da može računati na nas kada je riječ o prijevozu posmrtnih ostataka u njegovu domovinu. Da znaju da Sirajul nije bio bilo tko, već dečko koji je ostavio traga.
To je bilo jasno i na ispraćaju čije su fotografije već su obišle Hrvatsku. Dan nakon tragedije, u Freudovoj ulici postavljene su stotine lampiona, buketi cvijeća i ista fotografija koja nas sada gleda iz izloga. Tu je bila i Glovo kaciga, sa jednom memorabilijom njegova života.
– Bio je strastveni pušač, uf, kako je volio cigarete – smije se Valentino. – Zapalili smo jednu i ostavili je da dogori u njegovu čast.
Doznajemo da je okupljanje nastalo na inicijativu kolega, a vijest se brzinom munje proširila internim dostavljačkim grupama. Unatoč indijskom blagdanu, oko dvjestotinjak dostavljača, prijatelja i građana okupilo se kako bi mu uz molitvu i minutu šutnje odali posljednju počast.
– Sirajul je bio takav, jednostavno prisutan i viđen, nažalost, posthumno, tako i za života – prisjeća se Anudep Kalleda, jedan od prijatelja.
‘Na njega se čovjek nije mogao naljutiti‘
Pod nos nam gura video na kojem Sirajul cijelim srcem pleše u sobici, razbacuje se i pruža ruke prema drugima, pozivajući ih da mu se pridruže. Tako ih je motivirao i na sve ostalo: sve ih je redom tjerao u teretanu, birao organsku hranu, pozivao ih na nogomet, u shopping centar, na kućna druženja.
– U ekipi, on je uvijek vodio glavnu riječ, zbijao šale, pričao viceve. Baš je bio duh zabave – prisjeća se Anudep.
– Baš jest – uključuje se u razgovor Lucija Grabar, jedna od voditeljica tvrtke, koja je blisko surađivala sa Sirajulom. – Bio je neženja i nije se time opterećivao. Naokolo bi slao slike sa smiješnim filterima sa svim našim kolegama, pa tako i doma u Bangladeš.
Rijetko ju je zvao da otkaže dolazak na posao, bio je radišan dečko. Ali jednom ju je, sjeća se, nazvao i rekao: „Oprostite, ali ja ne mogu doći na posao. Mom prijatelju je rođendan i to ne mogu propustiti.”
– Došao je tako i, kao inače, razvukao ono svoje „Maaaaam” (hrv. gospođo). Ali, k‘o za vraga, iako nije bilo puno razloga ljutiti se na njega, imao je taj prirodni šarm da se, i da hoćeš, ne možeš na njega naljutiti.
Nažalost, u subotu svi su planovi prekinuti. Prema podacima policije, 22-godišnja hrvatska državljanka koja je upravljala osobnim automobilom nije održavala dovoljan razmak od vozila ispred sebe te je prednjim dijelom automobila udarila u stražnji dio mopeda kojim je u istom smjeru upravljao Sirajul.
– A baš je skupljao novac za kupiti automobil – tužno će Anudep.
– Iduće godine trebao je posjetiti svoju obitelj u Bangladešu – pogledava prema podu Rahul. – I trebao je doći k nama u Indiju, u naš kraj. Imali smo čitav plan, pokazati mu sve prirodne ljepote, veselio se tome beskrajno.
Pozdravljamo se s kolegama i izražavamo im sućut. Na odlasku nas zaustavlja Lucija:
– Sirajul je toliko volio ljude. Nadam se da nekako sada vidi koliko su ljudi voljeli njega – zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....