Djeca iz obližnje škole i vrtića dolazila su gledati gradilište jer im nije bilo jasno kako je moguće cijelu kuću “ugurati” u tako uzak prostor. Prolaznici su, pak, mislili da se susjednoj kući samo dodaje po jedna mala soba na svakom katu. No na toj je parceli u Cvjetnom naselju nastajala Uska kuća, jedna od najneobičnijih nastambi u Zagrebu.
Uska kuća, izgrađena 2023. godine, široka je tek 325 centimetara, dok unutarnja, neto širina prostora iznosi svega 265 centimetara. Ipak, njezini autori, arhitekti Boris Ileković i Dina Vulin Ileković, upravo su u tom ograničenju prepoznali priliku.
Preselili smo se na najveće gradilište u Zagrebu: Grad nakon ovog više neće biti isti
Kako kažu, ideja za projekt proizašla je iz urbanističke mogućnosti gradnje poluugrađenog objekta naslonjenog na postojeću dvokatnicu u nizu. Dodatni motiv bio je i sam položaj parcele: s tri strane okružena je pješačkim površinama, dok je duže pročelje orijentirano prema jugu, na javnu zelenu površinu.
- Pravi izazov krio se u dozvoljenim dimenzijama budućeg objekta - objašnjavaju autori.
Umjesto da usku parcelu promatraju samo kao problem, arhitekti su je shvatili kao zadatak koji traži drukčiji način razmišljanja. Godinama su, kažu, pratili kako se svjetski poznati arhitekti snalaze u skučenim i ograničavajućim situacijama, a ovaj im je projekt dao priliku da se i sami okušaju u netipičnom prostornom izazovu.
‘U procvatu je minimalizam‘
Inspiracija se dijelom može tražiti i u japanskoj arhitekturi malih kuća, iako autori temu smještaju u širi suvremeni kontekst. Minimalizam u stanovanju, posebno u Japanu, već je desetljećima važna arhitektonska tema, od projekata Tadaa Andōa i Toya Ita do današnjih primjera racionalnog korištenja prostora. Ileković i Vulin Ileković ističu da stanovanje malog mjerila više nije periferna tema, nego sve više dolazi u fokus arhitekata i javnosti.
- Kuće s malim tlocrtnim otiskom ekonomski su i ekološki prihvatljivije te se uklapaju u opći trend traženja tzv. ostataka urbanih prostora koji se novim arhitektonskim intervencijama mogu iskoristiti i unaprijediti - kažu arhitekti.
Najveći izazov bio je, očekivano, vezan uz urbanistička pravila. Nova je gradnja morala biti usklađena s gabaritima susjednih zgrada i odmaknuta tri metra od južnog ruba parcele. Upravo je iz tih uvjeta proizašla ekstremna širina objekta. Uz to, kuća je naslonjena na postojeći objekt iz 1960-ih, pa je tijekom gradnje bilo važno ne ugroziti njegovu konstrukciju. Budući da se projekt izvodio nakon zagrebačkog potresa, konstruktivno povezivanje novog i postojećeg zida imalo je i dodatnu ulogu stabilizacije susjedne kuće.
EKSKLUZIVNI VIDEO Ovo je točan trenutak kada su vatrogasci upali u gorući Vjesnik!
Prostorni koncept riješen je kroz poluetaže. Zbog blizine podzemne vode, najniži suterenski nivo iskorišten je tek kao ulazni prostor, dok se život kuće razvija vertikalno, u pažljivo posloženim razinama.
Za vrijeme gradnje projektu se čudilo i staro i mlado
No ono što je izvana neobično, iznutra je moralo funkcionirati kao svakodnevni dom. Autori objašnjavaju da osjećaj prostranosti ne ovisi samo o kvadratima, nego i o svjetlu, pogledima, pozicijama prozora, materijalima, bojama i namještaju.
- Prednost lokacije je moguća otvorenost pročelja na tri strane, što u velikoj mjeri nadomješta uskoću objekta baš zbog mogućnosti pogleda i količine prirodnog svjetla. Praktično svi prostori imaju dvostranu orijentaciju – ističu Ilekovići.
Namještaj je, dodaju, morao biti reduciran na ono što je doista neophodno. U kući takvih dimenzija nema mjesta za višak, ali upravo ta redukcija oblikuje njezin karakter.
Kod Vjesnika ‘parkiran‘ luksuzni gliser, doznali smo o čemu se radi: ‘Momci su u zatvoru...‘
Zanimljivo je i kako je projekt doživjela okolina. Tijekom gradnje prolaznici uglavnom nisu zamišljali kuću kao vertikalnu cjelinu, nego kao svojevrsno horizontalno proširenje postojećih etaža susjedne kuće, “jednu malu sobu” dodanu svakom katu. Budući da se gradilište nalazilo u blizini škole i vrtića, najznatiželjnija su bila djeca.
- Osobno su se htjela uvjeriti kako je moguće kuću ‘ugurati’ u obrise koji se vide izvana - prisjećaju se arhitekti.
Uska kuća nije samo arhitektonska zanimljivost zbog svojih dimenzija. Ona otvara i šire pitanje o tome kako Zagreb može koristiti male, zapostavljene ili naizgled nemoguće parcele.
Autori ističu kako je kuća usklađena s formom i dimenzijama susjednih kuća u nizu, smještenih na rubu Cvjetnog naselja. Konceptualno je, kažu, najbliža nizovima katnica koje je pedesetih godina projektirao arhitekt Stjepan Planić u istočnom dijelu Cvjetnog naselja.
Projekt je već prepoznala i struka. Uska kuća bila je izložena na Godišnjoj izložbi ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2023. godini te na međunarodnoj izložbi izabranih realizacija Plan Award 2023. Nominirana je za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata “Drago Galić” za najuspješnije ostvarenje u području stambene arhitekture 2024. godine, a 2026. nagrađena je međunarodnom arhitektonskom nagradom Big See. Objavljena je i u stručnim časopisima Čovjek i prostor te Architecture Suisse.
Na kraju, Uska kuća pokazuje da arhitektonska vrijednost ne proizlazi nužno iz veličine, nego iz preciznosti odgovora na zadane uvjete. U ovom slučaju, ono što je na početku djelovalo kao najveće ograničenje: širina od svega nekoliko metara postala je glavna tema, identitet i na svjetskoj razini prepoznata kvaliteta projekta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....