Trulo i zaboravljeno Kino Tuškanac, neuspjeli pokušaj Grada da organizira ljetovanja za djecu u invalidskim kolicima te nelogično zakupljivanje parkirnih mjesta u javnoj garaži uz KB Sveti Duh...
U sva tri slučaja rasplet je počeo tek nakon tekstova Jutarnjeg. Uslijedile bi oporbene reakcije, dodatna objašnjenja iz gradskog sustava, priopćenja i najave kako će se postojeća praksa barem ponovno razmotriti.
Nijedna od tih tema nije nastala u oporbenim klubovima Gradske skupštine. Sve su otvorene novinarskim radom, upitima gradskim službama i objavom konkretnih podataka.
Propadanje Kina Tuškanac
Prvi takav slučaj bilo je Kino Tuškanac. Jutarnji je obišao objekt koji godinama čeka obnovu i objavio u kakvom se stanju nalazi prostor u koji se sada planiraju uložiti milijuni eura. Nakon upita o stanju objekta, rokovima i planovima obnove, Grad je javno izašao s informacijom da je pokrenuta javna nabava za obnovu kina, vrijedna sedam milijuna eura bez PDV-a.
Jutarnji na Tuškancu, obišli smo uništeno kino u koje sad ulažu milijune, pogledajte na što sliči
Formalno, riječ je o postupku koji je Grad mogao objaviti i neovisno o medijskom interesu. No vremenski slijed teško je previdjeti: tek nakon obilaska i pitanja naše novinarke Korane Sutlić poslana je šira javna poruka o projektu, rokovima i očekivanom početku radova. Pritom su iz Grada u potpunosti zanemarili obavezu odgovora na upit novinara koji je otvorio temu, nego su sa svim informacijama izašli preko vlastitih kanala, šaljući odgovore na pitanja Jutarnjeg na adrese svih redakcija.
Tema koja je dotad bila samo jedna od brojnih gradskih odgoda postala je konkretno pitanje: zašto je objekt takvog značaja u derutnom stanju i kada će obnova stvarno početi.
Organiziranje ljetovanja za djecu u invalidskim kolicima
Drugi slučaj pokazao se politički najosjetljivijim. Jutarnji je objavio da Grad Zagreb drugu godinu zaredom nije uspio organizirati ljetovanje za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica. Na natječaj se nije javio nijedan ponuditelj, a iznos predviđen za 2026. bio je manji nego godinu ranije, kada također nije pristigla nijedna ponuda.
Djeca s invaliditetom opet ne idu na more: Grad opet poništio natječaj, zašto nitko ne reagira?
Grad je prije objave imao priliku odgovoriti na pitanja, pogotovo zato što se na objavu teksta čekalo dok gradske službe nisu poslale odgovor na službeni upit. Nakon teksta tema je prvo prošla relativno tiho, a potom su reagirali HDZ i gradska zastupnica Dina Dogan. Njihove kritike bile su (ne)vješta politika, ali su se naslanjale na podatke koji su već bili objavljeni: manji planirani iznos, ponovljeni izostanak ponuditelja i činjenicu kako program za korisnike ponovno nije proveden.
Nakon što je tema ušla u širi javni prostor, Grad i zamjenici Tomislava Tomaševića objavili su priopćenje o “dezinformacijama u javnom prostoru”. Pritom je paradoks u tome što su ključne informacije o neuspjelom postupku i iznosima dolazile iz službenih gradskih dokumenata i njihova odgovora kojim Grad, izgledno, nije bio zadovoljan. Sporno je, dakle, bilo uglavnom tumačenje odgovornosti, a ne osnovne činjenice.
Skupe jurilice i oldtimeri u javnoj garaži
Treći primjer je garaža uz KB Sveti Duh. Jutarnji je objavio reportažu kako se u javnoj garaži, uz bolnicu pred kojom se stvaraju gužve, mogu zateći i luksuzni automobili, oldtimeri i vozila koja ondje očito nisu parkirana zbog kratkog bolničkog posjeta. U tekstu je otvoreno pitanje pretplatnih karata i načina na koji se garaža koristi, osobito s obzirom na njezinu lokaciju uz zdravstvenu ustanovu, što čitatelji smatraju spornim.
Pacijenti u koloni čekaju mjesto u garaži na Svetom Duhu, a pogledajte što se unutra sve nalazi
Nakon objave, ponovno post factum, reagirao je zagrebački HDZ, tražeći ograničenja tjednih i mjesečnih karata te prioritet za pacijente, pratnju i bolničko osoblje. Potom se oglasio i Zagrebački holding. Iz odgovora je proizlazilo da u postojećem sustavu ne vide izvanredan problem, ali i da će Zagrebparking analizirati fluktuaciju vozila te, bude li potrebno, prilagoditi model korištenja garaže.
Upravo je taj detalj bitan. Prije objave teksta i reakcije oporbe, u odgovoru Zagrebačkog holdinga poslanom na upit Jutarnjeg nije bilo najava mogućnosti kako će se trenutačni sustav naplate pregledati i eventualno izmijeniti.
Oporba je u sva tri slučaja reagirala tek nakon što su teme otvorene u medijima. To je politički očekivano i legitimno, ali ne mijenja redoslijed događaja. Niti je Jutarnji pokrenuo te teme zbog oporbe, niti je oporba bila izvor ključnih informacija. Uloga oporbenih aktera bila je naknadna: prepoznali su temu, pojačali pritisak i pokušali je pretvoriti u politički slučaj.
Za gradsku vlast taj je slijed neugodniji. Ne zato što bi svaka medijska objava dokazivala propust, nego zato što pokazuje koliko se često reakcija javnog sustava ubrza tek kada pitanje postane javno vidljivo. Tuškanac je nakon upita dobio jasniji komunikacijski okvir. Ljetovanje djece s invaliditetom nakon objave i reakcija postalo je nacionalno vidljiva tema na koju se Grad morao dodatno očitovati. Garaža na Svetom Duhu nakon teksta i kritika došla je do najave moguće analize i prilagodbe.
Jutarnji je, a ne opozicija, otvorio teme koje su već postojale, ali nisu imale dovoljan javni pritisak. Opozicija se samo lijeno nakačila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....