Ovo nije priča o nekom boljem, tuđem svijetu za kojim se obično čezne. Upravo suprotno, ovo je priča iz Trnja, o jednom tipičnom, a opet sasvim posebnom kvartovskom salonu. Posao koji je prije 33 godine započela jedna žena, danas uspješno nastavlja i vodi već treća generacija iste obitelji. Ovo je priča o baki Zorki, kćeri Ivani i unuku Jakovu.
Nakon godina rada u Estetic Uvemi, gdje je radila kao poslovođa, Zorka Perica odlučila je 1993. godine otvoriti salon Andiva u Koranskoj ulici u Zagrebu. Taj prepoznatljiv naziv, koji na ulazu stoji već više od tri desetljeća, zapravo je nastao kao osobna posveta njezinoj djeci.
"Salon Andiva je dobio ime po mojim dvjema kćerima. Imam Andreju i Ivanu. I uzela sam tri prva slova od Andreje i tri od Ivane. I zato se zove Andiva", prisjeća se Zorka.
Rad u frizerskom salonu tada je izgledao potpuno drugačije nego danas. Tražili su se minivali, bojenja, frkane frizure i haube. Posao je, kaže Zorka, tekao lančano. Dok bi se jedna mušterija sušila pod haubom, frizirala bi se druga ili treća, pa je između tog stalnog kruženja bilo vremena i za kratak predah. Danas, kada su haube zamijenile fen-frizure i ravne kose, ritam u salonu je neusporedivo brži.
Majka je najstroža šefica
"Ako prije nisi imao novu mušteriju dok se prethodna sušila, stigao si malo i sjesti i odmoriti se. A danas moje cure nemaju prekida. Kad uzmu raditi, nema šanse da stanu dok ne završe", objašnjava Zorka.
Nakon što je završila upravnu školu, Ivana Grgić odlučila je nastaviti majčinim stopama. No, učiti zanat u obiteljskom salonu nije uvijek bilo jednostavno.
"Mama je pokazivala frizure naučnicama u salonu. Napravi jedna, mama kaže dobro. Napravi druga, opet dobro. Ja napravim, a ona meni kaže da ne valja. Pitala sam je kako ne valja kad sam napravila bolje od Sandre, a ona mi je samo odgovorila: Kaj ćeš se s njom mjeriti? Bilo mi je krivo, ali to je bila dobra škola", prisjeća se Grgić, trenutačna vlasnica salona Andiva.
Kasnije se dodatno usavršavala u Italiji, a danas za svoj posao kaže da ga ne bi mijenjala ni za jedan drugi.
"Naš posao je najljepši posao na svijetu, najsretniji. Kad nešto napraviš, a žena sretna izlazi van, onda si i ti sretan jer si to tako lijepo napravio. Gušt je vidjeti da je to to i da je mušterija zadovoljna", nadodaje Ivana.
Najnovije pojačanje u salonu je unuk Jakov. Iako je praktički odrastao u salonu, nije očekivao da će jednog dana upravo ondje graditi svoju karijeru.
"Nisam imao pojma što upisati nakon škole. Moji su mi tada predložili da uđem u ovaj posao jer su oni u njemu već dugi niz godina. Odlučio sam probati, pa ako mi se ne svidi, prebacit ću se. Na kraju mi se svidjelo i ostao sam", priča Jakov Grgić.
Ženski frizeraj nije ga privlačio, ali se potpuno pronašao u barberingu. Nakon nekoliko godina skupljanja iskustva po drugim barbershopovima, prije šest mjeseci unutar obiteljskog salona otvorio je svoj vlastiti dio. Njegov ulazak u obiteljski posao donio je salonu novu energiju.
Svi zaborave svoje tegobe
"Najponosnija sam što je Jakov došao u salon jer smo napokon dobili mladost i vedrinu. Dobili smo priče o automobilima, izlascima i druženjima, pa u salonu odjednom nikoga ništa ne boli. Čak i naše starije gospođe koje dođu, kad vide tu mladost, zaborave na sve tegobe, tako da nam je svima super", objašnjava Ivana.
Uz tri generacije obitelji, neizostavan dio tima je i Sunčica. Ona u salonu radi već više od dva desetljeća, pa ne čudi što na ovaj posao ne gleda samo kao na posao, već kao na drugi dom.
"Jakov mi je ovdje postao četvrto dijete. Ja imam troje svoje, a sad imam još i njega. To mi je genijalno", priča nam Sunčana Ćale.
Kroz godine, dijelom ove obitelji postali su i mnogi klijenti. Među njima je i Karmen, koja u Andivu dolazi od samih početaka, već 33 godine.
"Odlična je usluga i odlični su ljudi. Pravi prijatelji. Čovjek se ovdje stvarno odmori, ako je loše volje, dođe tu i odmah sve zaboravi", kaže Karmen.
Nije rijetkost da se klijenti koji su nekada dolazili kao djeca danas vraćaju sa svojom djecom, što baka Zorka pripisuje pristupu koji se godinama njeguje u salonu.
"Ja sam i pravnik i psihijatar, sve sam položila. Jednu knjigu mogu napisati", smije se Zorka. Jakov se slaže da je osjećaj za ljude ključan. "Možda puno salona radi slično i šišanje se malo odmiče po kvaliteti, ali ono što zadržava čovjeka je ta energija i tvoja vibra. Ako klijent to dobro prihvati, vezat će se više za tebe nego za samo šišanje." A na pitanje dođe li ikada do nesuglasica kada tri generacije rade pod istim krovom, samo se nasmiju. "Pa kad je napeto, upališ fen i ništa se ne čuje", šali se Ivana.
I možda je baš u tome tajna. Dok god ima fena koji će nadglasati obiteljske razmirice, nemaju oko čega brinuti. Jer onaj bolji svijet za kojim se obično čezne, oni su izgradili sami, upravo ovdje na Trnju, kroz jednostavan kvartovski salon koji uspješno spaja tri generacije već više od tri desetljeća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....