STRUČNJACI O OBNOVLJENOJ STAROJ VLAŠKOJ I CESARČEVOJ ‘Nova pješačka zona potpuni je promašaj’

Završetak radova u Cesarčevoj ulici, koji je najavljen za danas, odgođen je za sljedeći tjedan. No konture nove pješačke zone sa svim okolnim ulicama jasne su do posljednjeg detalja. Arhitekti Otto Barić, Senka Dombi i Svebor Andrijević potpisuju centralni projekt, Ban centar, koji, smatraju mnogi stručnjaci, nije dobro rješenje za taj dio grada.

Bezličan sadržaj

Pritom docent Vedran Ivanković, profesor na Arhitektonskom fakultetu, smatra da, urbanistički gledano, postoji nekoliko problema vezano za pješačku zonu.

- Zagrebački, donjogradski blokovi poznati su po tome da su uredni, pravilni i strukturirani na male parcele. U njima se rijetko nalaze velike građevine, a ovdje je riječ o jednoličnoj megastrukturi. Bilo bi bolje da je zgrada strukturirana, da ponavlja tu ideju donjogradskih blokova, među kojima se nalazi. Uostalom, kulturno bi bilo da je planirano da se zgrada uklopi u postojeći ambijent, u ulicu koja je stara stotinjak godina. Zaista je veliki propust da taj megavolumen nije, na suvremen način, podijeljen na manje dijelove - smatra Ivanković.

Kaže da je problematično i to što su sadržaji u Ban centru bezlični. Šoping-centar, kaže, neće privući turiste koji prolaze tom ulicom na putu do Katedrale. Bilo bi mnogo bolje da se tamo nalaze društveni sadržaji poput, primjerice, knjižnice s medijatekom, tržnice koja prodaje proizvode s hrvatskog sela, restorana s domaćom kuhinjom... Cijela razina pješaka trebala je, tvrdi Ivanković, biti osmišljena kao prostor za kulturu i društvo. Također mu je problematično i uređenje ulice.

Bačen novac

Povećanje pješačke zone je dobro, no urbana oprema je loša: primjerice, dizajn klupica je nezanimljiv. Umjesto da se novi trg iskoristi kako bi se pokazao hrvatski dizajn, tamo su smještene obične zelene klupe od žice. Postavljene su tako da sjedenje ne potiče komunikaciju, što inače ne bi trebalo biti tako. Osim toga, u prostoru je posađeno cvijeće na jednak način na koji je to učinjeno na cijelom nizu zelenih površina u gradu. Zbog toga se prostor ni najmanje ne ističe niti je barem po nekim detaljima poseban.

- Žali bože uložena novca. Trebalo je napraviti natječaj za uređenje i oformiti komisiju koja bi odredila kakav dizajn treba biti. Neke se stvari mogu promijeniti, na sreću, ali koncept građevine nije pogođen i tu se ništa ne može napraviti. Ona izgleda predimenzionirano, a zapravo nije previsoka. U Donjem gradu ima viših građevina, ali su cjeline razbijene otvorima i dekoracijama na pročelju. Ovdje je fasada ravna i lomi se samo na dva mjesta - ističe Ivanković.

Uništena lijepa ulica

Spomenik ulasku u Europsku uniju, smatra struka, nije dobar. Granit je uvozni, pojašnjavaju arhitekti, što je gotovo ironično. Populistički i pomalo naivan način na koji je napravljen nije izazvao oduševljenje stručnjaka.

- Dijete u osnovnoj školi bi nacrtalo zvjezdice kad bi mu učitelj rekao da zamisli nešto što ima veze s Unijom. Spomenik je strašno loš. Gore je nego u socrealizmu. Tada su postojali apstraktni pravci koji su omogućavali svakom umjetniku da na svoj način pristupa, a sada je sve naivno i površno. Struka se treba ovime pozabaviti, a ne da neki populistički političar vodi inicijativu - smatra Ivanković.

Povjesničar umjetnosti Zvonko Maković slaže se da spomenik nije dobar. Ističe da je gradnjom trga jedna lijepa ulica, u urbanističkom smislu, posve oštećena. U svemu tome spomenik predstavlja dodatni negatian prizvuk, smatra Maković, i pokazuje vrlo naivno čitanje naše zemlje i Unije. - Radi se o mehaničkom zbrajanju dva pojma u cjelinu, koje ni sa semantičkog ni likovnog stajališta ne funkcionira. Riječ je o još jednom nagrđivanju centra grada. Što se Ban centra tiče, nije riječ o sretnom rješenju u tom ambijentu.

Djelomična rješenja

Zgrada je vrlo agresivna. U kontekstu ulice, navikli smo se na Planićevu interpolaciju, a sad se agresivno radi nešto novo. Ulica je definirana u 18. stoljeću, zgrade su u dijalogu koji narušava novi projekt. Ulica je trebala ostati, a sve ovo što je niknulo postaviti negdje drugdje. Pa ima u gradu dovoljno praznog prostora - smatra Maković.

Arhitekt Hrvoje Hrabak kaže kako se o mnogo toga može raspravljati, no da ne bi bilo dobro da je ostalo onako kako je bilo. No, problematičnim vidi proširenje pješačke zone bez raspisivanja javnog natječaja, što se u ovom slučaju dogodilo.

- Angažman uređenja javnih prostora treba biti sustavan, smislen i javno dostupan. Ovdje je riječ o partikularnim sredstvima, o tome da cijeli projekt ne potpisuje jedan arhitekt, nego ljudi koji su riješili praktične teškoće. Daleko je to ispod ambicije za produkciju ovakvih prostora i Grad si ne bi smio dopustiti ovakve stvari - smatra Hrabak. Arhitekt Nenad Fabijanić kaže da je trebalo naručiti urbanističku arhitektonsku studiju cijele i široke zone Cesarčeve, Vlaške i Kaptola, a potom eventualno raspisati arhitektonske natječaje za dijelove i prateći dizajn.

- Ne komentiram tuđe radove, ali vrijedi ona stara isprika “ja bih to drugačije”, što je samo po sebi razumljivo, ne ilustrira puno, a oslobađa me komentara.

Posebno zato što se veliki povijesni problem na toj lokaciji radi fragmentirano umjesto integralno. Sasvim je izvjesno da bez temeljite analize svih vrsta prometa, javnog i osobnog, u kretanju i stajanju, parkiranja domicilnog stanovništva, a posebno opskrbljivanja tog dijela grada i tržnice Dolac, sva oblikovna rješenja su djelomična, trenutačno će se činiti dovoljna, a stvarni problem prebačen je za neko buduće vrijeme - smatra Fabijanić.