Čekaj, mama, treba mi za snap, govori djevojčica, ne starija od 13 godina, dok sa Savske mobitelom pokušava u hodu snimiti Vjesnikov neboder. Kraj je studenog i iz nebodera se još puši. Proždrla ga je buktinja samo koji dan prije.
Njen snap trajat će tek nekoliko sekundi pa nestati, ali kadrovi gorućeg Vjesnika ostat će za povijest. Građen punih 3300 dana, izgorio u 36 sati.
Pomalo je nevjerojatno koliko se svijet promijenio za njegova postojanja.
Te 1972. godine u njegov zagrljaj od 6000 tona betona uselili su se novinari sa šrajbmašinama, a njegov konačni pad snima se dronovima i uređajima koji stanu u dječji džep.
U Vjesnikovom kompleksu godinama je bio i Jutarnji list, u vremenu prije interneta, društvenih mreža, Googlea i AI-ja, dok su u njegovoj utrobi noćima brujale goleme tiskarske mašine, a iz njega svakodnevno izlazile stotine tisuća primjeraka novina. Danas Vjesnika više nema, Jutarnji se odavno odselio, novinski biznis je na konopcima, a ostao je Jutarnji.hr, digitalna redakcija za neko novo vrijeme u nekoj novoj staklenoj zgradi.
Od Vjesnika, gordog i jednom 67 metara visokog, ostao je samo kostur, a i on je svakim danom sve tanji. Uskoro će u velikoj buci i prašini nestati i posljednji ostaci.
I što onda?
Upravo to je pitanje kojim smo se vodili kad smo tik pored njega, u njegovim posljednjim danima, odlučili privremeno smjestiti dopisništvo gradske rubrike Jutarnjeg.
Zagreb se mijenja, brže nego što stignemo registrirati.
Oni su prvi ušli u gorući toranj: Vatra je tekla po vertikalama, šištala je kipuća voda
Nestaju stari simboli i toponimi, niču novi. Južno od Vjesnika stiže novi most na Jarunu, nova će Šarengradska avenija, kažu, Savsku pretvoriti u pješačku zonu. Stara Kranjča, nešto sjevernije, nestala je, uskoro će dovršiti novi stadion,. Maksimir je sljedeći na redu.
Zagreb mijenjaju gradonačelnici, radovi, ali i potresi i oluje. Nedavno je jedna iščupala najstariji hrast u povijesti Zagreba, zasađen prije 600 godina.
Da, Zagreb se mijenja, a naš je zadatak svjedočiti tome.
I zato smo se privremeno preselili u Cvjetno naselje. Jer jednom kad nestane kompleks Vjesnika koji se proteže na 45 tisuća kvadrata, to će zauvijek promijeniti jedan veliki i važni kvart, a onda i cijeli Zagreb. Pored Vjesnika je uostalom svaki dan prolazilo sto tisuća automobila Slavonskom. Kad tu nastane nešto novo i sjajno, u čemu će prolaziti ljudi?
A Cvjetno, tiho, mirno i zeleno, puno je sjajnih priča. Naš je plan, dok se ruši Vjesnik, saslušati što više njih.
Znate li da se ovdje nalazi najbolja ćevabdžinica u Zagrebu? Da je ovdje izgrađena najuža kuća, svjetski nagrađivani fenomen širok samo 3,4 metra? Da je na mjestu gdje su danas zgrade i ulice bilo zaboravljeno savsko kupalište? Prva nudistička plaža?
Znate li sve priče iz Aleje propalih novinara? Znate li koje su tri poznate osobe najslavniji stanari Cvjetnog? Tajnu crvenog glisera?
U privremenoj redakciji gradske rubrike Jutarnjeg, u stanu na šestom katu iz kojeg kroz veliki dvostruki prozor puca fascinantan pogled na Vjesnik, ostat ćemo sve dok radnici ne uklone zgradu. U nju ćemo dovoditi goste, stručnjake, umjetnike, ali i obične ljude iz Cvjetnog.
Oni su s Vjesnikom odrastali, sad ga zajedno ispraćamo.
Njihove priče su nam važne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....