Danas je to možda teško zamisliti, ali Zagreb je nekoć imao svoje ljetnikovce. Njih nekoliko na brijegovima iznad grada, okruženih zelenilom i u miru prirode. U najekskluzivnijoj ulici za stanovanje u Zagrebu, na Tuškancu, u Ulici Ivana Gorana Kovačića, pri kraju je obnova i uređenje jednog takvog znamenitog ljetnikovaca iz 1893. arhitekta Kune Waidmanna.
Prijašnji vlasnik Luka Rajić prodao je ovaj objekt 2020. godine za 2,75 milijuna eura Igoru Čičku, predsjedniku Uprave Provectus Capital Partners, koji je poznat kao pionir ulaganja u fondove rizičnog kapitala, i koji je ljetnikovcu sad vratio stari sjaj.
Vila sagrađena prema projektu arhitekta Kune Waidmanna zaštićeni je spomenik kulture. Ima 300 kvadrata stambenog prostora i oko 1500 kvadrata okućnice te garažu. Sagrađena je u staronjemačkom stilu Altdeutsch, gdje su ukrasni elementi drveni detalji. Karakteristična je po svojim posebnim drvenim okvirima oko prozora, raskošnom drvenom trijemu i drvenoj ogradi.
Sve sa sada obnavlja u skladu s pravilima zaštite kulturnih dobara. Koliko je moguće zaključiti na terenu, ova je kuća obnovljena takva kakva je i bila, dakle nije srušena pa je rađena replika, odnosno faksimil, što je na žalost sve češći slučaj. Sačuvani su stari dvneni grednici i sve cigle. Sačuvati izvornu drvenu kanatnu Waismannovu konstrukciju koja je bila skrivena u zidovima predstavljalo je najznačajniji i najteži zadatak, saznajemo kroz razgovor s arhitektom Igorom Franićem, koji vodi obnovu.
Objekt se nalazi se u neizmjerno vrijednom dijelu Zagreba, u mirnoj ulici nadomak centru. Tlocrtno kuća predstavlja interesantnu prostornu organizaciju koja spojem starog i novog može postati kvalitetan stambeni prostor, ali i šire gledajući ovakav projekt je doprinos očuvanja graditeljske baštine, pa tako i kulture grada i sredine u kojoj živimo i radimo. Zagrebački potres je kuću učinio potpuno neupotrebljivom i oslabio sve konstruktivne elemente.
- To su bile osnovne odrednice i poticaj zašto krenuti u avanturu oživljavanja ove zapuštene lokacije - rekao je arhitekt Franić.
Sva oštećenja na vili, kaže, trebalo je sagledati, duboko se udubiti u sve slojeve objekta i za svaki pojedini element naći rješenje kako ga kvalitetno sačuvati ili replicirati i dati mu funkcionalnu suvremenost. Sve su to radili u suradnji s nadležnim konzervatorskim odjelom koji se pokazao vrlo kooperativan.
- Trebalo je naći majstore kojih nažalost ima sve manje, radi se o tradicionalnim zanimanjima, koja se odmiču od današnje tipske i masovne proizvodnje i brzog rješavanja problema. Vjerojatno za desetak godina to više neće biti moguće na ovakav način izvesti, ponestaje starih majstora, a i gubi se strpljivost i posvećenost povijesnim vrijednostima. Sigurno je bilo jednostavnije naći praznu parcelu i krenuti iznova, ali smatramo da ovaj grad zaslužuje i ovakve poduhvate – zaključio je arhitekt Franić.
Atraktivnu nekretninu prethodni vlasnik Luka Rajić kupio je 2013. godine za 1,5 milijuna eura, ali kuća nije nikad obnovljena niti se u njoj za to vrijeme stanovalo. Kad se 2020. godine odlučio za prodaju, s obzirom na to da je zaštićeni spomenik kulture, prvo je prema zakonu ponuđena Gradu Zagrebu na otkup. Grad se odrekao koristiti pravo prvokupa, nakon čega je nekretnina postala dostupna na tržištu po istoj cijeni. Tako je 2020. dobila novog vlasnika.
Igora Čička kontaktirali smo za razgovor vezano za obnovu ove kuće. Prvo nam je rekao da se ne želi isticati u javnosti svojim vlasništvom. Ipak, na pitanje koji mu je bio glavni motiv za kupnju i obnovu kratko je odgovorio:
- Nekoliko nas je razloga privuklo, ali najviše to da je riječ o kući koja je posebna i ima povijesnu priču – kazao je.
Ovakve se vile, kako što je poznato na tržištu nekretnina, rijetko nađu u ponudi, pogotovo kuće na prestižnoj adresi u blizini Rokova perivoja i Britanca. Kad se pojave na tržištu brzo nađu vlasnika. Danas bi se ova kuća prodavala za viši iznos, prema gruboj procjeni iznad 3 milijuna eura, i to prvenstveno zbog lokacije.
Slobodnostojeći jednokatni ljetnikovac izgradio je 1893. arhitekt Kuno Waidmann, koji se iz Njemačke preselio u Zagreb radi projekta gradnje psihijatrijske bolnice u Vrapču,i to kao vlastitu obiteljsku kuću, na tadašnjem Josipovcu, prvoj planski izgrađenoj četvrti vila u Zagrebu. Prema povjesničarki umjetnosti Đurđici Cvitanović upravo ovaj ljetnikovac najkvalitetnija je arhitektura 19. stoljeća u ovoj ulici. Na području Tuškanca tad je nastala prva zagrebačka planirana četvrt vila, tzv. cottage četvrt, Josipovac. Detaljnim propisnikom bio je određen tip gradnje vila na tom prostoru.
Trebala je to biti kolonija ljetnikovaca u prostranim vrtovima, zamišljena kao refugij gdje bi se provodili ljetni mjeseci kad grad spopadnu omare i zapare. Na tom području podignuto je nekoliko prekrasnih ljetnikovaca. Primjerice, vila Ehrlich-Marić u kojoj je danas Muzej arhitekture nekad je bila restoran s izletištem.
Uglavnom, većinu parcela tad su pokupovali visoki vladini činovnici, liječnici, odvjetnici, industrijalci, bankari i trgovci, a kuće su im projektirali najugledniji zagrebački graditelji toga doba. I danas na ovom području stanuju bogati poduzetnici, stomatolozi, odvjetnici, a ovdje je i nekoliko rezidencija veleposlanstava. Imati adresu u ovoj ulici iili dijelu grada svakako pokazuje i određeni uspon u društvu, u današnje vrijeme prvenstveno ekonomski. Ipak, nisu sve obnovljene na najbolji način, neke su replike, neke su u obnovi narasle...
Waidmannova vila bila je i vlasništvo nasljednika te obitelji Slavka Zimmermanna, jednog od prvih vlasnika ljekarni u Zagrebu. Osnovao je 1880. godine ljekarnu Sv. Duh u Ilici 12, a 1926. otvara Narodnu apoteku u Draškovićevoj. Također, bio je i dioničar hrvatske farmaceutske industrije i veledrogerije ISIS koja je preteča tvornice Pliva. I kasniji vlasnik Luka Rajić, kao i današnji Igor Čičak također su povezani s trgovanjem lijekovima.
Glavninu posla Igora Čička čine ulaganja u privatni zdravstveni sektor. Sve zdravstvene, dentalne i istraživačke klinike u koje je investirao, njih više od deset, mogle bi imati godišnje prihode i do 100 milijuna eura, prema gruboj računici. Drugi dio njegova poslovanja, kako se vidi iz javnih financijskih podataka, čine ulaganja u trgovine sportskom opremom, nekretnine i IT sektor.
Igor Čičak predsjednik je uprave Provectus Capital Partnersa (PCP), investicijskog društva koje je s pomoću fonda privatnoga kapitala Adriatic Structured Equity Fond pokrenulo konsolidaciju rascjepkanog tržišta privatnog zdravstva u Hrvatskoj. PCP se javlja kao osnivač nekoliko tvrtki, među ostalim Crisium i Articum. No, ono što se u financijskim izvješćima pokazuje kao najveći dio PCP-a jest fond ASEF, najveći private equity fond u regiji, čiji je predsjednik uprave također Čičak, a sastoji se od 19 vodećih institucionalnih investitora sa sjedištem u EU i barata s ukupno 94 milijuna eura, prema zadnjim podacima.
Lani je u intervjuu za Lider rekao da je ukupan investicijski potencijal njegovog fonda između dvjesto i tristo milijuna eura. Do kraja lanjske godine plan je bio ostvariti ukupno sto milijuna eura investicija. U investicijski fond ušli su s njim, kako se priča, svi najbolji partneri iz Hrvatske.
U posljednje dvije godine, dakle, taj je fond imao dvanaest akvizicija u sektoru privatnog zdravstva. Zadnju u Specijalnu bolnicu Arithera koju su utemeljili Željko Došen i Arijana Hegediš Došen. Također, sve zdravstvene akvizicije Čička okupljene su u tvrtki Aviva Medical Groupa, koja ima šest privatnih klinika i prihode veće od 20 milijuna eura. Također, tu je i Adria Dental Groupa, tvrtka koja okuplja četiri privatne ordinacije dentalne medicine s oko 25 milijuna eura prihoda.
Lani je osnovao i tvrtku ASEF Vet za privatne veterinarske klinike za koju financijski izvješaj još nije dostupan. Istovremeno, Čičak i njegova supruga Gordana Gregurić Čičak, osnovali su Optimapharm, kompaniju za klinička istraživanja koja je, prema službenim podacima za 2020., imala više od 109 milijuna kuna. Gregurić Čičak je predsjednica uprave, Igor Čičak u nadzornom odboru, a kao jedini osnivač od lani se navodi trgovačko društvo iz Lukemburga Trg Eef.
Navodno je uprava supruga zaradila prvi ozbiljni kapital kroz uvoz lijekova. PCP, odnosno ASEF je 2021. kupio Keindl Sport, najveći domaći lanac trgovina biciklima i opremom. Keindl Sport ima 50-ak zaposlenih i godišnje prihode oko 100 milijuna kuna.
Prije osnivanja PCP-a bio je predsjednik Uprave VABA d.d. banke Varaždin. Od 2005. do 2006. godine bio je potpredsjednik i član Uprave Agrokora. Bio je ranije i direktor Sektora poslovnog bankarstva u HVB/Bank Austria Creditanstalt Group u Hrvatskoj.
